DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1896 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 26 U svakom slučaju biti će, da se tiede populacija nikada do te visine podići, kao žto to biva u iztoćnih stranah svieta. U koliko će se djelomice možebiti i dići ono, ipak neće imati svoj životni uslov u tlu, u zemljištu svoga kraja, već će ga podržavati velika industrija, koja svoj razvitak postizava mimo svoje okolice, često u ogromnoj udaljenosti. Ova težnja za podmirenje većih potreba, no što u istinu individuum treba, to je onaj žar, koji njekom grozničavom J itnjom raztjeruje žitelje zapada na sve strane svieta, a izvor ima u bezkonačno razvitoj sebičnosti i pohlepi. To je pravi povod, da je s tih razloga u novije doba nastala takova seoba naroda, kao što je bila njekad. Nu danas su uz iste ciljeve posve drugi putevi i druga sredstva. Što se je njekad silom obavilo, to se danas postizava radom i znanjem, a često i lukavošću. Pa upravo ta jednostranost kulure ima za posljedicu, da ciela Europa već danas nemože svoje žiteljstvo prehranjivati, te uslied toga upućeno je na daleke prekomorske krajeve. S te jednostranosti kulture došlo se je do toga, da su se i uvjeti uzdržanja oslabili, pa nam povjest svjedoči, da su njeke zemlje i krajevi mnogobrojnije i naprednije pučanstvo hranili, nego danas u vieku kulture i civilizacije. Jednostranost je sliepa; ona nepozna mjere ni granica. Jednostranošću nastojalo se je opet jednostrano na račun po prirodi tekom stoljeća nagomilano blago podržavati. To je moralo ipak jednoč prestati. U kratko: jeđnoltrana kultura je uništila prvobitno blago, naime šume; ona je uništila šume, pretvarajuć ih u drugo kulturno tlo, da se na njemu privredi hrana za ljudski i životinjski obstanak. Tako orobljeno prirodno blago dalo bi se radom i ogromnim kapitalom nodomiestiti, nu redak je slučaj da toga ima, i ako ga ima, da se hoće i znade pravo i koristno upotriebiti. I mi Hrvati nijesmo krenuli drugim putem, nego li ostala kulturna Europa, Kod nas je ali baš u punom cvietu otimanje onoga, što je u ovih poprieko inače povoljnih odnošajih priroda dala. Pa baš to potencirano grabljenje mora svakoga misaonoga potaknuti, da malo zaviri u budućnost, pa da si odgovori na pitanje, da li to baš mora biti, da li je to od nužde ili od trajne koristi i svrhe? Mi smo u svakoj kulturi dosta i preko mjere zaostali, ali smo u potrebah dostigli i prestigli naprednije narode. A kad trebaš, a ti neimaš, uzmi tamo, gdje nadješ, tako to lahkoumnik sudi, radi i postupa. Mi mnogo trebamo, ali malo smažemo. Šta preostaje drugo, nego udri i uzmi ondje, gdje toga ima. Gdje drugdje, nego u šumi, to je jedino u ovaj par zahvalna blagajna, gdje se ni kamati neplaćaju, pa se na nje i nemisli. Da se to postigne eventualno ako treba i izpriča, nadju se kojekakovi razlozi kao što su: prestorost, suhovrhost i trulost šume i napadaj crva na drvo. Često mora u takovih prigodah biti šumar, savjetujući stručar za postignuće nečistih računa, a kadkad upotriebe se himbe ili sile. Kad je šuma svakakim razlogom podlegla, onda se nitko nestara, da ju pridigne. Šumsko tlo nije još izcrpljeno, kao ono u polju, pa eto zgode, da vlastnik zatraži pretvorbu šumskog tla u drugu vrst kulture samo da izmakne dužnosti opet šumu podići. I ovdje se onda zadnje čini: šuma se okrči, da više i neporaste. U drugom slučaju šuma se posječe i bože moj, tko |