DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 140 — II. Drvna zaliha u prebornoj šumi. Ja sam već u godištu 1892. ovog lista na strani 31G priobćio, kako se po mojem mnienju najjednostavnije i najprikladnije može naći zbiljna drvna zaliha u prebornoj šumi. Na uzdužnih 20 m. širokih i najmanje 500 m. dugih pokusnih prugah izmjere se obićajnim načinom svi promjeri, pa se za svaki promjer, odnosno za stablo proračuna kubični sadržaj ili iz posebno zato priredjenih ili pako bavarskih skrižaljka drvne gromade, koje se prema potrebi promjeniti mogu. Za proračunanje normalne drvne zalihe služi nam razmjerje broja stabala, koje je za prebornu šumu postavljeno za proračunanje gromade spomenute skrižaljke, u koliko se ne daje prednost tomu, da se za svako uzor-stablo oblična visina proračuna tako, da se množitbom sbroja temeljnica s obličnom visinom odmah dobije kubični sadržaj za svaki razred debljine. Za normalnu šumu, koja se sastoji pretežno iz jele, proračunava se normalna drvna zaliha pod okolnostmi, koje smo ovdje za primjer u ovoj razpravi uzeli, na slieđeći način: Razred debljine I. II, III. IV. Sbroj. Broj stabala, komada ... . 183 70 44 27 = 224 Temeljnica ra^ 6.96 6-36 669 6-l8 = 2619 Oblična visina m 790 9-75 10-40 10-23 Kubični sadržaj m´ 55 62 69 63 = 249 Po tom bi dakle 1 ha. normalne preborne šume morao imati 249 m" deblovine, normalna drvna zaliha cielog uredjajnog razreda dobit će se dakle, ako se to pomnoži sa površinom. Uzrok tomu, da su drvne zalihe pojedinih razreda debljine medjusobno prilično jednake, imademo tražiti u tom, što je sbroj temeljnica stabala u svih razredih jednak, a oblična visina uslied manjih obličnih brojeva samo slabo raste, dapače na koncu i pada. III. Prirast u prebornoj šumi. Poznato je, da se današnja znanost o prirastu odnosi skoro izkljuCivo na jednolične, u sklopu uzrasle sastojine, a nijesu se dalje iztraživali oni zakoni, koji bi vriedih za prirast u debljinu, za prirast drvne gromade i za popriečni prirast u nejednakih ili barem samo u jednako starih, ali mješovitih sastojinah. Istina je, da su Seebach, Th. Hartig i Homburg vodili sječu obzirom na prirast svjetla, te tim pokaEali, kolika je prednost više slobodnog drveća naprama onom u gustih sastojinah gledeć na samo proizvadjanje drvne gromade ; pa ipak se to smatralo sa strane šumarske prakse samo kao zanimiv pokus. Tekar novije doba nalazi sve više i više privrženika za mješovite i raznolične sastojinske oblike. Pa makar se i Hagener i Gayer, Ney i Borggreve razilaze u cilju šumskog gospodarenja i u izboru i sredstvih, to se ipak u njihovih knjigah i člancih, koji su napisani u tom pravcu, vidi osvjedočenje, da raznolični sastojinski oblici u prihodu ni najmanje ne zaostaju za istovrstnimi |