DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1895 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 518 — drvo prikladno za proizvađjanje žigica. Do sad se je za proizvađjanje žigica upotreb- Ijivalo samo mekano drvo, — imenito drvo od jasike. Ovo drvo, koje se nalazi u velike u okolici Jonkonpiga i u južnih predjelih Švedske izčezava sve više, a uslied toga je sad i skuplje, pa se sad mora dopremati mnogo iz južne Pinlandije i iz ruskih luka baltičkog mora u Jonkoping za proizvađjanje švedskih žigica. Prenosne ograde za divljač. Po viesti ,Deutsches Volksblatt" dobio je njeki K. Hauffe posredovanjem internacionalnog patentnog zavoda Haimanna i đr. iz Oppelna povlasticu za postavljanje prenosnih ograda za divljač. Kod toga postupka značajno je to, da se za pravljenje takovih ograda upotrebljuje gradivo, koje neima upravo nikakove vrieđnosti: kao piljevni odpađci, kide, vrbovo prude i t. d. Za slabije ograde rabe se stupci, koji su u stanovitoj daljini razmaknuti, te sa žicami spojeni, a onda se međju žice uplete druga žica, kide, vrbovo prude i različiti sitniš od proredjivanja šume. Ovakova prenosna ograda može se lako smotati i kud hoćeš dopremiti. Za visoku divljač potrebita je jača ograda. Ovakove ograde mogu se svagdje postaviti, te su posve jednostavne, a nijesu ni skupe. Pokusi sa L6fflerovlm mišjim bacilom. U vladnom okružju Wie8bađena preduzeo je njeki kr. nađšumar pokuse, da li se može i u koliko upotriebiti Lofflerov mišji bacil za utamanjenje miševa. Po izviešdu, koje je o tom dobila kraljevska vlada i koje je priobćeno u „Porstl. Beilage zur Zeitschrift des Vereines nassaurischer Land- u. Porstwirthe" može se slieđede razabrati: Cisti uzgoj spomenutog bacila dobavila je tvrdka J. F. Schv;rarzlohnovih sinova u Berlinu SW. Markgrafenstrasse 28. Ciena za 12 kušaćih staklenka bila je 18 mar., a za 6 takovih staklenka 9´50 mar. Prem prof. Loffler opominje, da se sredstvo ne upotrebljava škrto, pošto se miševi iz neinfisciranih susjednih površina preseljivaju i praznine izpunjuju, ipak je za pokus uzeta mala površina, jer se je imalo tekar dokazati, da li je bacil za ondje nalazeće se miševe prihvatljiv, pošto se je ondje uz prihvatljivog Arviola arvaris takodjer i Arv. amphibius nalazio. Za pokus infiscirana je sa bacilom površina od 6 ha. Na toj površini u početku nije se moglo opaziti, da je žderanje miševa manje, dapače opazilo se je kod ponovnog pregledavanja plohe, da su miševi nove rupe ponačinili. Nove rupe bile su napokon kod drugog izlaganja bacila sa zalogaji tog otrova obložene. Ovu površinu nadzirao je neprestano jedan lugar, a nadgledao ju je i sam nađšumar više puta, Osim toga naloženo je i ženam, koje su na upitnoj površini travu žele, da imadu pozorno motriti na miševe i na mišje rupe. Miša nadjeno je po tri puta, te je nadjen i jedan mrtav A. arvalis, a po kazivanju žena nađjena su još i druga dva miša od iste vrsti, koji su tumarali i nesigurno amo tamo bježali, a to je očiti znak, da su oholili. Poslije izloženja otrova za njeko vrieme prestalo je žderanje miševa, te se je opazilo, da su miševi uništeni. Ipak se ne može sa sigurnošdu ni sad tvrditi, da su miševi uništeni otrovom. Oni su se možebit iz dotične površine preselili u druga polja. Za djelovanje otrova ipak jamči ta okolnost, što je prestalo oštedivanje po A. amphibius-u, koji spada više u šumu, nego u polje. Medjutim ipak se je pokazalo, da je ovo sredstvo uspješno, pa bi bilo od potrebe, da se ovakovi pokusi još nastave. Kazširenost divljeg gnjetela (fazana) na balkanskom poluostrvu. Prof. I. Knotek priobćio je u „Osterr. Forst- u. Jagd.-Zeitung" za mjesec studeni t. g. zanimiv članak pod gornjim nadpisom, iz kojega vadimo u kratkom izvodu slieđeće: Još i danas postoji međju lovcima otajstvena tama glede obstojnosti divljega gnjetela u pojedinih balkanskih pokrajinah, a to samo stoga, što ove pokrajine nijesu dovoljno ili što su kasno iztraživane, a djelomice i stoga, što se je o ovih pokrajina h |