DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 462 — Korito raste neprekidno u svojih đimenzijali, dobiva sve više i više postranih pritoka. Naplovine i lomljevina od kamenja gromada se tokom vode, snaša se u godine i nagomilaju se tamo. Od tud proizlazi oplićivanje (plitkost) gorskih rieka, promjena toka, zasipanje prostranih plodonosnih površina i mnogo, mnogo drugih bieda. Tako je Riou-Bourdoux jedan od najstrašnijih gorskih potoka u francezkih Alpah zasuo pieskom i zatrpao kamenjem 200 hek. plodonosnih njiva. Kada gorski potok juri kroz kamenito korito, onda on ni blizu ne nanosi toliko zla, kao kada teče preko naplavljenog krša. Stoga radi, da bi se u takovom slučaju paralisala njegova djelatnost, potrebito, je da se učvrsti gornji sloj krša i da se potoku dade blaži pad. Prvo se postiže pomoću stvaranja novoga bilinskog zastora, drugo pomoću ustrojstva čitave sisteme gatova (barrage, Thalsperre), te se konačno cielo regulisanje gorskoga potoka svršava time, da mu se korito podpuno učvrsti, da sa gora slivajuća se voda ne bude kadra nositi sobom naplovinu, kamenje i t. d. Izkustvo je pokazalo, da se to nemože postići podizanjem ustava, na izlazu gorskoga potoka u dolinu, ma bila (ustava^ kako mu drago velikih razmjera. Ovaka brana nije kadra zadržati svega materijala, što ga potok sobom nosi, i ako se provali, onda nastaju neizkazana zla u dolnjoj okolini. Toga radi, da bi se ta bieda radikalno uništila, mora se ustrojiti cio niz od brana i učvrstiti krševe do najmanjih krajnih ogranaka divljega potoka. Tamo gore počima njegova razoravajuća rabota, tamo na samom izvoru treba ju i spriečiti. Gorski potok sa svima svojima i najmanjima ograncima, ova ili ciela sistema jednorodnih postranih gornjih pritoka, u kojima se vodi posao istoga karaktera, sačinjavaju jednu gospodarstvenu cjelinu, koja se u Francezkoj naziva perimertom. Kada su jednom granice perimetra odredjene i utvrdjen projekt za buduće poslove, tada se pristupa prosiecanju staza i puteva do najviših i najudaljenijih točaka perimetra, a u isto vrieme podižu se u raznih visinah i barake za radnike i službeno osoblje. Putovi dobivaju u gorah naročito važnost ne samo kroz to, što olakšavaju dovoz potrebitog materijala do mjesta poslovanja, no i potome, što oni daju mogućnost za svažanje drva iz gora, koja su se do tada spuštala kroz plazaice (riže) u dolinu; plazalice dale su na mnogih mjestih baš povod početku stvaranja divljih potoka. Kada su putevi prosječeni i barake dignute, pristupa se poslovima oko reguliranja korita gorskoga potoka i počimaju se praviti brane. To su popriečne pregrade u koritu gorskoga potoka, kojih je zadatak uzvišavanje, izravnavanje i proširenje potočnog korita, zatim zadržavanje odromaka i najzad oslabljavanje sile potoka, čime se usporava masa vode u svome padu. Brane se prave žive i mrtve. Prve se prave od fašina ivovih mladica (fascinage); zatim od ivovog pruća, zapletenog oko u zemlju zabijenih stupaca. Povodom ukorenjivanjarastenja ivovih mladica učvršćavaju takove brane iz godine u godinu sve većma labavo tlo. Druge brane grade se od kamena i drva. Drvo se upotrebljava po nuždi tamo, gdje neima dovoljno kamena. Ali drvene brane neimaju ni blizu |