DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1896 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 20 si ovakove uvjete nezna steći ili ih ne umije upotrebiti, taj nemilosrdno pada ne krvavo, ali tim sigurnije. U svih prilikah čovjeku je prvo i najglavnije uzdržanje samoga sebe, pa to se neda prikriti ni prirodjenimi, ni uciepljenimi etićnimi načeli. Kulturni narodi uništuju primitivne narode u Americi, Aziji, Africi i Australiji užasnije, nego što su to stari narodi činili unatoč uciepljenim načelom o dostojanstvu čovjeka, o pravu na život, o Bogu, o drugom boljem ´životu na drugom svietn i t. d. Kako je rečeno, zakon uzdržati samoga sebe jači je od svih zakona, pa ga samo primjerena protusila može podržavati u granicah, da neprovali jednostranim putem. U koliko zavisi oštrina tog nagona za uzdržanje samoga sebe od nužde, a naročito od jednostranosti kulture, promotriti ćemo u sliedećem. Poznato je, da su mase naroda za sveobće seobe bile silne, nu ne tako prekobrojne. I najveće seobe naroda jedva da bi se mogle označiti, da su segle preko milijuna. U koliko je možda toga i više bilo, to je bio težko pokretan teret djece, žena i ono malo primitivnih i neobhodnih potrebština, te stoke. Ovakovi narodi bili su još nomadi, ili tekar početnici u polodjelstvu. Samo po sebi bilo bi čudo, kako nebi ti narodi našli uvjete obstanka, gdje na istih prostorih danas mnogostruko više naroda sa nerazmjerno mnogo više potrebština živi i napreduje. Ti narodi u svojoj prvotnoj postojbini moradoše proći sve stepene razvitka od primitivnog lovca do krotitelja i upitomitelja divljači, od prvog kultivatora do nomada i prvog poljodjelca. Neima dvojbe, da je poljodjeljstvo baveći se proizvodnjom potrebite hrane za ljude i životinju, najglavniji pokretač u seobi naroda bilo. Ono je i glavni temelj umnožavanju pučanstva. U pomanjkanju dovoljnog tla za poljodjelstvo, bili su narodi upućeni, da si u tu svrhu potrebita tla pribave i za poljodjelstvo upriliče. To se je pako činiti moralo na račun šume, koje je posvud bilo u izobilju. U tu svrhu počele se šume sječi, ´paliti i okrčivati, da se podigne stočarstvo, bez kojega neima potrebite hrane za čovjeka. Kad je ovakovo tlo vremenom u svojoj snazi popustilo, išlo se dalje, te su se okrčivale nove šume jedna za drugom, da se prisvoji drugo snažno tlo za prehranu ljudstva i za poljodjelstvo potrebite stoke. To je dakle išlo opet na račun šum§.. Izcrpljene njekadanje šumske površine nijesu ni za hranu stoke izdašne bile, pa se je to zlo rapidno povećavalo. Ovo zlo povećavalo se je rapidnim umnožavanjem pučanstva, a prema tomu i nuždnom potrebom povećavanja poljodjelstva. Tako je i nomad kao prvi poljodjelac uništavao šumu, da si stvori uvjete svoga obstanka u dotičnom kraju. Poljodjelac je dakle pravi zatornik šume. Da li je to opravdano, da on takovim bude, vidjeti ćemo dalje. Svagdje, ovdje više, ondje manje djeluje uništenje šume na pogoršanje klime, a time i na sve okolnosti, koje su tomu u savezu. Riedki su zaista primjeri, gdje posvemašnje okrčenje šuma nije štetno djelovalo, prem se ne može reci, da iz toga ne izviru pogibelji i za budućnost. |