DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 3     <-- 3 -->        PDF

Br. 3, u ZAGREBU, 1. ožujka 1895. God. XIX.


Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 8 for.; za ´/a stranice 4 for.; za Va stranice 2 for.
70 novo.; za ´A stranice, 2 for. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina.


0 nasljedstvu u prirastu šumskog drveća.´´


Piše dr, Adolf Gieslar, c. kr. pristav na šumarsko pokusnom zavodu u Mariabrunnu
kod Beča.


Ako se penjemo u viših šumovitih gorah uzbrdice prema vrhuncu gore,
onda ćemo opaziti, ako iole oči otvorimo, da se rast drveća iduć ozdol prama
visu na osebujni način mienja. — U nižih slojevih opaziti ćemo silna, manje
više normalno razporedana i u sklopu uzrasla stabla sa visoko nasadjenim krošnjama
; smreka i jela uzrastu ovdje često preko 30 m. visoke, kora jim je
glatka, a deblo valjkasto. — Pojedina stabla razdielila su se tu razmjerno već
od prije u posebne razrede tako, da jača stabla bez svakog inog smetanja vladaju,
a slabija i potištena stvaraju niži sloj krošanja. — Ta krasna slika smrekove
šume — a o njoj ćemo danas u glavnom govoriti — prati nas, ako joj
inače stojbina prija, dosta visoko uzbrdice. Razgledajuć neprestano okolicu ne
ćemo moguće niti opaziti, kako stabla postaju sve kraća, čim se više uzpinjemo,
kako se krošnje sve to niže spuštaju, a šuma redjom biva ili se barem progaljuje.
— Ljudsko naime oko jedva da opaža malene, ali neprekidne promjene
u organskom svietu, dok mu se u većoj množini ne ukazu, a kako drugdje,
tako je i u nazočnom slučaju. — Ako se približimo gornoj medji, gdje naravski
rast smreke prestaje, onda nam se sve jasnije predočuje slabiji uzrast
stabla, dokle napokon ne dodjemo u onaj pojas, gdje nas okružuju posve raznodobne
nepodpune porostline sa kratkim stabaljem, do dna obraslim gustim
granjem i široko-čunjasta oblika.


Godišnji izbojci su kraći, sbijeniji, iglice su kraće i stoje na gušće, sa
grana objesili se lišaji, a po stablu uhvatila se gusta mahovina.


Ako se uputimo još dalje, onda su stabla sve to redja, a izmedju njih se
nalaze kratka stabalca, dok napokon ne stignemo na kraj vegetativnoga pojasa,
gdje nam se ukazuje smreka kao čbunj, koji, ma da ga stoka ili koza obrstila
nije, nebi nikada do stabla uzrasao.


* ´Ova zanimiva razprava priobiiena je u ^Centialblatt-u fiir das gesam. Forstwesen"
za god. 1895., pa ju u prevedu douašaino. ´ : Uredničtvo.