DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 460 —


punjavajuće naredbe suvrhu bržeg i jeftinijeg načina za okončanje strašnih
bieda: preporučivalo se pokrivanje ogoljelih gorskih bokova ledinom (gazonnement)
u mjesto skupostojećeg pošumljivanja. Ali pokusi, koji su izvedeni u
većih razffijerih pod Faucon i Sanieres (dep. Basses Alpes) naskoro su pokazali,
da ledina nikako nemože zamieniti šume: površina, pokrita ledinom, bijaše
kod prvih plahih kiša razprana, a ledina odnesena bujnim tokom vode. Pobjeda
šume postade poslie toga još sjajnijom i sada jedino u zaš u mlji vauj u
počeše tražiti spasa razorenim gorskim stranama.


Zakoni od 1860. i 1864. god. ostadoše u krieposti do nedavnoga vremena.
4, travnja 1882. god. budu oni zamienjeni novim zakonom, koji danas
važi kao temelj za sve poslove oko pošumljivanja gora u Francezkoj. Vladi je
pošlo za rukom izvesti ove poslove u većih razmjerih. Privremeno oduzimanje
zemlje zamienjeno je u interesu samoga djela, podpunim ili odkupom. Isto
tako obraćena je veća pozornost na popravljanje pašnjaka u gorah. Vlada daje
podpore obćinam, koje su izjavile želju za poboljšanje svojih pašnjaka, kao:
odklonjenjem ili iztrebljivanjem za stoku škodljivih rastlina, pobiranjem kamenja,
gnojenjem i natapanjem. Takim načinom povećava se proizvodnja pašnjaka,
razmjerno manja površina daje toliko, koliko se prije dobivalo sa prostrane
izcrpljene gorske površine; na taj način gorske naseobine netrpe uštrba
na svome glavnom izvoru za obstanak — na stočarstvu. Francezka vlada neograničava
se samo za izdavanje podpora za popravljanje pašnjaka, nego zajedno
stim radi i na korenitom preobražaju stočarstva — na postepenom prelazu
od prirodnoga ovčarstva k intenzivnom umnožavanju mliečnog rogatog
blaga. U tu svrhu organizovala je vlada u gorah nekoliko udruženja za racionalno
proizvadjanje sira. Za rukovođjenje popravljanja gorskih pašnjaka imenovani
su za Alpe, Pireneje i Sevenne naročiti šumski činovnici, koji sačinjavaju
osobito tielo za šumsku službu u Francezkoj („etudes d´ ameliorations pastorales").


Po šumljivanje gorS, prirodnim načinom.


Sva ona mjesta, na kojih se je sačuvala trava ili oaze od trava sa pojedince
stršećim, stokom ogriženim drvcima mogu se povratiti u šumu samo zabranom
paše. Izgonom stoke zastiru se takova mjesta naletom sjemena, a zakržljavilo
drveće poćima se brzo popravljati. Gdje se zabrani paša, ondje se
pokrivaju i posve gole kamenite pustaro šumskim pokrovom, samo ako u blizini
njihovj leži šuma. Ovdje izvadja priroda i vrieme posao šumara.


G. Delassasseigne, inspecteur des Forets u Daxu, govoraše mi, da je u
Pirenejah pod Laruns-om mnogo komada od pašnjaka zastrlo se porastom hrastovine
za kratko vrieme, pošto je paša zabranjena. Prema Seyne u departmanu
nizkih Alpa vidjeh stari pašnjak, koji bje napušćen prije 15 godina, a napušćen
je radi toga, što se trava tako izmetnula, daju stoka nije htjela pasti. Sjeverno
od ovoga pašnjaka leži šumarak od omorike, jele, bukve i drugog lisnatog
drveća. Danas je onaj stari pašnjak u površini od 600 hektara, obrasao ve