DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 146 — Umjetno (ručno) pomladjivanje šuma kod prvobanske imovne obćine. PiSe Vjekoslav Stublić, šumarski pristav, upravitelj šumarije. Prije nego što kanim opisati umjetno pomladjivanje šuma kod ove imovne obćine, moram iztaknuti, da ću se ograničiti samo na teritorij kotarske šumarije I. u Klasniću, a to s razloga, što mi ođnošaji II. šumarije glinske nijesu poznati, prem da inače skoro cielo neobrašteno i pusto šumište oko */r, od ukupne površine istog teritorija spada u područje prve šumarije. Ukupna površina šumišta kot. šumarije klasnićke iznaša 10.808 katastra!, nih jutara, a od te površine zapremaju čistine i krčevine prostor oko 3.000 katastr. jutara. Ako se sada još k tomu uzmu godišnji drvosječi, koji se nakon dovršena sjeka takođjer kao čistina smatrati imaju, jer se po drvosječnoj osnovi za I. periodu skoro u svih uredjajnih razredih vodi čisti sjek, onda se lako razabrati može, da je klasničkoj šumariji glavna zadaća i skoro sav rad iste koncentriran u provadjanju kulturnih radnja, odnosno u umjetnom pomlađjivanju šuma. Položaj čistina i krčevina te šumarije izključivo je bregovito-kotlinast uz dosta znatnu relativnu visinu. Tlo je u glavnom mršava, pjeskovita, mjestimice laporna i vapnena ilovača. TJslied mnogogodišnje odgale, ter splavljanjem plodnih sastavina tla padavinama (oborinami) u kotline i nizine, te samovoljnim obradjivanjem šum. zemljišta po područnom žiteljstvu u gospodarske svrhe, posve su takova zemljišta ološila i izcrpila tako, da sad ondje samo „bujad" (paprat, Aspidium filis mas) i vriesak raste. Taj dakle razmjerno veliki pusti prostor privađja se u većem obsegu tek od novijeg vremena šumskoj kulturi, akoprem, mimogred rečeno, šumski zakon od godine 1852. propisuje, da se svaki izkrčeni dio šumski u roku od 5 godina opet pošumiti ima. Nekom sigurnošću bi pako tvrditi mogao, da mnoge od tih krčevina i više 30 godina ovako pusto postoje. Pravom mogli bismo pitati, gdje je tada bila „uprava šumska", i za koga je taj zakon imao valjanost?! Nu kada se sjetimo, da je vanjska šumarska uprava za vrieme bivše vojne Krajine ležala u rukuh mnogih „Berittenera", onda nije čudo, da je tomu tako. Nakon provedene diobe šuma izmedju državnog šumskog erara i imovnih obćinah pripale su krčevine dakako imovnoj obćini; nu mimoići ću postupak toga dielenja, jer u ovom kraju svako diete znade, da su ovu ubogu imovnu obćinu kod provedbe diobe šuma zastupali onakovi ljudi, koji nijesu stručari bili, pa nijesu ni pojma imali o šumarstvu. Imovna obćina I. banska postala je uslied diobe dvostruko pasivna, ter stranom nije imala razpoloživih sredstava, da ih obrati u kulturne svrhe, a stranom |
ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 147 je i prva uprava ove imovne obćine bila vrlo primitivna, a recimo iskreno, možda i slabo za to marila. Pravi početak djelomičnog pošumljivanja pustog prostora učinjen je, čini mi se, pod upravom bivšeg upravitelja nadšumara V. Dojkovića, nu i te su radnje po svoj prilici radi loših financijalnih okolnosti prema velikoj pustoj površini razmjerno u neznatnom obsegu provađjane. Obsežnije kulturne radnje započete su u području sadanje šumarije klasnićke tek godine 1890. i nastavljane do konca godine 1892J Godine 1892. od 1. ožujka kreirana je ponovno u Klasniću već prije do godine 1889. obstojavša kotarska šumarija. Jer sam pako u početku imao posla sa primo-predajora, te i s drugimi poslovi obterećen, kako to već obično povodom ustrojenja nove šumarije biva i biti mora, dok se sve sistematično uredi i u neku kolotečinu dovede, to mi je malo vremena preostalo za kulturne radnje. Medjutim ako je i bilo vrieme za taj posao već odmaklo, a proljeće se već u početku pokazalo vanredno toplo i suho, nakanio sam barem pokusa radi sadnju započeti, ter sam u srezu „Osoje" u prvoj polovici mjeseca travnja do 16 jutara krčevine dao zasaditi dvogodišnjim prostim borom. Pak akoprem sam sadnju tih biljaka dao provadjati pod mojim neprestanim nadzorom najvećom pomnjom, bio je uspjeh toga ipak dosta loš, jer se je od posadjenih biljaka primilo samo 30—40´´/o- Razlog pako neuspjehu nalazim izključivo u tom, što je nakon obavljene sadnje potrajala dugotrajna suša bez ikakove kiše. A zašto baš jedino to držim uzrokom loša uspjeha, lako će se razabrati iz sliedećeg: Položaj dotične krčevine djelomice je položit, a djelomice nagnut prema sjevero-zapadu, te je od suhog iztočnjaka i s jnžne strane zaklonjen. Naravna je stvar, da takovo tlo, kad sa sjeverne i zapadne strane vlagu u sebe primi, dulje istu zadrži, nego napram iztočnoj i južnoj strani. Hladnog sjevernjaka nije cielog proljeća bilo, a isto tako ni mraza- Uzrok neuspjehu dakle u tom slučaju neima se po mome mnienju tražiti u ekspoziciji. Dvogodišnje biljke prostog bora vadjene su iz šumskog vrta vrlo pomnjivo i pažljivo tako, da se je busen sa obje strane reda lopatom skupa sa biljkami izkopao, ter veći dio zemlje ostao na žilicah. Ovako izkopane biljke, u hliebu njih do 30 zajedno, pomno poslagane u vreće do svoje polovice skupa sa priležećom zemljom tako, da su još uviek u vrećah ležale rahlo, nipošto strpane ili sgnječene, transportirane su na kolih do mjesta sadnje. Pošto se pako upravo na samom sadilištu nalazi oveća mlaka, dao sam biljke iz vreća odmah izvaditi, ter skupa sa zemljom, koja je na korienju priležala, u zamućenu vodu uroniti tako, da su žilice korienja mokre bile. Ovako uakvašene biljke presadjene su na sadilište. Sadnja obavljana je tri dana dnevno sa 150 težaka. Svakog dana u jutro, kada bi se radnici sakupili, dao sam ih u početku tako poredati, da je polovica težaka kopala jamice, dočim je druga polovica sadila´ biljke. Nakon jednosatue radnje podielio sam radnike tako, da ih samo V« kopa jamice, a |
ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 26 <-- 26 --> PDF |
- 148 ostali su sadili biljke, a to s toga, što kopanje jamica brže napreduje, nego li sadnja, pak da oni, koji sade, uzmognu kopače laglje dostizavati. Kod toga posla postupalo se je tako: Kopači postave se u red jedan do drugoga na 1 metar daljine, ter se tako kopajuć jamice u razmaku od 80 do 80 cmt. pomiču napred, a sadioci idu za njima tako, da svaki svojim izabranim si redom jamica sadi. Da pak sadioc ne nosi svaki kod sebe biljke, koje posaditi mora, jer sam se uvjerio, da se tim načinom biljke razsiplju, odabrao sam radi toga nekoliko slabijih staraca, da taj posao obavljaju. Svaki sadioc izvadi po struk ili snopić biljaka iz razmućene vode, (u koju su umočene bile) a takav snopić ima 100—150 kom., ter koraca neposredno iza kopača i stavlja po jednu biljku u gotovu jamicu tako, da ju sadioci već ondje nadju. Kopači moraju mjesto, gdje će jamicu kopati, prije očistiti, t. j . gornji busen zemlje sa dračem (korovom) V2"~l palac debljine motikom skinuti, ter tada na očišćenom prostoru jamicu izkopati. Jamice kopaju se po prilici 18 do 20 cntm. duboko, a izkopana zemlja, odnosno busen mora se odmah motikom razmrviti. Sadnju biljaka dao sam ovako obavljati: Uzmi desnom rukom iz jamice izkopanu zemlju, smrvi ju sitno prstima i pokrij njom dno jamice. Prstima lieve ruke uzmi tada biljku, stavi ju vertikalno usred jamice tako, da se vrh koriena dotakne dna jamice, nipošto pako tako, da je sve korienje na zemlji pritisnuto ili sgnječeno. Držeći pako biljku uzimaj desnom rukom izkopanu zemlju, mrvi ju prstima i zasipavaj njome korienje biljke. Kada si 3—4 šake ovako smrvljene zemlje na korienje metnuo, prignječi zemlju prstima oko korienja, da se ista sa zemljom sljubi. I tako radi dva do tri puta, dok si sve korienje zemljom pokrio, da biljka bude ukopana u tlu do one visine, do koje je u šumskom vrtu rasla. Pritisni tad konačno zemlju prstima i izravnaj jamicu sa površinom cjelice (ostalog tla) takoi da ti nebude šuplja, niti da ti je zemlja poput humka uzdignuta. Ja mislim, da nijesam taj posao bolje obaviti mogao. Prisutna dva lugara rekoše mi: „Gospodine, ovako kako Vi to zahtjevate nijesmo mi do sada radili. Kada se je ovo od prije sadilo, što ovdje vidite, sadio je svatko, kako je znao; mi smo samo pazili, da ljudi rade" Pa i ljudi, koji su prije borove biljke u tom srezu sadili, rekoše mi, da, su ih samo u jamice metali i cieli nerazmrvljeni busen zemlje nogom na korien gazili — i biljka je bila posađjena. Pak kakav je uspjeh ovakove sadnje bio? Upravo neočekivan. One biljke, koje su prije 4 godine ovdje ovako sađjene, danas su stabalca od l´/a metra visine, a ukorienilo ih se je do OO^/o- Nijesam se zaista snaći mogao, a to iskreno priznajem, zašto se kod sadnje, koju sam baš točno obaviti dao, pokazao tako loš uspjeh, a to tim više, što je položaj i tlo kultivirane površine skroz isto, kao što je ono, koje je prije 4 godine bijkami posadjeno bilo. |
ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 27 <-- 27 --> PDF |
- 149 - Ja sam mislio, da je jedini uzrok tomu neuspjehu moje sadnje taj, sto je tada zavladala bila velika suša, doČim je kod prvašnjih sadnja borovih biljaka u tom srezu padala svake noći kiša, te tako zalievala primitivno posadjene biljke, kako sam o tom poslie dofiuo, te radi toga morala se je svaka biljka primiti. A tu moju tvrdnju podkriepljuje jošte izkustvo, koje sam si pribavio prigodom jesenske sadnje istih borovih biljaka. U jeseni naime zasadjene površine pregledao sam ove zime, kad se u mjesecu siečnju nekoliko dana okopnilo, ter sam vidio, da su sve posadjene biljke liepe, svježe i zelene, pa mislim, da su se dobro ukorienile, jer je jesen bila vlažna i kišovita. Ako se u tom ipak varam, milo bi mi bilo, ako bi me tko o protivnom osvjedočio. Obsežnije kulturne radnje izvedene su u jeseni godine 1894. u području šumarije klasnićke u osam srezovah i to izključivo na starih čistinah i krčevinah sadnjom kestena, žira kitnjaka, ter presadjivanjem dvogodišnjih biljaka od prostog i crnog bora. Posadjena površina iznaša ukupno 380 jutara sa troškom od 6032 forinta 65 novč. ili popriečno po jutru 15 for. 85 novč. Ovaj se popriečni trošak prema ovdješnjim okolnostim vrlo povoljan smatrati može, ako uzmemo, da je u toj svoti uračunan i trošak sabiranja sjemena (u vlastitih šumah), dovoz biljaka i čišćenje, odnosno krčenje šumskim korovom, trujem i kupinom obrasle površine od 62 jutra, koja se je imala tek za sadnju prirediti. Sadnja crnogorice obavljana je onako, kako sam to već napred opisao, te koliko sam do sada opaziti mogao, nadam se, da će podpuno uspjeti. Kesten i žir od kitnjaka sadio se je u jamice na redove. Dakako da ovi redovi nijesu ravni kao na konac, nego u toliko, u koliko je to oblik površja dopuštao. Redovi su po prilici jedan od drugog do 120 cm. udaljeni, dočim jumice u tih redovih stoje u razmaku od 80 cm. jedna od druge. Iste su kopane do 10 cm. duboko, te su do polovice sa mrvljenom zemljom nasute, a tad su 2—3 zrna žira ili kestena posadjena. Sjeme pokrito je na 5 cm, visine sa izmrvljenom zemljom, te je ozgor zemlja ponješto bosom nogom iU rukom pritisnuta i konačno jamica izravnana sa ostalom površinom tla. Uspjeh ove sadnje moći će se dakako prosuditi točno tekar nakon 2—3 godine dok biljke malo porastu, jer će se moći biljke bolje pregledati. Nu sudeći po zdravlju sjemena, moglo bi se očekivati dobar uspjeh u slučaju, ako sjeme miševi neunište. Sjeme kestena ili hrasta kitnjaka sabrano je u bližnjih vlastitih šumah, a borove biljke vadjene su iz šumskog vrta u srezu „Poglediću" kod Gline. Cielu sadnju obavljali su žitelji pravo-užitnici imovne obćine na račun „šumskog duga". Najveći kalamitet kod provadjanja tih radnja je taj, što se siromašni „šumski dužnici" vrlo malo trse, da svoj dug radnjom u naravi oduže, pa im se neda na posao. Po naredbi vis. vlade i po odredbi gospodarstvenog ureda imaju se ponajprije insolventni dužnici na odradjivanje pozvati, kako je to |
ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 28 <-- 28 --> PDF |
- 150 posve u redu i opravdano. Ali malo tu koristi pozivanje, jer onaj, koji je siromašan, te nigdje ništa nema, taj se ne boji, da će mu ovrhovoditelj zaplieniti za dug vola ili kravu, kad neima ni jedno, ni drugo. Tako ostaje njegov dug vazda samo „na papiru", a on radje kod kuće lienčari, nego da se znoji »za drugoga", pa veli: „Ja i onako uživati toga neću"! Trebati će dakle, da u buduće nadležne oblasti takove ljude zakonom dO´ zvoljenimi sredstvi na odradjivanje duga prisile; jer ako se dozvoli, da imućniji žitelji svoj dug odradjivanjem oduže, a siromašni da kod kuće lienćare, onda nebi u nikojem pogledu uputno, niti koristno bilo po imovnu obćinu, koja financijalao lošo stoji i koja će dugo trebati izdašne novčane podpore, da kako tako životariti može. TjT^rrj^j^, Osobne viesti. Umirovljenje Previšnjim riešenjem od 4. veljače t. g. stavljen je u mir predstojnik kr. šum. ravnateljstva u Zagrebu p. n, gosp. Emil D u r s t. Gosp. umirovljeni predstojnik bio je, kako je to dobro poznato, više godina predsjedniko m hrv.-slav. šumarskoga družtva, te je u zadnjoj glavnoj skupštini istoga družtva izabran „začastnim Slanom´ za njegove odlične zasluge, koje si je stekao na polju šumarstva u našoj domovini. Mi mu želimo dugi život na ponos naše struke! Imenovanja i promaknuće. Kod kr. šumskog ureda u Otočcu imenovan je : šum. ručunarski kontrolor Nikola Nj e g o v a n šum. računarskim revidento m IX. dnevnog razreda tredeg pladevnog stupnja; šumar, računarski oficijal Bela T u- r a n s k y promaknut je u drugi plaćevni stupanj IX. dnevnog razreda, a tehnički điurnist Desider D i o s y imenovan je šum. računarskim oficijalom IX. dnevnog razreda trečeg pladevnog stupnja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije izvolio je u nadopunjenje stalnog izpitnog povjerentva za samostalno vodjenje šumarskoga gospodarenja na vrieme do uključivo god. 1898. imenovati elanom rečenoga povjerenstva Dragutina Trotzera , nadšumara vlastelinstva nadbiskupije zagrebačke. Družtvene viesti. Kr. šumarsko ravnateljstvo u Zagrebu kao utemeljiteljni elan hrv.slav. šumarskoga družtva. Na predlog sadanjeg predstojnika kr. šumarskog ravnateljstva izvolila je Njegova Preuzvišenost gosp. kr. ugar. ministar za poljodjelstvo u 4827 Buđapešti odpisom od 10 veljače t. g. br. —-— ovlastiti gosp. predstojnika, da upiše spomenuto šum. ravnateljstvo medju utemeljitclju e članove hrv.-slav. šumarskog družtva sa uplatom svote od 200 for., koja je u tu svrhu doznačena u državnoj blagajni. |