DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 224 — „gajka" isto, što kita ili prut (motka), koja se postavi oko gaja t. j . oko mlade nezrele šume, u koju nesmije ulaziti niti životinja, niti sjekira. I najboljem poznavalcu hrvatsko-srbskog jezika Vuku je »gajiti" ono, što gojiti ili hraniti, a Belostencu je gaj takodjer isto, što i gojiti. U Stuliovom rječniku znači „gajiti" isto, što i „dubraviti se" (pošumiti). Gaj je dakle „Gehege" ili „Fost", a po prvom njemačkom jezikoslovcu Grimmu nije bila svaka šuma „Forst", nego samo „Bannwald", dakle ono, što je naš narod u njekih predjelih krstio imenom „branjevina" ili „branjenica" ili „zabrana", dakle mlada šnma, „kterom se umn o gospodari", kako je to dobro stari Vodnik protumačio. Prema gore rečenom sliedi, da je naš stari pisac Šporer krivo protumačio rieč ngaj" u knjižici: „Mali šumarski katekizam", a to sam morao naročito spomenuti zato, što bi se moglo dogoditi, da bi se taj naziv uvukao i u našu knjigu šumaricu novijega kova mjesto naziva „šumski kotar" ili „srez" tobože zato, što ju i naš stari pisac Šporer mjesto ovog potonjeg nazivlja za „Revier" rabi. Sporerov „Mali šumarski katekizam" dieli se u dva poglavja. Prvo je poglavje: „Teoretičko razdieljenje unutarnjeg šumarstva ili nauk naravoslovja od šume" (Forstnaturlehre) sa 46 pitanja i sa toliko odgovora, a drugo je poglavje: „Praktično razdielenje unutarnjeg šumarstva ili nauk šumoslovja" (Forstwirthschaftslehre) sa 49 pitanja, odnosno toliko odgovora. Veoma zanimivo je hrvatsko šumsko nazivlje u spomenutoj knjižici uz dodatak njemačkih naziva. Tako primjerice: naravoslovje od šume (Forstnaturlehre), nauk Šumoslovja (Forstwirthschaftslehre); nauk šumskog obradjivanja (Forstmanipulationslehre); rudno-dahokrugo-rastno i živinsko carstvo; plodni skorup zemlje (humus); život rastni; siemske voćke (Samenbaume); padnja dervah (Windfall); prelom (Windbruch); šumski sad (Holzpflanze); bus (Strauch) ; garm (Staude); dervlje listnato i dervlje iglasto ; šišarica (Zapfen); hrast nasadivog žira; rani hrast (Stieleiche); hrast grozdovitog žira (Traubeneiche); siečnja šume (Holzschlag); vrieme siečenja dervah (Holzschlagezeit); doinja šuma (Niederwald); miesto mračno t. j . gusto ili za sieme (Dunkel- oder Besamungschlag); miesto redko (Lichtschlag); miesto na čisto izsiečeno (kahler Abtrieb); razredjenje šume (Durchforstung); plevelje (Unkraut) i t. d. Iz svega toga može se razabrati, da su se naši šumari u tadanje doba silno morali boriti kod pisanja šumarske knjige u hrvatskom jeziku, pošto im strukovno nazivlje nije bilo poznato tako, kao sad nama, a nijesu imali ni ljudi, koji bi im u toj nevolji pomoći mogli. Prem knjiga šnmarica novijega kova vrvi još i danas od sijaset nesgrapnih kovanica, ali ipak smo bar u tom sretni, što imamo dosta književnika, koji su se u najtanju tančinu hrvatskoga jezika udubili, pak nam u toj nevolji i kod samoga izbora stručnog nazivlja pomoći mogu u slučaju, ako ga u narodu neima ili ga još od naroda čuli nijesmo. |