DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 468 — tu je svrhu izlufien i zavodu predan u zakup dio gradskog lovišta, zapremajući 532 Ha. i graničeći na zavodsko lovište, koje je time povećano na 8l2 Ha. a podjedno su nabavljeni i izpuateni te godine već i prvi gnjeteli za razplod u divljem stanju. — Da se lovište valjano čuvati, plemenita đivljać gojiti, a grabežljivci što više tamaniti mogu, namješten je uz zavodskog lugar a još i posebni nadzira č lova, koji stanuje u središtu lovišta u kleti vinograda PotoSca. Pošto je velika studen u zimi 1890-91. gotovo svekolike trćke u zavod, lovištu i čitavoj okolici gotovo sasvim uništila, nabavljeno je ovoga proljeća još 10 pari trčaka, koje su u zavodskom lovištu izpuštene. Utamnjivanju grabežljivaea osobita je pazka posvećena tako, da je broj istih već sada na minimum reduciran, čemu i susjedni vlastniei lovišta hvalevriednim nastojanjem doprinašaju. Od 1. svibnja god. 1894. do konca srpnja 1895. utamanjeno je: lisica 3, divlja mačka 1, jazavaca 6, kuna 2, tvoraca 7, lisica 13. skitajućih pasa i mačaka 32, jastrebova 14, kobaca 19, sova 10, vrana 155, svraka i kreštelica 117, ukupno 379 kom. Da mladež imade prilike već i na zavodu uputiti se u strieljanju i gadjanju, dozvolila je vis. kr. zemalj. vlada, da se već ove godine svotom od 1600 for. uredi zavodska streljana, kojoj je mjesto opredieljeno sporazumno sa gradskim poglavarstvom i kralj, kotar, oblasti na zapadnoj strani vinograda PotoČca, uz periferiju lovišta na iztočnom rubu malene zav. šumice, koja će se u obliku parka prorediti i udesiti. Kako je medjutim za tu svrhu opredieljena svota ođredjena u druge svrhe, obustavljena je za ljetos izgradnja toga objekta, te odgodjena na god. 1896. Nečuveno skupo lovište. Prema viesti magjarskog lovačkog lista ponudilo je prošlu zimu jedno belgijansko družtvo lovaca knezu Palfy-u za njegova lovišta u Malackoj godišnju zakupninu od 600.000 for. — i to da će mu svu petnaestgođišnju zakupninu na jedanput i uuapried izplatiti. Nije nam poznato, da li je ugovor glede toga zakupa zaista sklopljen. Njuh u puževab. Kad idemo po naših kitnjastih i sjenatih šumah, po mlađih nasadih svuda i svagdje nabasati ćemo na vitoroga puža, koji poznatom „puževom brzinom" preko stazice ili putića puža. Postojajuć i motreo puža, viditi ćemo, da je njegovo micanje njekako čudnovato i zanimivo, a još više zanimati će nas micanje ticala. Obično biva, da se puž zaustavi na svome putovanju, čim nješto opazi, te obraća svoja ticala (rogove) na sve strane, a kad se je nagledao, počme dalje puzati. Nakon njekog vremena opet stane, te opet ovakovu igru opetuje. Zašto to puž čini? Mislilo bi se, da to puž čini samo iz zvedljivosti ili da svojimi ticali hoće da sazna, kud mu valja svoje putovanje uperiti. Ako pomnjivo puža motrimo, opaziti ćemo, da se on sa svojimi ticali nikad zemlje neđotakne, a nedotakne ni kakav drugi predmet. Istina je, da puž u svojih ticalih posjeduje njeko čuvstvo, ali ta ticala on nikad nerabi kao posebna uda za doticanje predmeta. Vjerojatno je, da puž svoja ticala rabi samo u tu svrhu, da može viditi, kuda ga put vođi, jer se oči vrtnimi i šumskimi puževi nalaze upravo na velikih ticalih. Nastaje pitanje, đa li puž samo sa timi ticali vidi ili da li on š njima i njuši? Ovo pitanje nastojali su razjasniti njeki prirodoslovci, a imenito bavio se je tim pitanjem Moquin Tanđon. On je pokusima dokazao, đa puž svoja ticala rabi i za njuh. On je naime metnuo u malu platnenu vrećicu komadić sira ili jagodu i stavio tu vrećicu pred puža. Puž je odmah svoja ticala prama takovoj kesici izpružio, te pronjušio ju na sve strane, a osliniv ju svojom slinkom, poče kesicu glodati. Isti ovaj iztražilac kušao je to i na drugi način. On je metnuo drugi, pužu kao slastica povoljan komadić u kesicu, pa je tu kesicu sakrio pod kamen, pod grančice ili pod lišće tako, da kesicu vidjeti moguće bilo nije. Pa gle čuda! Puž nije mogao podnipošto opaziti sakrivenu kesicu, ali je ipak k njoj dopuzao i nju našao. |