DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 145 V. Rentabilnost preborne šume. Tko je sa pomnjom pročitao prvašnje listove o prirastu u preboraoj šumi, morati će priznati, da je taj prirast znatan. Pomislimo pak dalje, da se šuma, 0 kojoj se ovdje govori, nalazi na kršnom tlu sa mršavom zemljom, a da je u dokazanom prirastu od 6´51 m^ samo deblovina uračunata, to će za sigurno sud 0 tome još povoljniji biti. Izvidom pokazalo se je, da financijalna sječivna zrelost 50 cm. debele jele i 40 cm. debele bukve odgovara 120. godišnjoj starosti stabala. Ako uzporedimo godišnji prirast od G-51 m^ po 1 ha. ili, što je napokon isto, prihod od 6´51 m´ na deblovini po hektaru i godini sa podatcima iz skrižaljke prihoda za jednolične sastojiae, kod česa možemo tlo visoko procieniti, onda ćemo naći po Feistmantelu za VI. podrazred za jelu drvnu gromadu zajedno sa kićem u 120. godini 647 m´ a na popriečnom prirastu 5´40 m´ Ako odbijemo od toga 25 "/o na kiće, onda preostaje u 120. godini drvne gromađe 480 m´ deblovine na prirast´! 4 „ „ Uzmemo li pak u obzir, da uzor stablo jednako stare 120 godišnje jelove sastojine ima promjer po prilično 28 cm., a preborna šuma nam većinom daje stabla sa 40—55 cm. debljine, to ćemo morati priznati, da nam preborna šuma daje obzirom na kakvoću mnogo vriednije drvo. Tim još ipak nije rečeno, da se sve šume, koje se danas pomladjuju oplodnom ili čistom sječom, imadu pretvoriti u preborne šume. K tomu se zahtjevaju ponajprije točni mjestni izvidi. Osobito se čini, da je potrebita za uspjeh preborne šume dovoljna množina oborine, jer na odviše suhom tlu, odnosno kod malo oborine često pomladak zakržljavi. Gdje pako već obstoje raznolični sastojinski odnošaji, tamo neka se isti pridrže, neuzimajuć obzir na vladajuće novotarije u šumarskoj znanosti; jer se samo na temelju dovoljnih lokalnih izkustva može i smije promjeniti vrst uzgoja. Višesatno proračunavanje nemože nam ono istinito dokazati, što nam predočiti mogu promjerka i svrdao za prirast u jednom času. Još je upravo naša liepa, šumami ovjenčana Austrija u posjedu mnogih prebornih šuma; pa neka ovi redci potaknu mnoge, da iz raznih krajeva saberu izkustva o broju stabala, prirastu debljine i prihoda u prebornih šumah. Sve bi to bili prinesci za austrijsku nauku sadjenja i gojenja šuma, koja se toliko nuždnim pokazala. Austrijski šumar, koji mora danas raditi u brežuljastom predjelu Češke, sutra u visočinah Štajerske, sad na pješčenicill ugarske ravnice ili u prašumah Karpata, sad opet na vrućem kraškom tlu ili u pola tropičkom Primorju, taj šumar zaslužio bi zaista da dobije knjigu, koja bi ga učila poznavati šume njegove domovine. Ta mu ali knjiga do sada manjka. B. K. |