DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 459 —


Štetne posljedice pustošenja gorskih šuma.


Iztodobno sa razoravanjem šumskoga pokrova u Alpah i Pirenejah sve
jače i jače počele su se raznositi žalbe okolnoga stanovničtva na ono pustošenje,
koje su povodile za sobom proletnja i jesenja razlievanja gorskih riječica obližnjim
putovima, poljima i selima. Francezki inžinjir g. Surell još je god. 1842.
pokazao u svom klasičnom djelu: „Etude sur les torrents des Hautes
Alpes", da sva ta bieda potiče od pustošenja gorskih šumS, i da je radi radikalnog
odklonjenja toga zla neobhodno nuždno, da se pošume ogoljele gorske


strane.


Važnost šuma u gorah stoji sada izvan svake sumnje. Gusto razgranjena
mreža od žila drveća učvršćava tlo i čuva ga od odplavljanja potoka. Šumsko
tlo bogato humusom i pokrito pokrovom od mahovine upija u sebe znatnu količinu
vode; jedan kubični metar mahovine upija do 280 metara vode. U šumi
dolazi do tla u svemu samo 75o/g od atmosferičke oborine, a 25 "/o ostaje na
išću i granju drveća, te se izparuje natrag u vazduh. Ovo pridržavanje izi
oblaka dolazećih voda na krošnjah drveća i spriečavanje dopiranja do tla znatnoga
diela atmosferičkih oborina daje šumi naročito veliku važnost u gorah,
gdje su atmosferičke oborine obilnije, nego u ravnici. U centralnih Alpah padne
preko godine 1600-2000 mm., u Pirenejah čak do 3000 milimetara; a biva
dana sa 100—130 mm. atmosferičkih oborina. Ova masa vode juri po golih,
šumskog bilja lišenih stranah, i svojim padom sa visine od nekoliko stotina i
hiljada metara stiću strašnu silu: one izpiraju tlo, snašaju kamenje i jure kao
potoci od lave u dolinu, gdje stvaraju užasne pustoši na cestah, mostovih, po-
Ijanah, cielih selih, kroz što su francezke Alpe, a naročito okolina Barselonete
dobili onaj žalostni vid.


Sredstva, koja je francezka vlada preduzela, da se zaprieč
pustošenje gorskih šum a,, odnosno i za pošumljenje gori


Nikada se ova nevolja nije pokazala tako strašno, kao u godini 1856.;
šteta je bila tada ocienjena na 200 milijuna franaka. Vlada već nije mogla
dalje ostati prostim gledaocem onih narodnih bieda, te bijaše primorana pružiti
ruku pomoći. Izdanjem nuždnih zakona 28. lipnja 1860. godine položio je
Napoleon III. temelj pošumljivanju Pireneja, Pevena i Alpa.


Zakon od 28. lipnja 1860. god. odredio je, da se izdaju podpore obćinam
i privatnim posjednicima, koji žele prihvatiti se poslova oko pošumljivanja onih
gorskih djelova, koji su glede obćega dobra smatrani nuždnima za pretvaranje
u šumu.


U slučaju, ako vlastnici radi nedostatka sredstava nebi bili u stanju toga
izvesti, prihvaćala se je vlada sama toga posla. Pri tome oduzela se je za
vrieme zašumljena površina do onog vremena, dok. vlada nije povratila svojih
troškova zajedno sa kamati. Vlada je imala pravo takodjer zadržati za sebe
polovinu od zašumljene površine. 8. lipnja 1869. godine izdane su razne do