DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 110 —


Lovstvo.


Strieljanje divljači u Hrvatskoj i Slavoniji. Po đosadanjib mojih opažanjah
puca se obično na divljač u Hrvatslioj i Slavoniji sa sitnim olovom. Tako primjerice
strielja se na gnjetele sa sačmom br. 12, 10 ili 8, na zeca sa zečjakom br. 8, najviše
sa br. 6 ; na srnjake dapače sa sačmom počam od br. 8 do dramnjaka, a obično
sa sačmom samo od br. 4 do 0, pa kao starijem i u prvih lovištih austro-ugarskih
zemalja prokušanom lovcu neka mi bude slobodno, da vojujem proti takovom zlu, te
da predložim sliedeče:


Moguće je, da je dostatan fišek od tuča za sačmu br. 12 i 10, ako se valjano
nabije i ako se po pravom lovcu iz izvrstne puške puca kod strieljanja jarebica,
šljuka, pa i gnjetela, kod ovih potonjih u kradih đaljinah, ali za lovce srednje ruke
obično je izbor gorerečenih brojeva sačme nedovoljan, a posljedica toga je ta, da se
prema okolnostim 20—60"/^ od na domet puške dolazeče se zvjeradi samo rani, te
bude ovakova skapana zvjerad plienom zvjerokradica, tatova ili lisica i t. đ., a
tim nastaje znatni gubitak posjedniku lova u njegovom prihodu od inače i onako
skupog lova.


Lovci sređuje ruke morali bi za strieljanje jarebica i šljuka nabijati desnu ciev
sa sačmom br. 10, a lievu ciev pako sa sačmom br. 8, dočim bi za strieljanje gnjetela
morali nabijati desni ciev sa tvrdom sačmom br. 8, a lievu sa br. 6, te bi u
u tom pogledu morala gospoda posjednici lova, a isto tako i šumari i čuvari lova ne
samo svim lovcem dobrim primjerom prednjačiti, nego takodjer i o tom nastojati, da
se ovakav način nabijanja kao propis bezuvjetno ustanovi, što bi se eventualno moglo
bar prvih godina i na lovnih pozivnicah vidljivo naznačiti, da se zna.


Na zečeve imalo bi se u jeseni pucati sa sačmom br. 6, a u zimi iz lieve cievi
sa sačmom br. 4, a sa ovakim nabojem može se i teta lija baš ljudski podprašiti.


Sto se tiče mješovitih lovova u jeseni, na pr. na šljuke, jarebice i zečeve ili
na gnjetele, imao bi kao propis valjati, da se desna ciev napuni sa sačmom br. 8, a
lieva ciev sa tvrdom sačmom br. 6., dočim se kod kružnog lova (Peld- oder Kreisjagd)
preporuča nabijanje desne cievi sa sačmom br. 6, a lieve cievi sa sačmom br. 4.


Glede strieljanja srnjadi primjećuje se, da sam vidio stare izkusne lovce, gdje su
u hajki na srndade pucali sa sačmom br. 8, a to me je do dna duše zazeblo tim
više, što je dokazano, da je zvjerka iz puške pogodjena bila, te je srndad samo u
jednom slučaju u kasnijem pogonu nadjen sa zemljom sravnjen,* dočim je u drugom
slučaju samo ranjen u šumi netragom nestao.


Ovdje je prieka pomod potrebita. Ponajprije imalo bi se kod mješovitih lovova,
gdje se ima strieljati samo na jarebice, šljuke, gnjetele i zečeve, bezuvjetn o zabraniti
strieljanje na srnjad, pošto lovac kod ovakovih lovova neima u cievi
prikladne naboje, a osim toga morala bi se ulovu na srnjad rabiti dvocjevka
povijuša (Biicksflinte, Buchse) ili pako šešana (Kugelstutz), a podnipošto
jeđnocjevka (flinta).


U našoj domovini vrlo se slabo zna za dvocjevku povijušu kao najmilije oružje
lovca, a to radja zle posljedice po stanje naše srnjadi, te nam se tako nepriušti ona
slast, koju svaki lovac oduti kod strieljanja sa tanetom (purkom, zrnom) na ovu najbolju
i najdražestniju zvjerad. Oružje lovca za tane veoma je usavršeno dan danas
tako, da možemo biti posve zadovoljni u pogledu na razito letenje tan?ta (na rasanzu),
na silu proraza i glede sigurnosti u pogadjanju na velike daljine.


Za hajkanje na srndade (srnjake) primjerice neima zaista liepšeg oružja, nego
što je njeka vrst šešane, takozvani „Express-Piirsohstutzen" sa Kropatschek-Heisigovim


* Naš ovjenoani pjesnik Iv. Mažuranio pjeva u svom „Čengićagi": „I vrući purak si
zemljom ga sravni" t. j. do mrtva ubije. Uređnietvo.