DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1895 str. 77 <-- 77 --> PDF |
— 381 — se naime oko ciele stapkine debljine njeka vrst naslage ođ nježnih plutastili stanica, a to je takozvani razluSujući sloj. Taj razlučujudi sloj dade se lako prepoznati, jer ovakav sloj sličan je gomoljici od svietle i prozirne boje. Bez razlufiujućeg sloja nebi lišde sa đrveda ni opadati moglo, buduo je onaj stapkin dio lista, koji se za stablo drži, najčvršći i najžilaviji. Ovaj razlučujudi sloj sastoji se pako ođ odluSujude tvari i staničevlja, koje imadu to svojstvo, da postaju poreznije i krhkije, čim se jace umnožavaju, te na njeki način nastoje izdidi i rastaviti stapku ođ lišda. Treba samo najmanjeg vanjskog upliva D. pr, dodir jednog lista sa drugim, povjetarca ili kiše, pa de lišde smjesta početi opadati i raniti se na ovom mjestu, na kojem je razlučujudi sloj. To je pravi razlog, što vidimo, kako lišde poslie kiše opada i na gusto pokrije zemlju. To isto biva i onda, kad mraz u nodi padne, jer se lišde smrzne, a u jutro se opet odmrzne, te popusti u listovnom sglavku, koji je obavit sa krkim razlučujudim slojem, i toga radi mora lišde opadati. Stoga nam je dobro poznato, da posije mraza lišde opada, prem mraz nije pravi uzrok opadanja, nego samo posređujude sredstvo. Spomenuli smo gore, da se razlučnjudi sloj nalazi na sglavku lista, t. j . na onom mjestu, gdje se listovna stapka drži za granu. Taj sloj nabubri poput gužvice, a obično je on oštro ograničen, te dobiva po spodobi koljenca na kraju listovne stapke različiti oblik n. pr. okrugao, podkovast, postenast, trouglast i t. d Mjerodavan je zato oblik listovne stapke t. j . onaj oblik, kakov je oblik na kraju stapke. Različiti listovi kao n. pr. od madjala (divljeg kestena) i vinjage (divlje loze) imaju na listu dva koljenca, pa se mogu na oba koljenca odlučiti. Jedno koljence nalazi se na istom mjestu, kao kod gorespomenutog lišća, a drugo se nalazi na početku stapke, gdje počima širina lista. Kod ovakovog lišda (naime kod lišda madjala) načini se razlučujudi sloj na gornjoj strani koljenca. Poznato je, da kestenov list spada medju sastavljene listove, te se sastoji iz 5—7 vretenastih listovnih razdjeljaka, koje se kao trakovi od jedne točke u širinu razilaze. Na ovoj skupnoj točki nalazi se sglob, na kojem se načini razlučujudi sloj. Posljedica toga je ta, da kestenov list opada, ne samo da ođpadne od same stapke, nego se trakom i slični listidi razstave. Njeke vrsti drveda gube svoje lišće u najkraćem VLemenu, dočim druge vrsti, n. pr. njeka vrst bagrema pridrži svoje lišde još i onda, kada prvi snieg počme padati. Tako hrast zadrži svoje lišde do polovice, pa čak i preko ciele zime, prem je već požutilo i omlohavilo. Opadanje lišda od drveda sa pojedinih djelovih dade se takođjer ustanoviti. Hrast i bukva izgube lišde najprije na okrajcih ođ grana, a onda se opadanje lišda postepeno razširuje sve dalje prema stablu. Kod lipa i topola odpađa lišće najprije oko stabla, a najkasnije sa okrajaka od grana, te još dugo leprši na jesenskom vjetru. Opadanje lišda nepočima kod svih vrstih drveda pojednako i u isto vrieme. Obično opada lišde najprije kod sitnolistne lipe, a onda kod oraha, divljeg kestena (madjala), bukve, duba i platane. Prije nego sto de lišde opadati, poprimi ono svoju jesensku boju. Ovu promjenu dovodimo u savez sa činjenicom, da je granje i stablo sve sokove iz lišda kao u trajnije đjelove upilo. Kad naime počmu sokovi prelaziti iz lišda u trajnije đjelove grana i stabla, onda se tvori množina kiselina i mastila, koje se smatrati moraju kao pripomoćno sredstvo za izlučenje tvari. Kiseline pripravljaju izlučbu ugljenovođika i bjelankovine, dočim mastila (takozvani Anthokjan) služe samo zato, da čuvaju i zaprieče škodljivi upliv sunčanih trakova. Izvor mastila u biljkah nije još znanstveno pronadjen, te ga zato u cieloj skupini nazivlju imenom Anthokjan. Skupnost sadržavajućih se kiselina i mastila prouzrokuju promjenu boje lišda. Ako se kiselina nalazi samo ponješto u lišdu, onda dobiva isto više modru boju, a ako su kiseline u lišdu u većoj množini, onda dobiva lišde crvenkastu ili zagasito crvenkastu boju. Bazlika boje lišda zavisi dakle prema tomu, kako se takove sastojine više ili manje u listu nalaze. |