DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 256 — sipa Draškovich a šumarima II. razr. u podrufiju kr. šumskog ureda u Otočcu, ostaviv ove posliednje i nadalje na službovanju kod ministarstva. Lovstvo. Lovačke crtice iz Kapele. U šumah ogulinske imovne obdine, koje leže u „Kapeli" imademo, ako neubrajamo šumske zečeve, kojih u dubokoj šumi neima, a prema rubu šume oko košenica i čistina takodjer dosta malo ima, te jarebice, tetriebe, i jazavce, od kojih vrsti divljači u kapelskih šumah baš mnogo neima, ostane nam od divljači, koja se u znatnijem broju nalazi, i to od koristnih samo srna, a od Škodljivih vuk, lisica, kuna međjed i mjestimice u dostatnom broju jastreb. Srna imade u Kapeli dosta znatan broj, te akoprem iste u ljutoj zimi mnogo stradaju od studeni i pomanjkanja hrane, bilo bi ih još uviek dosta, kada ih nebi tamanili zvjerokradice i vuci. Zvjerokradice potiču još od vremena krajine, kada je pušku nosio i lovom se bavio tkogod je htjeo, pa kao što vuk dlaku mienja, a ćud nikada, tako i oni mienjaju prema okolnostim način lova i kriomčarenja, ali veoma težko napuštaju skm lov, koji im je od davnih vremena u krv prešao. Jedan način lova na srne je sliedeči: Zvjerokradica u zimsko doba, kada zapane duboki snieg, u kojem srna radi svojih tankih nogu posve u snieg propada, idu u lov sa takozvanim krpljama (Schneeschuhe), s kojima se može i po najdubljem sniegu prilično brzo hodati, te onda iztraže, friški trag srne. Ako zvjerokradice takav trag pronadju, što nije težko, jer se u tih prilikah nalaze srne uprikrajku i neodlaze daleko, onda se porazmjeste u okrugu, a jedan ide za tragom srne, te našav ju, ustrieli ju sam, ili ju nagoni na jednoga od onih, koji su se u okrugu postavili na čekanje. Puške u tih zvjerokrađicah jesu kratke i tako upriličene, da se dadu razstaviti, te ih oni posve Iako sakriju pod haljinac. Kada pako zvjerokradica ved u šumu zamakue, onda se ničesa neboji. Jer ako šumar ili lugar čuje hitac iz puške, dok sa drugoga ili trećega briega kroz gudure i vrleti đodje do mjesta, gdje je hitac pao, već je zvjerokradica netragom nestao. Unatoč tomu, ipak se svake godine po gdjekoji zvjerokradica ulovi, ali slabo to koristi. Zvjerokradice obično su siromašni ljudi, od kojih se globe nikada ne uberu, dočim kazan zatvora mnogo ih neplaši. Osim toga nelove oni za sebe, nego da lovinu prodađu, što im je tim laglje, jer prekupaca ima i na selu i u gradu još dosta. Drugi i veoma veliki neprijatelj srna jesu vuci. Ovi nezasitni gladuši sporazume se njih po dva do tri tako prijateljski, da pravu hajku na srne poduzimaju. Kako su usljed svoje prožđrljivosti i veoma brze probave uviek gladni, to oni u zimi po dubokom suiegu upriliče svoju hajku na srne tako, da jedni sinu gone, a drugi pretiču, a takovo bjesomučno hajkanje vukova traje tako dugo, dok srnu neobkole ili ju zaskoče i napokon ju ulove. Vuci umiju takodjer veoma dobro upotrebiti naviku srne, koja se u tom sastoji, da se preplašena srna, ako se dalje neprogoni, obično vrati onamo, odkud je poplašena, da vidi Sto ju je poplašilo. Da li je ta znatiželjnost prirodjena srnjakom, to neznam, nu srnam je svakako Tu znatiželjnost srne znadu vuci jako dobro upotrebiti, začekajući ju na istom mjestu, odkud su ju poplašili. U vrieme zakonom dozvoljeno love se srne u Kapeli sa psom i to sa brakirci, jer u ovih kršovitih i kotlinastih predjelih ne moga se drugi psi rabiti. I tu zgodu znadu vuci upotrebiti, te kada pas goni srnu, začekaju oni srnu ili psa, a čestoput i oboje. U tom slučaju najuztrajniji i najbolji psi budu žrtva te vučje podmuklosti, te lovac uslied toga često izgubi najboljega psa. * |
| ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 256 — Prijašnjih godina za stunđene zime dolazili bi vuci u noći 6esto do sela ili upravo u selo, te obilazeć oko dvorišta i staja tražili bi, da ulove koje blažde ili psa. Nu pređprošle i minule zime nijeau se pokazivali, nego tekar u proljeće. Minule zime bio je ovdje neobično dubok snieg i oštra studen, nu nigdje se vuci nijesu pojavili blizu sela. Nu da ih ima i da po svojoj staroj navadi love i utamanjuju srne, imao sam priliku osvjedočiti se na 5. travnja t. g. Toga dana dohrlio je u ´/2"2 sata poslie podne jedan sav umoran srnđač usred sela, bježeći u posve malih akokovih. Pošto je tada studen već popustila, a mjestimice i okopnilo, odmah sam predmjevao, da srnac nije od gladi u selo dobježao, nego da su ga vuci gonili. To moje mnienje potvrdiše na večer težaci, koji su pripovjedali, da su već blizu ruba šume vidili vukove, kako gone srnjaka. Došav do ruba šume, iztrčao je srnjak u selo, a vuci su se povratili u šumu. Kako se mnogi svakoga proljeća u šumah namjeri na ostanke vučjih gostba, gdje su se sa srnetinom častili, vjerojatno je, da ćemo po gotovo i ovoga proljeća nakon Ž3stoke studeni na mnogo mjesta naći ostanke te vučje lopovštine. Kako se iz svega toga vidi, vuk je najveći zatornik srna, te kao takav zaslužuje, da se lovac osobito brižljivo bavi njegovim uništenjem. U tu svrhu trebamo da upotrebimo valjana sredstva — naime 1. da nastojimo, da se s njim često sastanemo i da ga dobrim hiteem iz puške sa zemljom sravnimo, 2. da obdržavamo hajke i 3. da ga trujemo sa strihninom. Glede onoga, što je pod 1. spomenuto, primjećujem, da je onakovo sredstvo od slabe koristi s toga, što lovac riedko kada dolazi u priliku, da upotrebi svu svoju vještinu u pucanju. Što se pod 2. navedenoga tiče, naime obdržavanje hajka, to je i ovo sredstvo u ovih vrletnih krajevih od slabog uspjeha. Oblasti i lovci dušom i tielom gorljivi su prijatelji hajkanja na vukove, nu pučanstvo neima za takav lov pravoga smisla. Pučanstvo ne računa, da čim se više vukova u hajki ubije, da je time i njemu manje štete na ovcah i rogatom blagu. Ono misli, da mora ići hajkati s toga, da se mogu gospođa lovci zabavljati. Uslied toga biva, da pučanstvo ne dolazi na hajke, pa ako pod moraš i dodje, onda hajkači, čim hajka odpočne, neiđu označenim pravcem, nego se spuste na puteve i staze, te po više njih ide zajedno, a vuk ostane u šikari, jer se kroz nju nitko neprovlaći. Takova hajka upriličena je g. 1887. u imovnoj šumi „Hum i Babina gora". Uz sudjelovanje mnogih lovaca i okolišnog žiteljstva hajkalo se je dva dana, nu radi indolentnosti pučanstva bez ikakova uspjeha. S toga još ostaje jedini način, kako bi se vuk u ovih krajevih mogao zatrti, onaj pod 3. navedeni t. j . trovanje sa strihninom. Ja sam taj način pekušao već tri zime, nu taj način glede vukova nije uspio. Ja ću ovdje u kratko opisati moj postupak u svrhu, nebi li tim potaknuo druge, koji su u tom sretniji bili od mene, da nam priobće svoje mnienje ili izkustvo u tom poslu. Prve godine, kada sam počeo trovati sa strihninom, kupio sam volovska jetra. Ta jetra sam na mnogo mjesta nađjeo (našpikao) sa strihninom, te metnuo na rub Sume, gdje sam predmjevao. da je ondje prelaz vukova. Vuci su dolazili do blizu meke, valjda ju i ogledavali, nu zagrizao nije ni jedan. Taj slabi uspjeh pripisao sam tomu, što je bila dosta blaga zima i što sam kasno t. j . u veljači počeo sa trovanjem. Druge godine rabio sam psa. Psa sam ustrielio, a onda sam ga dao povlačiti oko 200 koraka i to radi toga, da zvjer laglje nanjuši tu meku. Zatim sam psa onako čitava nasolio sa strihninom. Prvih 14 dana bilo je dosta lisičjih tragova oko psa, nu nehtjedoše zagrizti. Napokon nadjoh njekog jutra u neposrednoj blizini kunu, a posije |
| ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 39 <-- 39 --> PDF |
- 257 — su se namečile i lisice. Gđjekoja je ostala na mjestu mrtva, a gđjekoje su tako daleko otišle, da su ih težaci našli i meni donieli istom nakon mjesec dana, kada je ved okopnilo. Ta okolnost, pa i potlanja izkustva đovedoše me na mienje, da je lisica tvrđja i jača na strihnin, nego što je kuna, jazavac i t. d. jer lisicu sam obično podaleko od meke nalazio, a dotično mjesto bilo je izrovano, kao da se je lisica u smrtnoj borbi od muke prebacivala i skakala, đočim obično nastoji ona, da se uvuče u kakvu šupljinu u zemlji pod kamenom. I sada nije ni jedan vuk došao. Tree´e t. j . ove godine pokušao sam sa konjem. U komađič kruha dao sam staviti za pol naprstka strihnina. Taj kruh je konj sladko pojeo i bijaše 15 časova posve vedar. Nakon 15 časova se je stresao, htjede napred skočiti, nu u tom je posrnuo, pao i parnno. To je sve skupa trajalo 4—5 časova. Koža bje oderana, sve četiri noge sa butima odrezane, natovarene na šančiće i odvežene na razna mjesta. Ostatak bje našpikan sa strihninom i stavljen na samom mjestu. Odciepljeni pako komadi, kako već spomenuh, bijahu ođveženi na razna mjesta po šumi i tamo tekar našpikani sa strihninom. Ni od svega toga nije bilo uspjeha. Nu tomu bijaše krivo ponajviše nevrieme. Svaki dan je padao snieg, koji je meke uviek na novo zatrpavao, a k tomu bijaše snieg veoma dubok i prhak tako, da zvjerad nije mogla daleko obilaziti. Nakon toga došla je silna jugovina, koja je svaki trag nakon kratkoga vremena odtalila i uništila tako, da se ono, što se je otrovalo, nije moglo niti sliediti, dakle ni naći. Njeko vrieme bijaše opet takova studen, da su se meke smrznule kano kost, uslieđ česa zvjerad nije mogla zagrizati. Pa ako je i glodala, čim je osjetila trpkost od strihnina, nije više u meku dirala. Nu ipak se je otrovalo njekoliko skitajučih pasa, lisica, jedna kuna, jedan jazavac i njekoliko grabežljivih ptica. Vuka nebijaše ni sada blizu. Najviše me je iznenadilo, što je i jazavac htjeo zagristi u strvinu. Dietrich aus dem Winckell u svom djelu ^Ilandbuch fiir Jager und Jagdliebhaber" doduše veli, da jazavac ždere i strvinu u veljači i ožujku, kada se probudi iz zimskoga sna, ako radi smrzavice ne može kopati; nu svakako mora to biti skrajni glad, kad znamo, da se on inače brani sa korenjem, sjemenjem, voćkami, repom, mrkvom, crvi, kukci i t. d. Nadalje nadjena je otrovana lisica, do koje je došla druga lisica, požđerala komad od od prve, te se i ona otrovala i skapala. Sve što se je one zime otrovalo, lisice, kuna i jazavac, svi bijahu mužaci. Kako sam več gore spomenuo, nije ova zima bila povoljna za trovanje. Malo zvjeradi je došlo do strihnina, i tim je vedi dio meke ostao nepotrošen. Strihnin se je morao metnuti po cieloj strvini, a kada je došlo proljede, morala se je strvina zakopati. Tim je dakako otišao po šteti onaj strihnin, s kojim bijaše strvina naprašena. Strihnin je svakako dosta skup. Stoga bi bilo dobro, kada bi se u kojoj ljekarni u Hrvatskoj mogao dobiti strihnin u boćicah od gelatine. Te bobice metnu se u ureze strvine, dotična mjesta se označe sa kokošjim perom ili čim sličnim, a kada se strvina jednom hoće zakopati, to se te bobice jednostavno izvade i spreme, pa se mogu drugiput opet upotrebiti Do sada mi mi nije poznato, da bi se takove bočice mogle kod nas dobiti Iz do sad spomenutoga vidi se, da se je najviše otrovalo lisica. Taj način je, da se riešimo lisica, za ove krajeve najshodniji. Izkapanje lisica iz jama radi kamenitoga t´a je ovdje nemoguće. Loviti ih tjeranjem iz jazbine, ne može se s toga, jer nitko ovdje nedrži pse jazavčare, pošto oni nijesu za ove gričovite i vrletne predjele. Sto se kun& tiče, ima ih ovdje prilično dosta, unatoč tomu, što su ih pred desetak ili petnaest godina veoma marljivo lovili, jer su se krzna veoma skupo plaćala, osobito ona od zlatica. Njihova krzna neplaćaju se danas tako skupo, nu još uviek dobro, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 258 pa stoga ovđaŠDJe zvjerokradice nijesu izgubili volju loviti na kune. Oni nelove ua kune 8 puškami, nego lovkami (Marderfallen). Ovakove lovke postave se po đrvedu ili po zemlji, a osnivaju se na sliededi princip : Jedno drvo metne se vodoravno, a na ovo se postavi opet drugo i to pod šiljastim kutom (To se poluči sa štapićem, koji stoji okomito na đoljnjem drvetu, a podbočuje gornje). Na taj štapić pričvrsti se meka. Čim kuna potegne meku, onda potegne podjedno i štapić. Tim izgubi gornji komad drveta podporu, te padne i svojom težinom pritisne ili usmrti kunu*. Takovih lovka može se na malom prostoru naći po 5 i više komada. Dotični postavljač tih lovka redovito ne pita za dozvolu lovovlastnika, a niti mu ne donese krzno ulovljene kune, nego ga prvom boljom zgodom proda trgovcu, kada ide u grad. I medjeda imademo u kapelskih šumah još priličan broj, akoprem se čini, da ih ove zime ima manje, nego do sada, jer je zimus pretraženo mnogo brloga, u kojih inače običaju zimovati, ali svi bijahu prazni. Njeki lovci to tumače tim, da je međjed slutio, da će ova zima biti neobično stroga, te je radi toga odselio se u Primorje, gdje da će mu biti toplije; ili da se je zavukao u brloge, koji su pod kamenom ili pod zemljom, gdje da mu je takodjer toplije. Medjutim je svejedno, da li se je povratio iz Primorja ili je izašao iz podzemnih brloga. Fakat je, da je ovdje, jer su mu se već vidjevali tragovi. Uovo vrieme 0Q lovca neće mnogo zanimati, jer uloviti ga sliedom tragova skoro je ne moguće, pošto bi cesto puta morali po dva i više dana za njim ići tragom, a ipak ga možda nebi stigli. Šteta, koju medjed učini u ovih krajevih, sastoji se poglavito u tom, što po gdjekad nadere ili utuče koje blažće, i što u jesen siromašnom narodu potare sav kukuruz. Proti tomu se narod nastoji očuvati tim, što u svom kukuruzu svaku noć vatru loži. Nu kako je noć duga i onda već dosta hladna, to i ubogi seljak po gdjekad zadriema, a medo redovito taj čas upotrebi, te kada se ubogi seljak probudi, medjeda više neima, ali kukuruz je pogažen i povaljan. Medjeda ovdje love na dva načina. Prvi, koji je veoma pogibeljan za ljude i koji bi se bezuvjetno odsuditi morao, sastoji se u tom, da se na mjestu, gdje bi mogao medjed proći, u prsnoj visini medjeda naperi puška sa nategnutim kokotom. 0 kokot je privezan konopac, koji je protegnut preko puta i na drugoj strani puta pri- CvrSten. Puška stoji vodoravno. Tu bi se putem prolazeći medjed imao zađjeti o konopac, te potegnuti kokot i opalit puška, te tim sam sebe ustrieliti. Eazumjeva se, da će se to u stotinu slučajeva možda jedanput ili nijedanput dogoditi, nu mnogo prije mogao bi pri tomu nastradati posve nedužan čovjek. Drugi način je taj, da se medjed potraži u brlogu. Jer je taj način već i u „Šumar, listu" više puta opisan, to ću ga samo u kratko opisati. Medjed se u jesen zavuče u šuplje stablo u takozvani brlog, da driemajući tu prezimi. U zimi ili rano u proljeću prije, nego li međjed izadje iz brloga, obilaze se ti brlozi, te ako se u kojem nadje medjed, onda se izlaz iz brloga preprieči polugami. Međjed, koji nikada pretvrdo ne spava, probudi se i onda se u brlogu puškom ustrieli ili sjekirom zatuče. Meso od medjeda ovdješnji narod jede. Buti se metnu u salamuru i suše u dimu poput svinjetine, šape njegove smatraju se delikatesom, kad .se prirede kao hladetina. Sto se tiče peradi, to imademo od koristnih samo tetrieba i jarebicu. Tetrieb se lovi čekanjem za vrieme parenja, a jarebica za vrieme parenja i u ranu jesen i to na piskalicu, koja je napravljena iz zečje kosti. Pobliže 0 tom ima „Winckeirs Handbuch fur Jager." Leipzig 1878., II sv. |