DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1895 str. 78 <-- 78 --> PDF |
— 382 — Posve je đrugčije kod boja žutih ili narančastih. Mi smo gore spomenuli, da u stanifievju izumirajućih djelova preostanu samo takova mastila, koja nijesu više od nikakove koristi. U tu vrst spadaju mastila i njeke male, sjajno žućkaste sitne peštičice, kao takodjer ledac, te mrvoljci ledaca. Žućkaste peštičice jesu ostavci od pretvorenog i odvođjenog listnog zelenila (klorofik). Mrvoljci ledaca, koji se iz vapna i ceceljne kiseline sastoje, proizašli su kod tvorenja bjelankovnog mastila iz raztvorene salitrine kiseline, te sumporo-kiselog vapna. Kod mnogih vrsti drveća neukazuje se Anthokjan vidljivo. Ovo su dakle gorespomenute žudkaste tvorine, koje lišdu podavaju žutu boju, koju mi vidimo na opalom lišdu. Kod narančaste i crveno-žute boje lišc´a sva su ova tri faktora sjedinjena. Ako se naime sjajno žućkasta tjelešoa u većoj količini nalaze i ako na nje upliva zakiseleni crveni Anthokyan, onda bude boja lišća crveno-žućkasta t. j . narančasta. Njeke vrsti lišća imaju prije, nego će opasti, sivu ili bjelkastu boju. To je ono lišće, koje je gustimi đlačicami zarašteno. Ovakovo lišće dade se dobro uzčuvati od razorenja. Mimogred budi rečeno, da kiseline i mastila nepostaju samo u jesen, nego i u proljeće t. j , u ono doba, kad sokovi ugljikovog vodika i bjelankovine u trajnijih djelovih drveta, gdje su bili preko zime pohranjeni, opet svoje kolanje započmu u novo iztjeranih grančicah i u lišću. Mladi pupovi, koji nastaju u prvom stepenu svoga razvitka, nijesu zeleni, nego imaju crveno-smedju ili crveno-modru boju i to radi prisutnosti Anthokyana, koji zaštićuje mladice i Ijetoraste od sunčane žege. Promjena i raznoličnost listovne boje u jeseni vrlo ugodno djeluje na naše oko. Jesensko ruho drveća ima svoj osobiti Čar, — imenito onda, ako pogledamo raznoliko drveće. Kad motrioc sa njeke visočine svrne okom na sve strane, opazit će, kako se je hrast zaođjeo u žuto-crvena ili smedjo-žutu odoru. Taj isti motrioc viđiti će, da se je joha nakitila sa smeđjo-želenom, breza i javor sa svjetlo-žutom; topola sa narančanstom a žutika sa svjetlo-crvenom odjećom. Modro zelenilo borovog i crno zelenilo smrekovog slabla sačinjava liepu i raznoliku cjelinu. Opadanje lišća i promjena listne boje u jeseni važan je dogodjaj u prirodi, koji upliva i na cielu vegetaciju. Bez toga bi u bilinskom carstvu množtvo koristnih sastojina po zlu prošlo, a sposobnosti obstanka kao i druga životnost bila bi u velike prikraćena. Tovljenje kunića. Sa više strana umoljeni smo, da priobćimo naputak, kako se tove kunići, što evo ovdje činimo. Tko želi kuniće toviti, neka jih smjesti u sandučiće (škrinje), koji moraju samo u toliko prostrani biti, da se nemogu u njima suviš e gibati. Time se nemisli, da moraju ovakovi sanduci tako maleni biti, da se ne može kunić u njima slobodno micati i po volji okrenuti. To bi bilo mučiti životinju bez potrebe, a ne bi bilo ni koristno. Za tovljenje kunića neka se uzmu takovi sanduci, koji su 60 centm. po duljini i širini prostrani. Nerazborito je, da se kunićem nedađe dovoljno svietla. Stoga neka se na sanduku načini primjereni otvor, da može u saiiduk dovoljno doprieti i svjetlo i svježi zrak. Kod tovljenja mora se nastojati, da kunići čim više potroše hrane. Stoga treba kuniće barem četiri put na dan hraniti s običnom hranom, ali dobro je, da se kadkad hrana promjeni. Uz običnu hranu daje se onim kunićem, koje ćemo toviti, još i druga hrana malo po malo u većih obrocih. Za tovljenje prikladna su osobito ona hraniva, u kojih ima brašnatih, mliečnih ili slađornih tvari. Osobito prikladno je u tu svrhu soživo, koje se vrlo preporuča. Takovo sočivo može se kunićem podavati nakvašeno ili kuhano. Izvrstna je hrana i žrvnana zob, te kukuruz, kao takodjer maleni uljeni kolačnjaci (Oehlkuchen), koji se dodatkom mlieka zamjese u krutu ka šu. Da bude meso kunića tečno i rezko (pikantno), preporuča se, da se sa hranom sprvine malo, a kasnije sve više pomieša ugodno vonjavo zelenje (povrtlje), kao n, p. peršin, celer, borovica, paprena metva, majoran i t. d. Osobito valja na veliku čistoću paziti. |