DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1895 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 513 —


Osobne viesti.


Imenovanja. Ban kraljavina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije blagoizvolio je
imenovati kot. šumara II. banske imovne obdine Velimira S tank ovi ć a protustavnikom
i ujedno rafiunovođjom, a šumskoga pristava petrovarađinske imovne obdine Dragutina
Mocnaj a blagajnifiliim pristavom kod gospodarstvenog ureda prije spomenute imovne
obdine u Mitrovici sa sustavnim! berivi.


— Previšnjim riešenjem Njeg. ces. i kr. apostol. Veličanstva od 1. studenoga
t. g. imenovan je kr. šum nadzornik i pretsdojnik kr. šumskog ravnateljstva u Zagrebu
Josip H a V a š šumskim ravnateljem spomenutoga šum. ravnateljstva.
Zakoni i normativne naredbe.


Dozvola porabe vode i podignuća vodograđjevine naprama sukromnopravnim
prigovorom. „Mjesečnik pravničkoga družtva u Zagrebu" priobdio je
sliededi slučaj, koji će za ravnanje dobro poslužiti:


M. R. iz P. zamolio je kr. kot. oblast u S. za dozvolu, da može podignuti
mlin podljevnjak na potoku V. u hataru M. Kr. kot. oblast nakon sprovedene rasprave
u smislu §. 1,53—163. zak. od 31. prosinca 1891. izdala je odluku od 16. svibnja
1893. br. 3731., kojom se dozvoljava podignuće podljevnjaka.
Proti toj odluci uložilo je vlastelinstvo u V. utok s razloga, što njemu pripada
regalno pravo mlinarenja u hatara M. te što de vlastelinske zemljište namjeravanom
novogradnjom biti izvrženo poplavi. Kr. žup. oblast u 0. rježitbom od 5. rujna 1994.
br. 5680. 1893. dala je mjesta utoku, te napadnutu odluku u cielosti ukinula s razloga:
„što u smislu §. 34:. car. patenta od 2. ožujka 1843 regalnost mlinskoga prava jošte
uvjek postoji; nadalje što to pravo prama §. 8. z. čl. VI. 1836. u hataru mjestne
obćine M. od uvjek vrši vlastelinstvo u V., a M. R. nije nikada sloboštinu mlinskoga
prava prama §. 2. naredbe obstojavšega c. kr. namjestničtva od 9. travnja 1860.
br. 5398. proti podielenju dozvole prosvjed uložilo".


Usljed utoka M. R. ukinula je kr. zem. vlada vrhovnom rješitbom od 27. kolovoza
1894. br. 10629. napadnutu drugomolbenu rješidbu s razloga: „što prosvjed
regalnoga vlastnika prama §. 17. prov. naredbe od 8 listopada 1892. br. 48602.


k. zak. od 31. prosinca 1891. o vodnom pravu ne može biti razlogom uskratiti komu
dozvolu mlinarenja; dooim na tehničke prigovore vlastelinstva nije nikakav obzir uzet,
Prama tomu imati ce žup. oblast donieti stvarnu drugomolbenu rješitbu na utok vi astelinstva
proti prvostepenoj odluci, u koliko se tim utokom po rečenom vlastelinstvu, ne
kao regalnom ovlašteniku, ved kao interesentu u obće, s tehničkih razloga pobija dopustivost
podignuda mlina na upitnom mjestu.
Radi budućega ravnanja upućuje se žup. oblast na sliedede:


Ako tečajem dozvolbene rasprave budu učinjeni prigovori sukromno-pravne naravi,
koje nije vlastna upravna oblast rješiti na temelju zakona o vodnom pravu, a takovi
su i prigovori regalnoga prava, onda imade medju strankami pokušati nagodu, pa ako
ne uspije, valja prigovarajudu stranku uputiti na put pravde, a glede zamoljene koncesije
imade se izreći odluka, nečekajuć na odluku sudbenu ili na rješitbu upravne
oblasti, ako se prigovor tiče regalnoga prava (§. 17. proved. naredbe zakonu od 31.
prosinca 1891.).


Prigovori sukromno-pravne naravi ne mogu dakle biti zaprekom, da se molitelju
poraba vode i vodogradjevina ne dozvoli, nu ako se koncesionar unatoč takovim pri