DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1896 str. 20 <-- 20 --> PDF |
- 18 — divljač uživati za slučaj pomanjkanja druge hrane. Da, ali ni šuma ne pruža dovoljno hrane niti za pripitomljenu divljač, da se u pomnožanom broju ljudi i u razmjernoj množini i ona povećati i prehranjivati mogla. Već tim pako, što je divljač pripitomljena, prestaje ona pokretnost čovjeka i njegovoga novoga imutka stoke. Stoka, koju si je čovjek pripitomio i koja mu je imala služiti za njegovo uzdržavanje, mogla je naravski biti samo iz onoga roda životinja, koji se hrani biljem. Bilinsko krmivo, služeće za hranu životinja, ne nalazi se u šumi u obilju, a nije toliko ni izdašno u hranivosti. Što je dakle preostalo čovjeku drugo da čini, nego stvoriti si uvjete za uzdržanje svoje stoke, a tima posredno i za sebe, nego da pronadje način, kojim će moći hranu za stoku u većoj mjeri priskrbiti. Djelomice sama šuma, a nedvojbeno i zemljišta, koja nijesu bila šumom obraštena, uputiše čovjeka, da se stara pitomiti takovo bilje, kojim će prehranjivati svoju stoku. Našav u samoj naravi dobar primjer i povod, stao je proširivati takove površine, na kojih će moći svoje blago udobnije, bolje, sigurnije ili u većem broju prehraniti. I tu je on počeo vlastitom nadom takove okolnosti i uvjete stvarati krčenjem šume. Krčenjem šume stvarao si je čovjek težatno tlo, na kojemu je uzgajao bilje za prehrani s^ma sebe i svoje stoke, pa tim je učinjen prvi korak k poljodjelstvu. Poljodjelstvo ovim naravskim tekom uvjetovalo je sve to obsežnije krčenje šuma u svrhu stvaranja uvjeta obstanku ljudi. U postepenom razvitku i množanju pučanstva time je instinktivno učinjen početak i nastavak sve obsežnijem okrčivanju šuma, pa je to okrčivanje dovelo do toga, da se je nepoznavajuć i neuvažujuć granica predaleko pošlo. Taj proces jošte danas nije prestao, pa ni najkulturniji narodi nijesn dosele mogli naći pravu mjeru ih granicu, do koje u borbi za svoj obstanak mogu i smiju poći, Biti će, da se je sve to moglo sbivati, te da je došlo tako daleko u jednostavnom razvitku čovječanstva. Manje više svi stari kulturni narodi podjoše tim jedndstavnim krivim putem kulture. Uništenje šuma neće biti jedan od najmanjih razloga njjhovom nazadku i propasti. Krčenjem šumž, dobiveno tlo obredjivalo se je primitivno, a nestankom šuma lišeno je pučanstvo i neobhodno potrebitih drva za gorivo i gradnju, pa si;je tim podkopalo sve uvjete obstanka. Nestankom šuma pogoršala se je i klima, a uslied toga nije nikakovo čudo, da su nastale svakake nevolje, koje su decimirale pučanstvo gladom, medjusobnimi ratovi i tako daleko natrag bacile u prvobitno divljačtvo. Neima dvojbe, da su se često ratovi u staro doba vodili samo radi borbe za obstanak t. j . radi pomanjkanja sredstva uzdržavanja na jednoj strani, a radi obilja na drugoj ratujućoj strani, privlaćujuć neodoljivo jedna k drugoj. Da je takav sudar dvajuh naroda prouzročio nazadak u kulturi, uči nas povjest. I silna država rimska podlegla je neprestanim vajskim navalam naroda, koji stajaše na ni^oj kulturi. Ovakove narode pritiskivala je i privlačila samo bistvovanje u vlastitom kraju, ili su potisnuti 0(J drugih trpećih naroda radi slične |