DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 458 —
0 pošumljivanju u francezkih Alpah i u Pirenejah.


(U moskovskom šumar, odsjeku predavao Z. Z. Kern.)


Uzroci nestajanja šuma u Francezkoj.


Propadanju šuma u Francezkoj dala je povod velika francezka revolucija.
Strogost za čuvanje šumi, koja je propisivala čuvena instrukcija Colberova,
bijaše jednim mahom odklonjena. Šume konfiskovanih manastirskih imanja i
šume privatnih osoba, kao i državne šume otvoriše se grabežu i pustošenju. U
vremenu od 1789. i 1793. oduzeto je u Francezkoj 3,300.000 hektara šume,
što čini 41.25 od ciele šumske površine iz 1788. godine. Djelo razoravanja
državnih šumš, u Francezkoj produžila je političko-ekenomska škola Adama
Smita, koja je, kako je poznato, preniela svoju nauku o slobodi i na šumsku
sobstvenost. Mančesterci smatraju državu nesposobnom za vođjenje gospodarstva,
i po tomu smatraju za sasvim prirodnu stvar prodaju državnih šum^ u privatne
ruke. Ova nauka održala se je u Francezkoj sve do nedavnog vremena:
Francezka vlada prestala je sa prodavanjem svojih šuma istom 1870. godine.
U vremenu od 1814. do 1870. godine prodala je ona 352.645 hektara šume,
što čini 34.87o od sadanje površine državnih šumž, u Francezkoj.


Ali još veću štetu nego revolucija i Smitova nauka naniela je francezkim
šumam neograničena paša. Treba znati, da je u Alpah i Pirenejah stočarstvo
glavni izvor za život tamošnjih stanovnika. Šteta od paše nedolazi samo odtud,
što stoka brsti sastojine i izdanke mladoga drveća; ona uz to pravi sebi staze
kroz travnati pokrov gor^ i na taj način ogolieva tlo, te tim polaže temelj
stvaranju vododerina i samih gorskih potoka.


Još veću štetu čini požar, koji pastiri tako često na pašnjacih podmeću
u svrhu popravljanja paše, naročito radi uništavanja bodljive trave iz roda
Ulex evropeus. Ne govoreći o tom, što požar ne rieđko učini svojom žrtvom
uz pašnjake, ležeće uz šume, iztrijebljuje on mnogođišnje boljive trave sa dubokim
žiljem, koje čuvaju tlo, te koje poslie propasti ove trave odnose kiše i potoci.
U Pirenejah ima mjesta, koja su se kroz to pretvorile u pustinje i gole stiene.


Stanovnici mnogih sela u Alpah i Pirenejah neimadu dovoljne paše u
gorah za svoju stoku, te za izviestnu naplatu tjeraju svoja stada na izharana
i na odaljenija mjesta. Tako u goru departmana Nizkih Alpa dogone ljetom
stada iz Provansa, jer ljetuje sunce sažiže tamo travnati pokrov i stoka ostaje
bez krme. Obično u polovini mjeseca lipnja, čim počme na visinah nestajati
sniega, tjeraju se velika krda ovaca. U to doba čuje se zvoncanje ovnova na
daleko i široko, što zasvjedočava, da se još i danas produžava pustošenje gorskih
šuma. Ovo pustošenje došlo je dotle, da pod Larange-om, Misou-om,
Sisteron-om, Malijai-om, Les Crillons-om i po mnogih drugih mjestih
departmana Nizkih Alpa samo ovdje ondje strše stručci trave i pojedini rastići,
a veći dio gori savršeno je lišen svoga zemljištnog pokrova : vidiš samo goli
kamen i gole stiene. A po pamtenju staraca bile su ove gore pokrite hrasticima,
koji su davali velike dohodke od kore za učinjanje kože




ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 459 —


Štetne posljedice pustošenja gorskih šuma.


Iztodobno sa razoravanjem šumskoga pokrova u Alpah i Pirenejah sve
jače i jače počele su se raznositi žalbe okolnoga stanovničtva na ono pustošenje,
koje su povodile za sobom proletnja i jesenja razlievanja gorskih riječica obližnjim
putovima, poljima i selima. Francezki inžinjir g. Surell još je god. 1842.
pokazao u svom klasičnom djelu: „Etude sur les torrents des Hautes
Alpes", da sva ta bieda potiče od pustošenja gorskih šumS, i da je radi radikalnog
odklonjenja toga zla neobhodno nuždno, da se pošume ogoljele gorske


strane.


Važnost šuma u gorah stoji sada izvan svake sumnje. Gusto razgranjena
mreža od žila drveća učvršćava tlo i čuva ga od odplavljanja potoka. Šumsko
tlo bogato humusom i pokrito pokrovom od mahovine upija u sebe znatnu količinu
vode; jedan kubični metar mahovine upija do 280 metara vode. U šumi
dolazi do tla u svemu samo 75o/g od atmosferičke oborine, a 25 "/o ostaje na
išću i granju drveća, te se izparuje natrag u vazduh. Ovo pridržavanje izi
oblaka dolazećih voda na krošnjah drveća i spriečavanje dopiranja do tla znatnoga
diela atmosferičkih oborina daje šumi naročito veliku važnost u gorah,
gdje su atmosferičke oborine obilnije, nego u ravnici. U centralnih Alpah padne
preko godine 1600-2000 mm., u Pirenejah čak do 3000 milimetara; a biva
dana sa 100—130 mm. atmosferičkih oborina. Ova masa vode juri po golih,
šumskog bilja lišenih stranah, i svojim padom sa visine od nekoliko stotina i
hiljada metara stiću strašnu silu: one izpiraju tlo, snašaju kamenje i jure kao
potoci od lave u dolinu, gdje stvaraju užasne pustoši na cestah, mostovih, po-
Ijanah, cielih selih, kroz što su francezke Alpe, a naročito okolina Barselonete
dobili onaj žalostni vid.


Sredstva, koja je francezka vlada preduzela, da se zaprieč
pustošenje gorskih šum a,, odnosno i za pošumljenje gori


Nikada se ova nevolja nije pokazala tako strašno, kao u godini 1856.;
šteta je bila tada ocienjena na 200 milijuna franaka. Vlada već nije mogla
dalje ostati prostim gledaocem onih narodnih bieda, te bijaše primorana pružiti
ruku pomoći. Izdanjem nuždnih zakona 28. lipnja 1860. godine položio je
Napoleon III. temelj pošumljivanju Pireneja, Pevena i Alpa.


Zakon od 28. lipnja 1860. god. odredio je, da se izdaju podpore obćinam
i privatnim posjednicima, koji žele prihvatiti se poslova oko pošumljivanja onih
gorskih djelova, koji su glede obćega dobra smatrani nuždnima za pretvaranje
u šumu.


U slučaju, ako vlastnici radi nedostatka sredstava nebi bili u stanju toga
izvesti, prihvaćala se je vlada sama toga posla. Pri tome oduzela se je za
vrieme zašumljena površina do onog vremena, dok. vlada nije povratila svojih
troškova zajedno sa kamati. Vlada je imala pravo takodjer zadržati za sebe
polovinu od zašumljene površine. 8. lipnja 1869. godine izdane su razne do




ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 460 —


punjavajuće naredbe suvrhu bržeg i jeftinijeg načina za okončanje strašnih
bieda: preporučivalo se pokrivanje ogoljelih gorskih bokova ledinom (gazonnement)
u mjesto skupostojećeg pošumljivanja. Ali pokusi, koji su izvedeni u
većih razffijerih pod Faucon i Sanieres (dep. Basses Alpes) naskoro su pokazali,
da ledina nikako nemože zamieniti šume: površina, pokrita ledinom, bijaše
kod prvih plahih kiša razprana, a ledina odnesena bujnim tokom vode. Pobjeda
šume postade poslie toga još sjajnijom i sada jedino u zaš u mlji vauj u
počeše tražiti spasa razorenim gorskim stranama.


Zakoni od 1860. i 1864. god. ostadoše u krieposti do nedavnoga vremena.
4, travnja 1882. god. budu oni zamienjeni novim zakonom, koji danas
važi kao temelj za sve poslove oko pošumljivanja gora u Francezkoj. Vladi je
pošlo za rukom izvesti ove poslove u većih razmjerih. Privremeno oduzimanje
zemlje zamienjeno je u interesu samoga djela, podpunim ili odkupom. Isto
tako obraćena je veća pozornost na popravljanje pašnjaka u gorah. Vlada daje
podpore obćinam, koje su izjavile želju za poboljšanje svojih pašnjaka, kao:
odklonjenjem ili iztrebljivanjem za stoku škodljivih rastlina, pobiranjem kamenja,
gnojenjem i natapanjem. Takim načinom povećava se proizvodnja pašnjaka,
razmjerno manja površina daje toliko, koliko se prije dobivalo sa prostrane
izcrpljene gorske površine; na taj način gorske naseobine netrpe uštrba
na svome glavnom izvoru za obstanak — na stočarstvu. Francezka vlada neograničava
se samo za izdavanje podpora za popravljanje pašnjaka, nego zajedno
stim radi i na korenitom preobražaju stočarstva — na postepenom prelazu
od prirodnoga ovčarstva k intenzivnom umnožavanju mliečnog rogatog
blaga. U tu svrhu organizovala je vlada u gorah nekoliko udruženja za racionalno
proizvadjanje sira. Za rukovođjenje popravljanja gorskih pašnjaka imenovani
su za Alpe, Pireneje i Sevenne naročiti šumski činovnici, koji sačinjavaju
osobito tielo za šumsku službu u Francezkoj („etudes d´ ameliorations pastorales").


Po šumljivanje gorS, prirodnim načinom.


Sva ona mjesta, na kojih se je sačuvala trava ili oaze od trava sa pojedince
stršećim, stokom ogriženim drvcima mogu se povratiti u šumu samo zabranom
paše. Izgonom stoke zastiru se takova mjesta naletom sjemena, a zakržljavilo
drveće poćima se brzo popravljati. Gdje se zabrani paša, ondje se
pokrivaju i posve gole kamenite pustaro šumskim pokrovom, samo ako u blizini
njihovj leži šuma. Ovdje izvadja priroda i vrieme posao šumara.


G. Delassasseigne, inspecteur des Forets u Daxu, govoraše mi, da je u
Pirenejah pod Laruns-om mnogo komada od pašnjaka zastrlo se porastom hrastovine
za kratko vrieme, pošto je paša zabranjena. Prema Seyne u departmanu
nizkih Alpa vidjeh stari pašnjak, koji bje napušćen prije 15 godina, a napušćen
je radi toga, što se trava tako izmetnula, daju stoka nije htjela pasti. Sjeverno
od ovoga pašnjaka leži šumarak od omorike, jele, bukve i drugog lisnatog
drveća. Danas je onaj stari pašnjak u površini od 600 hektara, obrasao ve


ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 461 selim
podmladkom. Drugi primjer prirodnoga pošumljenja viđjeh na podnožju
Cirgue de Gavaruie, u Pircnejah. Ovdje na golom obronku, pokritom komadima
od kamena, napreduje šumica od bukovine same, bukovine sa omorikom i
i čiste omorikoviue. Sjeme je došlo očevidno vjetrom iz šume, koja stoji nješto
niže na obalah Gave de Pau; što se više penješ, to sve manje i manje nalaziš
podmladka. Ovdje se je očuvao podmladak od naleta kroz to, što ovdje nije
pasla stoka; a nije pasla stoka, što nije bilo trave, nego samo komadje od kamena,
što Francezi nazivaju clappe.


Umjetno pošumljivanje.
Tamo, gdje neima trave, gdje je zemlja vodom odnesena, gdje gore predstavljaju
ogoljelu gorsku ploštinu ili duboke pukotine vododerina i obronke,
tamo se je već manje nadati oporavku prirodnim putem; tu je nuždno energično
sudjelovanje šumara. U ovakovih slučajevih nije dovoljno posijati ili zasaditi
drveća, nego je neobbodno nuždno predhodno izvesti cieli niz priugotavljajućih
gradjevinskih radnja, kako bi se spriečilo dalnje razoravanje već
nafctalih vododerina, odronaka, i t. d. kao i radi toga, kako bi se stvorio za
uspievanje drveća potrebiti sloj tla.
S ovimi veoma originaliiimi radnjami upoznao sam se u svih potankostih
u francezkih Pirenejah.
U Alpah vidjeh sve vrsti radnja, putujući od Digue do Barcelonette i
u glavnom po okolici ovoga zadnjega grada; a u Pirenejah pod Bareges-om i
pod Cauterets-om. Poslovi u Alpah opisani su sasvim podrobno u prekrasnih
sastavcih Demontzey: „Traito pratigue de reboisementet du gazounement de
montagues". Pariš 1882. god. i u dj9lu Prof. Dr. A. Freiherr von Sekendorff:
jVerbaung der Vildbache, Autt´orstung und Berasung der Gebirgsgriinde".
Wien. 1884. Oba djela snabdjevena su atlasima od nacrta, koji mogu razjasniti
u ejelosti čitav tečaj poslovanja. Oni, koji se žele podrobno upoznati
obašnjenjem ili stanjem gora, naći će u ovih raznih sastavcih mnogo vrijednih
podataka. Ja ću se postarati, da u stegnutom obliku izložim tečaj radnja i to
najprije u Alpah, a zatim u Pirenejah, pridržavajuć si u glavnom ono, što sam
imao prilike viditi svojim očima, te ću izložiti potanko ono, čega neima u
gore navedenih djelih.
Poslovi oko pošumljenja gora počimaju sa regulisanjem gorskih potoka.
Prema tome prije svega smatram za dužnost, da dadem pojam o gorskom potoku
— Torrent, "VVildbach. Netreba misliti, da su to neprekiduo tekući nepresahnjivajući
potoci. Nikako. To su korita sa jakim padom u nizine, koja se
od vremena na vrieme pri otapanju sniega iza naglih kiša napune vodom.
Tada kroz ta korita juri voda sa komadima kamenja, piejkom, ilom i drugim
proizvodima razorene gorske površine. Suho korito pretvara se u šumeći grozni
sve razoravajući divlji potok, čije strašno djelovanje netraje dugo, ponekada u
svemu samo nekoliko sati. AU povodom toga, što se to to često opetuje i što
ide jednim i istim pravcem, povlači ovo za sobom veoma štetne posljedice.




ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 462 —


Korito raste neprekidno u svojih đimenzijali, dobiva sve više i više postranih
pritoka. Naplovine i lomljevina od kamenja gromada se tokom vode, snaša se
u godine i nagomilaju se tamo. Od tud proizlazi oplićivanje (plitkost) gorskih
rieka, promjena toka, zasipanje prostranih plodonosnih površina i mnogo, mnogo
drugih bieda. Tako je Riou-Bourdoux jedan od najstrašnijih gorskih potoka u
francezkih Alpah zasuo pieskom i zatrpao kamenjem 200 hek. plodonosnih
njiva.


Kada gorski potok juri kroz kamenito korito, onda on ni blizu ne nanosi
toliko zla, kao kada teče preko naplavljenog krša. Stoga radi, da bi se u
takovom slučaju paralisala njegova djelatnost, potrebito, je da se učvrsti gornji
sloj krša i da se potoku dade blaži pad. Prvo se postiže pomoću stvaranja
novoga bilinskog zastora, drugo pomoću ustrojstva čitave sisteme gatova
(barrage, Thalsperre), te se konačno cielo regulisanje gorskoga potoka svršava
time, da mu se korito podpuno učvrsti, da sa gora slivajuća se voda ne bude
kadra nositi sobom naplovinu, kamenje i t. d. Izkustvo je pokazalo, da se to
nemože postići podizanjem ustava, na izlazu gorskoga potoka u dolinu, ma
bila (ustava^ kako mu drago velikih razmjera. Ovaka brana nije kadra zadržati
svega materijala, što ga potok sobom nosi, i ako se provali, onda nastaju neizkazana
zla u dolnjoj okolini. Toga radi, da bi se ta bieda radikalno uništila,
mora se ustrojiti cio niz od brana i učvrstiti krševe do najmanjih krajnih
ogranaka divljega potoka. Tamo gore počima njegova razoravajuća rabota,
tamo na samom izvoru treba ju i spriečiti.


Gorski potok sa svima svojima i najmanjima ograncima, ova ili ciela sistema
jednorodnih postranih gornjih pritoka, u kojima se vodi posao istoga
karaktera, sačinjavaju jednu gospodarstvenu cjelinu, koja se u Francezkoj naziva
perimertom. Kada su jednom granice perimetra odredjene i utvrdjen projekt
za buduće poslove, tada se pristupa prosiecanju staza i puteva do najviših
i najudaljenijih točaka perimetra, a u isto vrieme podižu se u raznih visinah
i barake za radnike i službeno osoblje. Putovi dobivaju u gorah naročito važnost
ne samo kroz to, što olakšavaju dovoz potrebitog materijala do mjesta
poslovanja, no i potome, što oni daju mogućnost za svažanje drva iz gora,
koja su se do tada spuštala kroz plazaice (riže) u dolinu; plazalice dale su
na mnogih mjestih baš povod početku stvaranja divljih potoka.


Kada su putevi prosječeni i barake dignute, pristupa se poslovima oko
reguliranja korita gorskoga potoka i počimaju se praviti brane. To su popriečne
pregrade u koritu gorskoga potoka, kojih je zadatak uzvišavanje, izravnavanje
i proširenje potočnog korita, zatim zadržavanje odromaka i najzad oslabljavanje
sile potoka, čime se usporava masa vode u svome padu. Brane se prave žive
i mrtve. Prve se prave od fašina ivovih mladica (fascinage); zatim od ivovog
pruća, zapletenog oko u zemlju zabijenih stupaca. Povodom ukorenjivanjarastenja ivovih mladica učvršćavaju takove brane iz godine u godinu sve većma
labavo tlo. Druge brane grade se od kamena i drva. Drvo se upotrebljava po
nuždi tamo, gdje neima dovoljno kamena. Ali drvene brane neimaju ni blizu




ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 463 —


ove vriednosti, koju imaju kamenite; sada su ih ved i prestali graditi u Francezkoj,
jer su one radi čestih popravaka skuplje, nego od kamena. Kamenitih brana
ima tri vrsti: cementirane, suhe i mješovite; u zadnjem slučaju strana lica (pročelje)
zida se sa cementom, a tielo od suhog zida. Najtrajnije su cementirane
brane, nu one su i najskuplje. Brane mješovitog zidanja postižu se mnogo
jeftinije i u mnogih slučajevih mogu podpuno zamieniti cementirane.


Žive brane grade se na krajnjh ograncih potoka; njihova dužina odvisi
od mjestnih zahtjeva, a visina je Va metra. Kamenite brane od suhih naslaga
prave se ne riedko na mjesto živih brana ondje, gdje ima u izobilju kamena;
one se grade na visinu oko jednog metra.


Gospodin Tratoda s počeo je posliednih godina na perimetru Seyne sa
boljim uspjehom rabiti omorikovo kiće mjesto skupih živih pregrada. On
slaže po dnu od korita red omorikovih grana, dugačkih dva do dva i pol
metra. Grane se polažu tanjim krajem gore, na više naslaga od grana pričvršćava
se ozgo motkama, koje se privežu uz kolje, zabito na obijuh stranah korita:
Tokom vode naplavlja se zemlja, koja izpunjava sve medju prostore izmedju
položenih grana. Na taj način izravnjava se korito; zemlja se naskoro zastre
travom, poslie čega se pristupa k zasadjivanju sadnica. Ako je korito veoma
duboko, onda nije jedna naslaga granja dovoljna za njegovo izravnanje. U tom
slučaju slaže se na naneseni sloj zemlje drugi red omorikovog granja, a ako se
pokaže, da je to malo, onda se polaže i treći red grana, čim se korito poravna
i trava na nanesenoj zemlji pokaže, odmah se zatim pristupa k sadnji
Takav način izravnanja krajnjih ogranaka gorskoga potoka ne stoji vrlo skupo,
osobito ako se u blizini nalazi omorikovih mladika prikladnih za proredjivanje.


(Svršiti će se).


XjiSTJk.:K:.


Osobne viesti.


PremjeStenje. Kod ogulinske imovne obdine premješteni su đosadanji upravitelj
u Rakovici Mato Moćan, Mijo KriSković kot. šumar u Brinju i kot. žumar u
Plaški, Donadin i Ivan i to: prvi kao upravitelj šumarije u Plaški, drugi kao kot.
šumar u Rakovicu, a potonji kao kot. šumar, u Brinju.


Šumarsko i gospodarsko knjižtvo.


Nedavno izašle su izpod štampe sliedeće knjige:
Alte n P. V. „Versuche u. Erffahrnngen mit Rotbbuchen — Nutzholz" gr.
8**, 48 S. Berlin, Julius Springer. Ciena 1 mrk.
Prank, A. B. „Die Krankheiten đer Pflanzen," 8 Lieferg., Breslau Ed. Trewend.
Ciena 1.80 mrk.