DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1895 str. 75 <-- 75 --> PDF |
- 379 — Sitnice. Opadanje lišća ili pogled u radionicu prirode. Iza lieta brzo slieđi jesen, a onda nastupa gospodstvo zime. Prvi posao zime je, da se obori na lišc´e drveća i grmlja, pa ga ogoli i liši listnatih krošanja. Ali prije, nego što kani lišde opadati, počima žutiti, pa kad i taj posao zima dovrši, onda riešava naše zelene dubrave najliepšeg nakita t. j . zelenog lišća. Što seoba ptica selica u pernatom svietu na topli jug znači, to isto znači i jesensko opadanje i žućenje lišća u bilinskom carstvu, — naime prilagođjenje u naše klimaticke ođnošaje. Selitba ptica i njihov odlazak u topliji kraj izvrši se u zraku brzo, a Sestoputa i nevidljivo. Nasuprot opadanje lišća i mienjanje njegove boje svakomu pada u oči. Tko sve to pomnjivo promatra, tomu se nehotice nametne misao, da se priroda otimlje li upravo bori za životni obstanak još svježe vegetacije sa neprijaznom godišnjom dobom — sa zimom, te toga radi upozorujemo motrioca prirode na motrenje i proučavanje nemirujude prirode. To je baš ovaj interes, što nas ponukava, da svake jeseni pitamo, za razlog i uzrok, zašto lišće sa drveda i grmljadi ponajprije požuti, a onda opada. Ove svakako po prirodoslovca i šumara važne činjenice nesmiju se na laku ruku mimoići, pa stoga vriedno je, da jih pobliže promotrimo na temelju današnje znanosti, koja nam o uzrocih padanja lišća zanimiva odkrida pruža. U ostalom čini nam se, najvjerojatnije, da je mraz jedini povod, da se boja lišća promjenjuje, odnosno da lišće ođpada. Iz izkustva bo poznato nam je, da pod jutro ima pod drvećem silu božju opalog lišća, ako samo jedan mraz n noći padne. Sudeći po tomu, vrlo se vjerojatno čini, da je mraz neobhodno potrebit preduvjet, da nastane mienjanje boje lišća i opadanje istoga. Medjutim kod točnoga proučavanja i prosuđjivanja izpostavlja se ovo mnienje ipak kao zabluda. Poznato bo je, da više put nije ni bilo mraza, a ipak lišće na drveću u jeseni požuti i opada. Iz toga se zaključiti može, da mraz nemože biti pravi uzrok žućenju i opadanju lišća, nego on samo pospješuje opadanje lišća. Razni pokusi dokazali su to neoborivo. Tako primjerice, ako izložimo zelenu grančicu sa lišćem djelovanju toplote izpod ništice, onda ćemo opaziti, da se upliv toplote nepokazuje odmah opadanjem lišća sa grančice. Stog razloga nesmijemo opadanje i žućenje lišća smatrati kao neposredni uzrok mraza, nego samo kao onaj faktor, koji to pospješuje. Pita se dakle, koji je prvi uzrok žućenja i opadanja lišća? Glavni uzrok žudenja i opadanja lišća jest sniženje toplote u jeseni, a ovo sniženje temperature upravo je ovaj posredni faktor, koji prouzrokuje žućenje i opadanje lišća. Uslieđ sniženja toplote ohladjuje se tlo znatno, a posljedica toga je, da počme lišće žutiti i spadati, kako ćemo se 0 tom još bolje uvjeriti đalnjim razmatranjem. Kušati ćemo dokazati sa pokusi. Ako primjerice tlo, na kome listnate biljke rastu, koje mnogo vode izparuju kao što: lubenice, dinje, krastavci, buče i t. d. za njekoliko stupnjeva izpod ništice ohladimo, onda ćemo za kratko vrieme opaziti, da će lišće početi veniti. Stoga valja za ovakovo bilje tlo upriličiti tako, da odgovara i vlaga tla i zračna toplota osebujnosti takovog bilja t. j . da mu promjena toplote nenahudi. Nemogućoj obstojnosti biljnih stanica u takovo doba godine jedini je dakle uzrok u sniženju toplote samoga tla. Ohladjivanje tla u većoj mjeri upliva na biljne žile sisaljke, jer je upijanje vode iz tla znatno umanjeno. Ovakove žile sisaljke nemogu više u potrebitoj količini vodu iz tla usisati. Zato ipak mora lišće izparivati vodene pare u istoj mjeri, kao i prije. Kod toga izparivanja vodene pare kroz lišće i usisavanje vođe iz tla u žilje nastaje dakako veliki deficit, koji se nikako nemože nadomjestiti. Uslieđ takovog nedostatnog |