DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1895 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 270 — 3. Citaaje izvješća revizionalnog odbora o preizpitanju đružtvenih računa za god. 1894. i 0 pregledavanju družtvene imovine; 4. Ustanovljenje družtvenog proračuna za god. 1896. i proglašenje zaključnog računa za god. 1894.; 5. Izbor dvajuh revizora i jednoga zamjenika za izpitanje družtv. računa za god. 1895. 6. Eazprava o kupnji gradilišta za gradnju „šumarskoga doma", te pretresivanje pravila u tu svrhu ustrojit se imajuče „udruge " za gradnju šumarskoga doma; 8. Ustanovljenje mjesta sastanka buduće redovite glavne skupštine; 7. Eazprave o pojedinih predlozih, koji se ipak u smislu §. 22. družtv. pravila imaju prije skupštine prijaviti predsjedaičtvu družtva i napokon 9. čitanje i ovjerovljenje zapisnika glavne skupštine i zaključak iste. P. n. gg. članovi, koji žele prisustvovati Ijetošnjoj glavnoj skupštini u Slatini i izletom u šume, neka izvole najdulje do 20. srpnj a t. g. pismeno prijaviti svoj dolazak mjestnom poslovodji p. n. gosp. knez. šum. nadzorniku Vilimu Miilleru u Virovitici u svrhu, da se mogu za rana učiniti potrebite priprave. U Zagrebu, dne 26. lipnja 1895. Predsjedničtvo hrv.-slav. šumarskoga družtva: F. ZikmundoTskj, A. Borosić, predsjednik. zamjenik tajnika. Nješto iz prakse o proredjivanju i klaštrenju. Dnevna pitanja iz sadjenja šuma. Piše šum. nađsavjetnik Dr. Flist. Kako god se u posliednje vrieme na polju šumarstva mnogo radi oko znanstvenog iztraživanja i kako god se rezultati tih iztraživaaja i u praksu polagano uvadjaju: to se ipik ne manja važnost polaže i onim principom, koje su praktičari za valjane pronašli. Moguće je, da je za naše šume prava blagodat, da se ma i najtoplije preporučene novosti ne izvadjaju odmah i u praksi; nu svakako je dobro, da se ne držimo zastarjelih zasada, da nebi možda kol toga trpio napredak naše znanosti. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1895 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 271 — I. Proredjivanje. U posljednjem deceniju jedva da se je o kom predmetu više pisalo i na šumarskih skupštinah više razpravljalo, nego li o proredjivanju. U novije vrieme raz|)ravljao je o tom mnogo nadšatnir Dr. Hiag u svom prvom djelu : „Prilog k pitanju o proredjivanju", u kojemu je podjedno predočio razvitak ove nauke od prvog početka, pa sve do skrajnih (ekstremnih) mnienja Borggrevea i Wagnera. Većina onih, koji su se s ovom znamenitom šumsko-gospodarstvenom naukom bavili, složila se je u tom, da su kod proredjivanja najvažnji sliedeći momenti: 1. Pravodobni početak proredjivanja. 2. Umjereni stupanj istoga do one dobe, kad je već glavni prirast u visinu dovršen, i kad nije preveliki razmak vremena od jednog proredjivanja do drugog. 3. Što moguće ranije preduzimanje proredjivanja kod odstraniti se ima. jućih škodljivih i potištenih, makar baš i gospodujućih vrsti drveća pojedinih sastojina. 4. Uzgoj eventualnih nuzgrednih tlo štitećih sastojina. (Ovo je od osobite vriednosti kod mješovitih sastojina, gdje se pod sjenu Ijubećim i tlo štitećim drvećem uzgaja onakovo drveće, koje ne ljubi zasjenjivanje). 5. Jače proredjivanje u onih sastojinah, u kojih je već glavni prirast u visini dovršen (bez da se kod .toga prelazi u prozračni sjek). Ovo je dakle prelaz od slabijega proredjivanja k jačemu. Od ovih glavnih momenata ne zaslužuju oni pod točkom 3. i 5. navedeni osobite pažnje, niti uporabivost u praksi. Promatrajmo ponajprije točku 3. o što moguće ranijem odstranenju škodljivih i potištenih makar baš i gospodujućih vrsti drveća pojedinih sastojina. U listnjačkih sastojina, kod hrasta i bukve, opaziti ćemo, da se pod gospodujućim, kriepkim i liepo razvitim stablima nalaze manje vriedna, krošnjata, grbava, te u obće u razvoju zaostala stabla. Već manje se to opaža kod četinjavih sastojina, kod smreke i jele, ali već češće u borovih. Ovakva zaostala stabla nastala su ponajviše od onih mladica, koje su kod pomladjivanja nješto prije nikle, nego druge, i zato ovakova stabla zadobila debele grane i loši oblik, u obće pošto su pojedince osamljena, a ne u sklopu porasla. Osobito naći ćemo u bukovih sastojinah vrlo često rašljasti oblik pojedinih stabala, usljed česa gube ovakova stabla znatno na svojoj vriednosti. Ako odmah u početku pomladjivanja i izvadimo prije spomenute, osamce rastuće mladice, te time sastojine od budućih nezdravih i potištenih stabala oslobodimo, ipak ćemo nakon njekog vremena opaziti, da su se potišteni individui opet pojavili. U tom slučaju biti će najvažnija zadaća šumara, da što moguće prije iste odstrani i to u onom vremenu, dok još imade drugih, za uzgoj sposobnih stabala, koja će nam izvadjena stabla nadomjestiti. Posao ovaj neka se obavi veoma oprezno sa malo radnika, koje valja dobro u posao uputiti i |
| ŠUMARSKI LIST 7/1895 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 272 — neprestano nadzirati. Ovo se obavlja obično skupa sa prvim proredjivanjem; nu ako bi se ovo bilo ma s koga mu dragoga razloga provadjalo tekar u kasnije doba, onda se sa ovakovim čišćenjem mora početi prije proredjivanja. Ako se tim čišćenjem dobiveni materijal nebi izplatio iz šume izvažati, onda neka se ostavi na samom mjestu ležati. Težji je taj postupak kod starijih i kod onih mlađjih sastojina, koje su već jednom bile proredjene, nu gdje se možda suviše brižni šumar radi toga, da ne nastanu praznine, nije usudio sve one potištene i zakržljale individue odstraniti. Kad bi se to bilo učinilo, pričinjala bi nam se sastojina odmah nakon te operacije ne liepom i opazili bi znatne praznine, nu ove bi se u najkraćem vremenu opet posve zarasle, a vriednost i ljepota same sastojine znatno bi se podigla. Ako bi se bojali, da bi na kojemu mjestu uslied navedene operacije nastale odviše velike praznine i da se susjedna stabla radi dosadanjeg potištenog stanja nebi mogla posve oporaviti, onda neka se barem oklaštre one grane, koje slabije susjede potištuju, pa će se kod sliedećeg proredjivanja i ta oklaštrena stabla moći bez razmišlanja odstraniti. Postupak taj bio bi sličan Borggreveovom prebornom proredjivanju, ali s tom razlikom, što se ovdje s proredjivanjem započima rano i što se vade samo zakržljala i ne vriedna stabla, pa ako se ovo dobro provede, onda se u većoj starosti ne treba više provadjati. Razmotrimo sada pod točkom 5. navedeno jače proredjivanje starijih sastojina. Većina strukovnjaka posvećuje najveću pažnju proredjivanju mladjih i srednjodobnlh sastojina, uspjeh opaža se u izvanjskom izgledu sastojine, koja nam se pričinja kao da je za 10 godina starijom postala, a i u samom znatnom prihodu. Ovakva proredjivanja spadaju medju zahvalne šumske radnje, koje se rado, a često još i u 70—80 godišnjih sastojinah provadjaju, naime tako dugo, dok nije glavni prirast u visinu dovršen. Od tog vremena dalje prepušta se vrlo često svako dalnje čišćenje samoj naravi, pa ipak bi se upravo u to doba moralo skrbiti za jaki razvoj za sječu skoro zrele sastojine, kao takodjer i za znatne ranije prihode, a oboje dade se proredjivanjem postići. Razgranjeno mnienje o prirastu sastojina, temeljeći se na skrižaljkah prihoda, drži, da je prirast u početku dosta slab, dočim se kasnije znatno diže, te postigne već prema stojbini prije ili kašnje, nu uviek razmjerno brzo kulminaciju, a tad opet pada. Tako na pr. pokazuju Bauerove skrižaljke prihoda za bukove sastojine II. bon. razreda najveći tekući prirast za deblovinu već u 49. godini, a za deblovinu i vrhovinu u 57. godini. Od tog vremena pada tekući prirast dosta brzo. Tako na. pr. u 90. god. padne kod deblovine sa8-9 m^ na 5´3 m*. Ako izrežemo iz jednog stabla kolut, pa iztražujemo prirast onda ćemo opaziti, da su godovi zadnjih 30—40 godina vrlo uzki, a to nam potvrdjuje pravilo ranoga pada prirasta i kod pojedinog drveta. Nadšumar Dr. Martin u svom djelu: „Die Folgerungen der Bodenreinertragstheorie fiir die Erziehund und Umtriebszeit der wichtigsten deutschen Holzarten" u §. 12. „tekući prirast bukve" upućuje, da naglo padanje prirasta |
| ŠUMARSKI LIST 7/1895 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 273 kod bukve nije nikakav naravni zakon, nego da je to posljedica samog uzgoja sastojina, koje se sve do sječe uzgajaju u gustom sklopu, te uslied toga imadu vladajuća stabla premalo prostora za razvoj. On veli nadalje, da mogu i starije bukve, rastuće u odgovarajućem ne pregustom sklopu, još uviek prirašćivati i da je taj prirast jednak prirastu u dobi kriepko rastućega kolosjeka, a po tom da je i rano padanje prirasta posljedica uzgoja sastojina, koje se do danas skoro svuda uzgajaju u gustom sklopu, te se u starijoj dobi premalo ili u obće ne proredjuju. Govoreć o uzgoju stabala bez velikih krošnja i sa razmjerno prema starosti jačim promjerom, Martin navadja, đa se takova mogu uzgojiti jedino u onih sastojinah, koje su bile u mladosti slabije, a u starijoj dobi jače proredjene. Razvijajući teoriju o razdiobi prirasta, dolazi Martin do tog praktičnog zaključka, da se može od onog doba, kad material mladjih bukovih sastojina imade već njeku vriednost, uživati 2/3 godišnjeg prirasta putem proredjivanja, dočim se od one dobe, kad je već prirast u visinu dovršen, uživa podpuni prirast vadjenjem u rastenju zaostalih stabala. Nu obzirom na to, što udaljenost jednog stabla do drugog biva rastućom dobom sve manja i što se gubi jedan dio prirasta, koji tvori, i napokon radi toga, što i starije sastojine ipak još prirašćuju u visinu, dolazi Martin do tog rezultata, da se u bukovih sastojinah II bon. razreda sječivni etat neznatno pomnožaje, dočim su upravo znatni prihodi predužitka (do 60 m^ u 10 godina). Po njemu sastavljene skrižaljke pokazuju za 120 g. obhođnju 390 m´ glavnog i 380 m* svih dosadanjih predužitaka, a za 140 g. obhodnju 410 m´ glavnog i 500 svih predužitaka. Svaki uzgoj sastojina sastoji se u tom, da se broj stabala bez prestanka znatno umanjuje, a prirast da se koncetrira na malenom broju stabala, koja će uslied toga, dok dozriju za sječu, mnogo jača i za tehničku nporabu sposobnija biti, a osim toga imat ćemo i znatne prihode predužitaka. Ipak bi se moglo dvojiti, da se nebi preveliko uživanje nuzužitaka po vremenu štetuim ukazalo, pošto bi se s jedne strane sastojine možda odviše proredile, a prostor za rastenje nebi se podpuno izrabio i pošto bi to s druge strane i na samo tlo štetno djelovalo. Svakako je opravdana Martinova tvrdnja, da se skoro svuda stare sastojine premalo proredjuju; da je uslied toga sklop pregust, a prirast i nuzužitci su premaleni; broj stabala je odviše velik, a za sječu dozrela stabla nisu dovoljno debela, što se svakako nebi dogodilo, da se je sastojina valjano proredjivala. Slično je u jelovih, smrekovih, dapače i u borovih sastojinah. Pošto je borova sastojina počam od 50 godina i onako riedka, to se mnogi žaca proredjivanja u strahu, da nebi postala preriedkom, što je neopravdana zabluda. Vrlo često vidi se u borovih sastojinah množina u rastu zaostalih stabala sa jednostranom krošnjom, koja konačno ipak pogine, nu prije toga ošteti znatno i krošnje susjednih stabala. Ođstranenjem ovakovih stabala očuvat će se krošnje ostalog drveća, a sklop postati će prije bolji, nego lošiji. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1895 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 274 — 2. Klaštrenje. Poznato je, kakovim se je oduševljenjem pokojni šumarnik Alers zauzeo za klaštrenje četinjača misleći, da je u tom pronašao sredstvo za znatno povećanje šumskih prihoda, te je izumio za to i posebnu krilatu pilu (Fiiigelsage) u predmnievanju, da će se ista za klaštrenje skoro svuda uvesti. Premda su mnogi najznamenitiji strukovnjaci njegove predloge i obreteni stroj točno izpitali i toplo preporučili, ipak je klaštrenje samo iznimno uvedeno u šumsko gospodarstvo; tako se je na pr. klaštrenje u Bavarskoj samo iznimno uvelo, dočim je ono u Hessenskoj već od god. 1891. kao glavno gospodarstveno pravilo postalo. Ako promatramo točno smrekovu sastojinu i to od mladosti, pa sve do one dobe, do koje će sastojina za sječu dozrieti, onda ćemo opaziti, kako polagano stare osušene grane sa drveća odpadaju, te često po 10 i više godina po cieloj svojoj duljini ili kao vjetrom skrhani kusatak (zalomak) na stablih sjede, dok konačno neizčeznu. Kod onih stabala, koja rastu na kraju šume, kraj puteva ili prosjeka i kod kojih su grane prije, nego su se osušile, znatno odebljale, ostanu još nakon 20 godina na stablu. Ovo polagano čišćenje drveća opaža se osobito kod riedkih, u listnatu šumu samo umetnutih smreka. Slično se opaža i u borovih sastojinah, akoprem odpada ovdje suho granje mnogo prije i sastojina izgleda čišćom, nu ipak će se i tu naći množina na stablu stojećih suhih grana, a osobito se to opaža kod borova, koji su uštkrani u bukovu sastojinu. I kod jele ostaje suho granje dugo na stablu, dočim najbrže opada sa ariža. Ako promotrimo prekrasna i gladka debla 100 godišnje smrekove iii jelove sastojine, onda ćemo se uvjeriti, da je zaista najbolje, da se ćišćenje iste prepusti samoj naravi; nu ako opet pobliže iztražujemo unutarnjost tih na oko bezprikornih debala, onda ćemo se baš o protivnom uvjeriti. Kad sam prije njekoliko godina razgledavao njeku vehku parnu pilanu i hvalio prekrasan materijal, koji je izpiljen bio iz krasnih trupaca, onda mi reče moj vodić: kad bi samo i unutarnjost odgovarala liepoj vanjštini*. Pregledav izpiljene daske, opazio sam, da su samo one piljenice čiste bile od uraslina, kod kojih je drvo priraslo tekar nakon izčeznuća suhih grana na dotičnom stablu. Neima sumnje, da bi se znatno digla vriednost tih trupaca, da su se suhe grane pravodobno odstranile, a pošto se isto opaža i na drugih mjestih i kod drugih vrsti drveta, zaista je nepojmivo, da se Alersov predlog nije poprimio dapače niti u onih državah, u kojih je šumarstvo na visokom stupnju i koje ga vrlo brižno njeguju. Biti će razni uzroci, koji su na to djelovali, kao: trošak, potežkoće kod same radnje i pitanje, da li će se takav posao izplatiti. Što se tiče troškova, to se isti obično suviše visoko procienjuju, te se mogu razboritom štedljivošću znatno sniziti. Primjećujem, da je klaštrenje nuždno samo u onih sastojinah, iz kojih će se proizvadjati piljena roba. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1895 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 275 — Tako na pr. neće se izvadjati klaštrenje u mladjoj smrekovoj sastojini, koja nam ima dati samo slabiju gradju ili u borovoj sastojini, koja nara ima nuz ogrievno drvo i slabiju gradju davati. Upotriebit će se dakle samo kod onih četinjavih sastojina, koja će doseći visoku starost i iz kojih će se proizvadjati dragociena piljena roba, nu ni u ovih neće se klaštrenje protezati na čitavu sastojinu, već samo na ona stabla, koja će se tekar na koncu obhodnje sječi, dočim će se izpustiti sva ona stabla, za koja mislimo, da će se prije kao predužitak za gorivo iz sastojina izvadatiti, te će se tako klaštriti po prilici 500—600 stabala po hektaru. U krajevih, gdje drvo imade veliku cienu, moglo bi se oklaštrenje obaviti i bez troška i to tako, da se radnikom, koji šumu klaštre, dadu oklaštrene grane, pošto je osobito kod prvog klaštrenja količina granja upravo znatna. Siromašno pučanstvo obskrbit će se na taj način sa drvi za gorivo, te neće biti upućeno na kradje. Gdje drvo neima tolike ciene, pokrio bi se na taj način barem jedan dio troškova. Ali i tamo, gdje bi klaštrenje bilo sa troškom spojeno, nesmije se to uzeti u obzir i to ponajviše radi toga, što se pojedino stablo klaštri samo u visini do 10 met. U tom pogledu izvedeni pokusi pokazali su, da je trošak upravo neznatan, te da odpada popriečno na jedno stablo samo njekoliko novčića. Eazumjeva se, da je izvođenje same radnje kao i nuždni nadzor dosta težak, nu niti to nesmije biti razlog, da od klaštrenja odustanemo. Za taj posao uzimaju se obično stalni, povjerljivi i u sam posao upućeni radnici, koji će grane sa Alersovom ili sa običnom drugom pilom piliti. Ako bi radnici jedno stablo odviše, a drugo premalo oklaštrili, onda se kod drugog klaštrenja prvo neće jace klaštriti, a drugo će se nješto više oklaštriti. U Hessenskoj naznače se sva za klaštrenje opredieljena stabla sa vapnom, kredom ili uljenom bojom. Najbolje bi bilo, da se sav posao dade na pogodbu (u accord), pri čem bi se imala ustanoviti svota za pojedino stablo, a za temelj neka služi običajna nadnica. Kad bi se klaštrenje protezalo na veće površine, bilo bi zaista mučno izbrojiti broj oklaštrenih stabala; nu i to bi se mogla obaviti pomoćju pokusnih ploha. Neima sumnje, da se vriednost pravodobno oklaštrenih stabala znatno diže i da korist od toga posla nadmašuje troškove izvedenja samoga klaštrenja, da je dakle sama radnja od narodno gospodarstvene važnosti. Drugo je opet pitanje, da li će korist vući posjednik šume, koji je tu radnju izvadjao ! Ako prispodobimo primjerice njeko stablo, koje je u 30. godini valjano oklaštreno s onim stablom, koje u obće nije klaštreno, onda ne ćemo opaziti nikakve razlike, ali ipak će nam samo onaj trgovac prvo, dakle oklaštreno stablo dobro platiti, koji na svojoj pilani proizvadja piljenu robu, i tekar onda šalje ovakovu robu u promet i komu je poznat uzgoj dotične sastojine, pak znade, kakvim se je uspjehom klaštrilo. U obratnom slučaju i ako se s^mi trupci šalju u |
| ŠUMARSKI LIST 7/1895 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 276 — promet, neće dakako biti izmedju klasUrenog i neklaštrenog drveta nikakove razlike. Ovo će biti i razlog tomu, da se klaštrenje u šumskom gospodarstvu nerado uvadja, imenito u privatnih šumah, doćim bi državi kao posjedniku šume morala pred o6ima lebditi narodno-gospodarstvena važnost klaštrenja, kao što to zaista u Hessenskoj biva, a svakako bi se moralo ovomu pitanju o njegovanju sastojina veća važnost posvetiti, nego do sad. Preveo M. G—ć. Šumarstvo i ribogojstvo. Les opatriij, ryby pestuj! ćesh. narodna rieć. Ovim člankom ne namjeravam zlatne kule graditi t. j . ne namjeravam predstaviti ribogojstvo kao jedinu i izključivu privredu narodnog gospodarstva, koja je najunosnija, nego moja je namjera, da ribogojstvo preporučim pažnji šumara, kao prijateljem prirode i promicateljem narodnoga blagostanja. Osim tegotne službe valja da se šumar bavi i gospodarstvom; dapače dužnost mu je, da bude uzorni učitelj naroda u pojedinoj grani gospodarstva. Eibarstvo i ribogojstvo uz šumarstvo važna je grana narodne privrede. Do pred malo godina bijahu naše vode bogate svakom plemenitom ribom. Brzo napredujuća industrija i nerazuman ribolov djeluje na propast ribarstva. Zato se je u kulturnih zemaljah uvidila potreba, da se i ribarstvo pod zaštitu zakona stavi. Ali i ta zakonska zaštita riba stupila je u daleko kulturnih država dosta kasno. Tako kasno doneseni zakoni neimaju dosta snage, da uklone mnoge već zastarjele, još postojeće štetne uredbe. Danas zaoštrila se je ta pogibelj tako, da sama zakonska zaštita riba dosta ne djeluje, već joj treba ribogojstvom pomoći. Treba bo ribu umjetno gojiti i puste vode opet ribami napučiti. I strukovnjaci diele različite nazore, kako bi valjalo najuspješnije i najjeftinije napučiti naše prazne vode sa ribom. Pa gle! upravo šumari upozoriše već davno naše zakonodarstvo na onu pogibelj, koja prieti ribarstvu. Do pred kojih desetak godina bila je riba valjana hrana narodu, đočim je dan danas ona postala skoro izključivo samo kao oblizajak na gospodskom stolu. Dobro je, da se obćenito svraća pozornost na tu žalostnu činjenicu, pak da se je već počelo ozbiljno misliti i raditi na podignuću ribogojstva, I glede promicanja ribogojstva pozvani su šumari u prvom redu, da pomognu dobroj stvari. Šumar kao ljubitelj prirode i kao tehničar ima dosta prilike, da uz dobru volju nastoji, da se i ova grana narodne privrede promakne. Kao „Sportsmann" tjerajući i udičarski sport, može šumar osobitu ljubav za ribogojstvo u inteligenciji pobuditi. |