DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1895 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 215 — življellh izkustva sa dosadanjim naSiuom šumskog uzgoja, a s druge strano ođuožajiina današnjih vremena stvorenih prilika, koje odlučno uplivaju na sve grane produkcije surovina, na obrt i industriju, pa i na šumarstvo. Fosilni ugljen pogibeljan je konkurent gorivom drvetu, a za gradnju brodova i ostalih vedih i monumentalnih objekta skrbi preobilna produkcija željeza. Ovako stvorene prilike na obdem narodno-privrednom polju diraju naše najvitalnije interese i mi moramo s njima da računamo, ako hodemo, da šuma udovolji ne samo fiskalnim obzirima svoga vlastnika, nego da zauzme i zadrži ono mjesto, koje joj je u kućanstvu prirode i ljudstva opredieljeno. Neda se tajiti, da današnje prilike zahtjevaju djelomičnu naobrazbu u šumskom gospodarenju, koji se proces baš sada obavlja, te koji nam dovoljno karakteriše šumogojstvena literatura zadnjih godina, spominjuč ovdje samo obširna djela priznanih stručara : Gayera Wagnera, Vya, Borggrevia, Weis3a i đr., u kojih se vodi žestok boj šumogojstvenih načela i skroz novih ideja. U ovoj borbi zauzimlje čista sječa i šnjom uzko svezano umjetno pomladjivanje i uzgoj čistih sastojina jedno od prvih i najvažnijih mjesta. Neima sumnje, da se je sa čistom sječom predaleko išlo; u tom pogledu odviše se je generalizovalo t. j. , čista se je sječa i ondje samo kultivirala, gdje joj nije bilo nikako mjesta, a nije se marilo za važni i istiniti po Pfeil-u izrečeni zakon „da šumarstvo ovisi o mjerodavnih mjestnih prilikah". Danas je drugačije, jer je pitanje čiste sječe rješeno i to u nepovoljnom smislu za nju, ili da bolje rečem, u nepovoljnom smislu za ono dosadanje neopravdano pogodovanje iste u svih, pa i u nepovoljnih prilikah. Nepobitan dokaz toga preokreta pruža nam šumogojstvena literatura izmeđju ostalog u četvrtom po dr. Hess-u redigiranom izdanju dr, Karla Heyerove knjige ,Der Waldbau oder đie Porstproductenzucht„. Hejerov „Waldbau" sigurno je jedna od najsjajninih pojava na polju šumogojstvene literature. Ta se knjiga odlikuje strogom metodikom, logičnim redanjem materijala, jednostavnom i bistrom dikcijom. Ali Heyer živio je i pisao u vremenu, kad je čista sječa u najvedem naponu bila, osvajajuć svaki dan sve veće tlo i brojedi sve više pristaša. Ovaj jednostrani duh ouoga vremena zrcali se i u Heyerovoj knjizi, pa se je uvidila potreba, da se knjiga preobrazi prama današnjem stanju šumogojstvenih načela. Premda dr. Hess u svojoj duši naginje više umjetnom pomladjivanju šuma, nije ipak mogao, a da neraouna sa nastavšim preokretom u šumogojstvu, obradiv Heyerovu knjigu tako, da prirodno pomladjivanje naprama umjetnom nezauzimlje više podredjeno mjesto kao u prvih izdanjih, nego odlično, koje mu i dolikuje, te koje mu objektivno shvadanje današnjeg znanja i današnjeg stanja gospodarstvene prakse opredjeljuje. Još jasnije nego ovakovi pojavi u literaturi govore nam izvjeada o skupštinah i ekskurzijah raznih šumarskih družtava. Sa svih strana čujemo tužbe na nepovoljna izkustva, postignuta sa čistom sječom. Mnoge štete, koje su imenito čiste smrekove sastojine od jednake starosti pretrpile, opominunje nas, da udarimo drugim putem, da napustimo čistu sječu, gdje joj mjesta neima, pa da se opet povratimo prirodnom pomladjivanju sastojina od razne starosti. Veliki vjetrolomi od g. 1877. i 1880. opomena su, koja se nemože ignorovati, ter oni djelovaše odlučno na novi pravac. Ovako glase zadnje izjave raznih šumarskih skupština, a u prvom redu spominjemo šumare češke, šleske i moravske. Njihov glas svakako se mora uvažiti, jer u njih je šumarstvo na visokom stepenu razvoja; u njih su povoljne prilike za izpitavanje i proučavanje raznih načina šumskog uzgoja. Oni se danas opraštaju sa čistom sječom izjavljujud glasno, da spas smrekovih sastojina ne leži više u čistoj sječi i da mješovite šume prirodnim pomladjivanjem više odgovaraju današnjim prilikama šumarstva. Ovaj pojav pozdravljaju šumari simpatično, želedi podjedno, da se iz jedne skraj nosti nepađa u drugi. Padežanin. |