DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 225 — Svakako neima prečije potrebe od one, da što prije nastojimo, da se izda rječnik hrvatskog šumskog nazivlja, a to zato, da nam bude i u tom pogledu jezik u knjigah šumarica jedinstven. Bez takova rječnika nastati će u našem stručnom knjižtvu pravi darmar; svaki će pisati po svojoj miloj voljici, a konačno nećemo jedan drugoga shvaćati, niti razumjeti. Ja sam zaista kroz punih 12 godina sabrao silesiju gradje za rječnik hrvatskog šumskog nazivlja kako ga naš narod rabi, te sam sad ovo gradivo donjekle i obradio, ali da se ovakav ogromni rječnik izdati može: treba za to više oduška i dokolice, te više materijalnih sredstava, koja pojedinac nije kadar privriediti. Konačno spominjem, da Šporerova knjižica: „Mali šumarski katekizam ili razgled svega onoga, što šumar (sic!) i t. d. znati mora" nije podnipošto namienjena š u ma r o m u strogom znanstvenom značenju, nego je ona namienjena „lugarom", a da je tomu tako, razabire se to bezdvojbeno na prvi pogled iz dotičnog mjesta u uvodu knjižice, jer se ondje doslovce kaže: „U njoj će — ako se nevaram — šumari nižega reda mnogo šta naći , te iz rieči: „Šumarom višega reda činiti će ova kod izpita novakah u šumsku službu stupiti želećih U ostalom poznato je, da u njekih krajevih naše bivše vojne krajine još i danas naš narod krsti „lugara" obćenitim imenom „šumar", a pravoga šumara krsti on imenom „feršter", pak je i naš stari pisac Šporer za razliku jednoga od drugoga krstio lugara imenom „šumar nižega reda", a pravoga šumara (Forstwirth, Forster) imenom šumar višega reda". Pa nije drugo tumačenje toga ni moguće, jer će mi se dozvoliti, ako kažem, da svaki razboriti čovjek koji je za zeru ponjuškao šumarsku znanost, priznati mora, da se je uviek razlučivao lugar od šumara, te da bi i samog starinu Šporera ljuto uvriedili, ako bi se tkogod drznuo uztvrditi, da je on svoju knjižicu: „Mali šumarski katekizam" napisao za šumare u pravom smislu rieći, pa makar i za jadnoga hrvatskoga šumara njegove dobe. Završujem, a milo će mi biti, ako sam i najmanju mrvicu doprineo k povjesti 0 razvitku našega domaćega šumarstva nazad skoro do pol vieka. Ako bude dokolice, onda ću iznieti na vidjelo sav ržd i pregnuće onih muževa, koji su djelom i tvorom nastojali, da uskrsne naše domaće šumarstvo, te da se i stručno naše knjižtvo potrebitim marom njeguje na uhar našega naroda, a na diku hrvatskog stručnog knjižtva i domaćih šumara. Rekoh svoju! Osvrt na članak o umjetnom pomladjivanju šuma kod prve banske imovne obćine. Poštovani moj drug I. šumarije klasničke g. S. nastavio je presadjivanje četinjača ondje, gdje sam ja prestao. Svoj rš,d objelodanio je u posliednom broju ovoga časopisa. |