DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 458 — 0 pošumljivanju u francezkih Alpah i u Pirenejah. (U moskovskom šumar, odsjeku predavao Z. Z. Kern.) Uzroci nestajanja šuma u Francezkoj. Propadanju šuma u Francezkoj dala je povod velika francezka revolucija. Strogost za čuvanje šumi, koja je propisivala čuvena instrukcija Colberova, bijaše jednim mahom odklonjena. Šume konfiskovanih manastirskih imanja i šume privatnih osoba, kao i državne šume otvoriše se grabežu i pustošenju. U vremenu od 1789. i 1793. oduzeto je u Francezkoj 3,300.000 hektara šume, što čini 41.25 od ciele šumske površine iz 1788. godine. Djelo razoravanja državnih šumš, u Francezkoj produžila je političko-ekenomska škola Adama Smita, koja je, kako je poznato, preniela svoju nauku o slobodi i na šumsku sobstvenost. Mančesterci smatraju državu nesposobnom za vođjenje gospodarstva, i po tomu smatraju za sasvim prirodnu stvar prodaju državnih šum^ u privatne ruke. Ova nauka održala se je u Francezkoj sve do nedavnog vremena: Francezka vlada prestala je sa prodavanjem svojih šuma istom 1870. godine. U vremenu od 1814. do 1870. godine prodala je ona 352.645 hektara šume, što čini 34.87o od sadanje površine državnih šumž, u Francezkoj. Ali još veću štetu nego revolucija i Smitova nauka naniela je francezkim šumam neograničena paša. Treba znati, da je u Alpah i Pirenejah stočarstvo glavni izvor za život tamošnjih stanovnika. Šteta od paše nedolazi samo odtud, što stoka brsti sastojine i izdanke mladoga drveća; ona uz to pravi sebi staze kroz travnati pokrov gor^ i na taj način ogolieva tlo, te tim polaže temelj stvaranju vododerina i samih gorskih potoka. Još veću štetu čini požar, koji pastiri tako često na pašnjacih podmeću u svrhu popravljanja paše, naročito radi uništavanja bodljive trave iz roda Ulex evropeus. Ne govoreći o tom, što požar ne rieđko učini svojom žrtvom uz pašnjake, ležeće uz šume, iztrijebljuje on mnogođišnje boljive trave sa dubokim žiljem, koje čuvaju tlo, te koje poslie propasti ove trave odnose kiše i potoci. U Pirenejah ima mjesta, koja su se kroz to pretvorile u pustinje i gole stiene. Stanovnici mnogih sela u Alpah i Pirenejah neimadu dovoljne paše u gorah za svoju stoku, te za izviestnu naplatu tjeraju svoja stada na izharana i na odaljenija mjesta. Tako u goru departmana Nizkih Alpa dogone ljetom stada iz Provansa, jer ljetuje sunce sažiže tamo travnati pokrov i stoka ostaje bez krme. Obično u polovini mjeseca lipnja, čim počme na visinah nestajati sniega, tjeraju se velika krda ovaca. U to doba čuje se zvoncanje ovnova na daleko i široko, što zasvjedočava, da se još i danas produžava pustošenje gorskih šuma. Ovo pustošenje došlo je dotle, da pod Larange-om, Misou-om, Sisteron-om, Malijai-om, Les Crillons-om i po mnogih drugih mjestih departmana Nizkih Alpa samo ovdje ondje strše stručci trave i pojedini rastići, a veći dio gori savršeno je lišen svoga zemljištnog pokrova : vidiš samo goli kamen i gole stiene. A po pamtenju staraca bile su ove gore pokrite hrasticima, koji su davali velike dohodke od kore za učinjanje kože |