DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1896 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 17 — Eto i toga : 1. Da se doba za potrošak prestarih sastojina produži na 60 godina i da se obzirom na to sastavi jedna obća gospodarska osnova, koja će obuhvaćati sve današnje gospodarstvene jedinice, odnosno sve prestare sastojina Morovićke šumarije. 2. Da se obhodno vrieme za šume šumarije Klenačke, Kupinske i Surčinske od 100 na 120 evantualno na 140 godina podigne, te daae na temelju toga višjeg obhodnog vremena gospodarstvene sječne osnove sastave. 3. Da se odstupi od nizkog šumarenja svagdje, gdje to stanje sastojina ili gospodarski odnošaji strogo neiziskuju. 4. Da se za sistemiziranje periodičkih etata prihvati metoda „podjele plohe na razdobja" (Flachenfachwerk) u dolnjih trijuh šumarijah. 5. Da se sve prestare; sastojine u Morovićkoj šumariji procjene prerajanjem. 6. Da se u Morovićkih prestarih sastojinah godišnji užitci vade ne samo na redovitih sječinah, nego i prebiranjem, da se spašavaju suharevi i hrastovi, koje je obuzela bolest. Sve ovo sa razloga napred navedenih. Ima li u nas opravdana razloga, da se šumište pretvara u drugo kulturno tlo? šuma sama u sebi ima prirodno svojstvo, da se može širiti ili množiti. To je svojstvo tako jako, da bi u par decenija mnoge sada neobrasle površine bile pretvorene u šumu. Nu do toga nedodje, jer je čovjek u borbi za obstanak svojimi neograničenimi zahtjevi tomu na putu. U toj borbi pače dotjerao je čovjek čak i dotle, da si je okrčivanjem šumišta stvorio podlogu svoga obstanka t. j . kulturno tlo, koje mu daje hranu. Krčenje šume bila bi dakle posljedica kulture. Kazati ću dokle je krčenje šume potreba, a kad nastaje propast i nazadak kulture. Neima dvojbe, da je čovjek u davnini izključivo zavisio od šume; ona mu je davala hranu svojimi plodovi, ona pružala obilnu lovinu i dala ugodno zaklonište proti nepogodam vremena. U tih povoljnih prilikah po život, umnožavali su se i ljudska plemena. Umnožanjem naroda nijesu se ali umnožavali ni sredstva uzdržanja po dobi, prostoru i množini, pa odtud nasta sto jada. Instinkt uzdržanja svoje individualnosti potaknuo je čovjeka na traženje sredstava, kako da si osigura svoj obstanak t. j . hranu. Gdje se čovjek toga dovinuti mogao nije, prestalo je i umnožanje njegovo. Taj proces u većem ili manjem obsegu izvadja se i danas u najnižih i najciviliziranijih narodah. Plodovi šumski nisu stalni, a lovina šumska nije stalna i sigurna, te može u času potrebe uzmanjkati. Što je dakle preostalo drugo, nego si u prvom redu pripitomiti divljač, pa tako pripitomljenu 2 |