DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 228 „ Die Wildbachverbauung" in den Jahren 1893—1894. Herausgegeben vom k. k. Ackerbau-Minieterium. Južni obronci austrijskih Alpa, a osobito oni u Tirolskoj i u Koruškoj, bili su u jeseni god. 1882. pozorište velikih poplava. Uzrokom ovog dogodjaja bile su ne samo izvanredno mnoge oborine, nego i uslied nabujalih brdskih potoka. Grdne matarijalne štete, koje su gornje dvije pokrajine uslied napomenutih nepogoda pretrpile, ponukale su austrijsku vladu, da se lati sistematičnog zagradjivanja bujica, te da tim preprieči u buduće slične katastrofe. Da se osobno osvjedoči o uspjesih, koji su postignuti zagradjivanjem bujica u Francezkoj, putovao je god. 1883. austrijski ministar za poljodjelstvo grof Falkenhajn u pratnji pokojnog profesora baruna Seckendorfa u spomenutu zemlju, a vratio se je preko Tirola i Koruške gdje je pregledao one silne štete, što su ih bujice godinu dana prije počinile. Uspjeh ovoga putovanja bio je vrlo povoljan, jer je odmah u proljeću iduće godine pod vodstvom nedavno umrlog ministerijalnog savjetnika Salzera poslao više šumarskih tehničara u južnu Trancezku, a naročito u departement „Basses Alpes", da praktično prouče zagragradivanje bujica. Već godine 1883. izradilo je austrijsko minitarstvo za poljodjelstvo dotične zakonske osnove, koje su iduće godine u državnom saboru raspravljane i još iste godine po Njegovom Veličanstvu sankcionisane. Zakon od 30. lipnja 1984. podlogom je današnjoj organizaciji službe oko zagradjivanja bujica. U Tirolskoj radilo se je doduše na tom polju odmah iza katastrofe od god. 1882. dakle još prije ovoga zakona, ali tek onda, kad su stvorene obćenite financijalne i zakonske podloge, mogla se je organizovati jedinstvena služba. Naredbom od 5. lipnja 1884. br. 7438. bude kod spomenutoga ministarstva osnovan odjel za zagradjivanje bujica sa 2 sekcije i to jedna u Villachu za Koruško, Primorje, Kranjsku, Štajersku, Solnogradsku, gornju i dolnju Austriju, i Tirol sa Vorarlbergom, a druga u Teschenu za Časku, Moravsku, Šlezku, Galiciju i Bukovinu. U Dalmaciji obavljalo je dotične radnje šumarsko-tehničko osoblje političke uprave, a na čelu mu zemaljski šumarski nadzornik. Da bube uviek na razpoloženju stručara na ovom polju, odredilo je austrijsko ministarstvo za poljodjelstvo sa naredbom od 11. lipnja 1884., da aspiranti za državnu šumarsku službu moraju dokazati, da su polazili predavanja „0 sistemu zagradjivanja bujica" na bečkoj visokoj školi za kulturu tla i da su iz toga predmeta položili izpit sa dobrim uspjehom. Godine 1888- izdan je službovni naputak i podjedno je broj sekcija od 2 na 5 povišen i to: Sekcija A. sa sjedištem u Premjslu za Galiciju i Bukovinu. Sekcija B) sa sjedištem u Landskronu za Češku, Moravsku i Šlezku; Sekcija C) sa sjedištem u Linzu za gornju i dolnju Austriju, Solnogradsku i Štajersku. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 229 — Sekcija D) sa sjedištem u Villahu za Korušku, Kranjsku, Primorje, Tirol Vararlberg ; Sekcija E) sa sjedištem u Zadru za Dalmaciju. Godine 1890. premješteno je sjedište sekcije B iz Landskrona u Konigiche Weinberge. Zakonom od 14. travnja 1891. povišen je državni melioracijom fond od godišnjih 500.000 for. na 750.000 for. i to za vrieme od 1892. do ukljućivo 1894. Koncem g. 1893. brojio je šumarsko tehnički odsjek za zagradjivanje bujica sliedeće osoblje; 5 šumarskih nadpovjerenika, 2 šum.-nadzorna povjerenika, 15 šum.-nadzornih pristava, 11 šumarskih asistenta, 8 šumarskih vježbenika, 6 šum.-tehničkih dnevničara. Iz karakteristike bujica i sistema njihovog zagradjivanja vadimo ukratko sliedeće: Glavni uslov kod izbora načina zagradjivanja jest točno poznavanje bitnosti i djelovanja dotične bujice. Najvažnije svojstvo bujica jest, da one brzo narastu, valjajuć velikom brzinom silnu množinu vode i kamenja. One nabuje ponajviše uslied izvanrednih meteorskih oborina, a dosta puta i uslied brzog otapanja sniega i ledenjaka. Ovo su dogodjaji, koji se periodično pojavljuju i sa kojima se doduše računsti mora, ali kojih djelovanje ponajviše ovisi o stanovitih odnošajih u području oborina, a osobito o kulturnom stanju istoga. Poznato je, da kulturi pripada važna zadaća kod zagradjivanja bujica. Ako se pogoršaju kulturni odnošaji u području oborina, onda ne samo da su ove mnogo veće, nego se i brže slievaju, a time su i opasnije. Važno je takodjer svojstvo bujica, da one nose silno kamenje, koje se nalazi u koritu potoka, i koje je postalo ih uslied istrošivanja, ili erosijom ili pako odronjivanjem. Iztrošivanje neovisi samo o geognoškom sastvu kamenja, nego takodjer i 0 podneblju, visini, ekspoziciji, a osobito o pokrovu tla. Glede geognoškog sastava kamenja primjećuje se, da se kristalinično masivno kamenje, a osobito granit, polagano iztroši, za tim sliedi kristalični škiljevac, a osobito rulja. Lako se troše sedimenti, kao glineni škriljevac i pješčano kamenje, a u visinah bez vegetacije takodjer i vapnenac. Obći klimatski odnošaji takodjer uphvaju na iztrošivanje. Mnoge oborine, vjetrovi, oluje i tuče, kao i brzo mienjanje toplote izpod i iznad ništice pospješuju iztrošivanje. Upliv klimatskih odnošaja ovisi ponajviše o visini i ekspoziciji. Glede visine dokazano je, da se predjel (regijona), koji dolazi odmah iza medje vječitoga sniega, najviše troši, jer ovdje neima vegetacije, koja bi štitila i jer je ovdje mienjanje toplote izpod i iznad ništice najčešće. U ovoj regijoni prikupljaju se bujice. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 230 — Glede ekspozicije napomenuti je, da se južne strane više iztroše, nego li sjeverne, a uzrok je tomu taj, što na južnih stranah snieg u poljeću rano okopni, a tim se omogući djelovanje noćnih mrazova. Na iztrošivanje upliva takodjer i kakvoća površine tla; gdje neima pri rodnog pokrova, ondje je i upliv atmosferilija i sunčanih zraka jači, mienjanje temperature više se osjeća, a mraz pospješuje iztrošivanje. Iz ovoga vidimo jasno veliku važnost vegetacije u području bujica. Produkti iztrošivanja mogu na razni način doći u korito potoka, ili ih donese vođa, koja se sa obronaka u potok slieva, ili usovi i ledenjaci ili pako uslied odronjivanja briegova. Djelovanje erosije više nas iznenadjuje, nego iztrošivanje. Ona ne samo da izdubljuje korita, nego dere obronke, te stvara voderine i nova korita. Njezino djelovanje tim je jače, čim se voda brže slieva, a pošto vegetacija prieči brzo odtjecanje, to je i djelovanje erosije u ogoljehh predjejih mnogo intenzivnije. Odronjivanje briegova takodjer je opasno i to tim opasnije, čim je tlo golije i iztrošenije. Na temelju gore spomenutih svojstava i načina uztuka, diele se bujice na dva velika razreda i to: bujice Alpa i bujice briegova i brežuljaka. Alpinske bujice imadu to specifično svojstvo, da nose sobom velike množine kamenja, koje više puta ne stoji ni najmanje u razmjerju sa množinom vođe, dočim je kod druge vrsti bujica pretežnija množina vođe. Uztuk proti onim alpinskim bujicam, koje nose produkte iztrošivanja, vrlo je težak. Ovdje je u prvom redu potrebito, da se sprieči iztrošivanje uredjenjem boljih kulturnih odnošaja u području oborina. Valja dakle ponajprije da se uzdrži, ili ako ga neima, da se stvori pojas šume na granici šumske vegetacije, te i više gore ležećem tlu mora se obratiti pažnja, a u obće nastojati, da vegetacija što dalje dopre. Ostale radnje oko ovih bujica imadu ponajviše paliativni karakter. Može 86 doduše ukloniti momentalna pogibelj, ali se nemože posve odstraniti. Mnogo šire polje djelatnosti pruža nam se kod bujica, koje izdubljuju korita i deru briegove. Ovdje čekaju stručara raznolike zadaće, koje se mogu samo na temelju obilnog praktičnog iskustva povoljno riešiti. Glavne radnje sastoje se ovdje u tom, da se preprieči dalnje dubljenje korita, da se podkopane obale osiguraju, da se zaustave u korito potoka naneseni produkti erosije, odronjivanja i iztrošivanja, da se konsoliduju one litice, koje su erosiji i podkopavanju izvržene, te napokon da se poboljšaju kulturni i gospodarstveni odnošaji u području oborina. Izđubljivanje potočnog korita je posljedak đvajuh u nejednakom razmjerju stojećih faktora t. j . snaga vode i odpor koritnog dna. Sredstva dakle, da se ovi faktori dovedu u ravnotežje sastoje se u tom, da se snaga vode slomi, odnosno da se odpor koritnog dna poveća. Prama tomu biti će i dotične radnje različite. Bujice brdske i one brežuljaka imaju drugi značaj, nego alpinske, te je i način njihovog zagradjivanja drugačiji. Kao što je već gore spomenuto, njihovo |