DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 37 <-- 37 --> PDF |
_ 115 — R j e š i t b e. Jesu li sudbene ili upravne oblasti zvane riešiti pitanje, komu pripadaju koristi s urbarskimi selišti skopčane, a izviruea iz uživanja razmjernoga diela urbarskih šuma? K tumačenju §-a 9. urb. patenta i §-a 49. naredbe kr. zem. vlade od 4. ožujka 1871. br. 2144, te §a 47. sudovnika. Liza V. i dr. podigoše po odvj. I. proti Franji B. i đr tužbu, da su tuženi dužni priznati, da je pok. Gjuro W. na osnovu s njimi sklopljenoga kupo-prodajnoga ugovora glede diela nekretnina grunt. nap. br. 13 ob<5. dol. B. već godine 1878. stekao pravo na uživanje koristi urbarske šumske glavnice, ođpadajude na dio po njemu kupljenih nekretnina, te pristati, da nasliednici međjutim preminuloga Gjure W. te koristi u formi pobiranja razmjernoga diela kamata uživaju, pak im naknaditi i prouzročeni parbeni trošak sve za 14 dana pod prietnjom ovrhe. Taj tužbeni zahtjev obrazložen je ovako: Pokojni Gjuro W. kupio je ugovorom od 23. ožujka 1878. pod A. od Franje B. i đr. od njihovoga urbarskoga selišta, upisanoga u grunt. nap. br. 18 obdine đol. B., cieli četvrti dio, te je — izplativ kupovninu — te nekretnine u posjed preuzeo. Prije nekoliko godina prodana je urbarska šuma B., te je polučena kupovnina za tu Sumu podieljena tako, da je na ´/^ selišta odpalo ukamačene glavnice od preko 500 for., od koje pojedini urbarijaliste dižu godišnje kamate. Bivši urbarijaliste i prodavaoci Franjo B. i dr. ne protiviše se sve do početka ove godine tomu, da tužitelji kao pravni sliednici kupca — pokojnog Gjure W. — podižu te kamate; ali pošto se isti sada tomu uživanju kamata suprotiviše, to budu tužitelji po obćinskom poglavarstvu u B. upudeni, da svoja prava putem redovite parnice izkažu. Za tužbeni zahtjev navadjaju tužitelji jošte slledede: S urbarskimi selišti skopčane su u smislu urbarskih zakona koristi, izvirude iz uživanja razmjernoga diela paše i šume. Šuma i paša stoje prema selištu u pravnom odnošaju kao akcesorij prema glavnoj stvari, a po tom sačinjavaju s njom cielost, te se juristižki od stvari glavne odciepiti ne mogu. Ova pravna narav toga odnošaja sliedi iz namiene, kojoj šuma i paša napram selištu udovoljiti imadu; imaju najme svrhu, da promiču ekonomsku eksistenciju selišta, pružajudi ovlašteniku njegovomu korist, koja sastoji u uživanju drva, potrebna za gradju i ogriev, te hranu za uzdržavanje marve — toga živoga fundusa instructusa. Po navedenoj pravnoj svojoj naravi neovisne su koristi od šume i paše o prvobitnom ovlašteniku i posjedniku selišta, ved su na tiesno skopčane sa samim selištem, te po tome, morajudi semper et pro semper da služe interesom njegovim, — nužđno prelaze sa samim selištem sa prvobitnoga posjednika njihovoga na universalne i singularne njegove slieđnike. Ovimi pravi na pašu i šumu, te koristi iz njih po selište izvirudimi odgovaraju služnosti i tereti, sastojedi osobito u dužnosti uzdržavanja, pomladjivanja i pošumljivanja suma, koje beziznimno pada na teret svagdanjem posjedniku selišta. Iz pravne naravi odnošaja šumskih koristi naprama selištu sliedi, da je ova glavnica, postignuta kao kupovnina za urbarsku šumu, — stupila u onaj isti neodielivi pravni vez, u kojem je prije nje stajala šuma sa svojimi koristi, i to s jednostavnoga toga razloga, što je glavnica stupila na mjesto šume, imajuda istu svrhu kao i ona. Odatle što šuma, a po tom glavnica na njezino mjesto stupivša, nije vezana na osobu, ved na zemljište, — sliedi, da i koristi glavnice u formi kamata idu onoga, koji danas posjeduje ovlašteno selište, — odnosno razmjerni dio tih koristi, ođgovarajudi razmjernom dielu posjedovnoga zemljišta. Nakon obavljene usklade spisa obustavi o je kr. kot. sud u S. odlukom od 1. listopada 1893. br. 4984. gr. daljnji postupak radi nenadležuosti i uputio tužitelje na nadležni urbarski sud uz dužnost naknade tuženikom prouzročenog razpravnog troška. * |