DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 65     <-- 65 -->        PDF

— 103 —


Već sedamnaestu godinu obdaruje nas naš šumarski veteran sa šumarskim
koledarom, koji je za naše šumare i lugare postao priručnom knjižicom,
u kojoj će naći malo ne sve, što im pri dnevnoj službi treba.
Preporučivati ga ne trebamo, jer sedamnaestgodišnji obstanak najbolja
mu je preporuka.


Mithelungen aus dem forstliehen Versucliswesen
Oestereichs . Herausgegeben von der k. k, forstliehen Versuchsanstalt.
XIX. Heft. Die krummziihnigen europiiiseliea Borkenkafer. Von
J>itz Wachtl. Ciena 2 for.


EschebachHans: Der Wald und seiue Bewohner. 2´60 Mk.


Dr. M. Funfstiick: Beitrage zur wisenschaftlielien Botanik.


1. Svezak, 2. dio. Oiena 7 Mk.
Erns t Pliwa : Fachkalender mit Vormerkbliittern fiir Holzverarbeitung
und Holzhandel. Ciena 2 50 Mk.


Različite viesti.


Naš lOTski zakon prispodobljen sa zakonima drugih država
i zemalja. Pretiskavamo ovu razpravu iz „Obzora" prema načelu: audiatur
et altera pars.


Obća nevolja radi silnih šteta od zečeva potaknula je mjerodavne
krugove, da se bave djelomičnim promjenama ili nadopunjenjem lovskog
zakona. Jedva godinu dana, iza kako je lovski zakon stupio u kriepost,
osjeća se prieka potreba, da se isti djelomično promieni ili nadopuni.
Upravne oblasti posakupile su medjutime dosta podataka i posakupit će
ih jamačno jo5 više, kako lovski zakon štetno djeluje na gospodarske
interese, koji se podnipošto ne smiju podrediti interesom lovske privrede.
Istina, lovac kulturni je pionir u pokra inama divljim, ali divljač može
postati pravom pokorom za pokrajine jur pretvorene u obradjeno tlo.


Prije nego li se upustimo u iztieanje nekih mana našeg lovskog
zako a i provedbene naredbe, donieti ćemo u kratko neke historičke
podatke i važnije ustanove raznih lovskih zakona, koji odrazuju svu
brigu dotičnog zakonodavstva oko promicanja gospodarstva.


Francezko zakonodavstvo.


Karlo VI. izdao je dne 10. siečnja 1396. sliedeću naredbu: „U
doba, kada divlje svinje i druga divljač idu na žitarice na polju, seljaci
mogu držati pse za čuvanje svog priroda i loviti divljač, a da im se poradi
toga ne smije oduzeti niti pas, niti nametnuti globa; nego, ako tom
prigodom seljaci ulove koju divljač, dužni su predati ju nadležnom vla




ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 66     <-- 66 -->        PDF

— 104 —


stelinu ili oblasti; ako to propuste, morati će ipak divljač izručiti, a
povrh toga globu platit".


Drugom naredbom od 25. svibnja 1413. odredjuje isti kralj Karlo
VI.: „Pronašli smo za dobro i hoćemo, da, kada bi divljač doSla na
seljačka nasljedna selišta, da su seljaci vlastni tu divljač loviti i ubiti
na nasljednom selištu i da se poradi toga po sudbenoj oblasti progoniti
ne smiju".


čl. 15. zakona od 20.—30. travnja 1790. odredjuje, da su vlastnici,
posjednici, zakupnici i uživatelji u svako doba ovlašteni, da unište
divljač na otvorenom obradjenom polju.


Francezki lovski zakon od 3. svibnja 1844. u svom čl. 9. odredjuje
medju ostalim sliedeće:


Prefekti departementa, saslušav generalno vieće (po prilici naše
županije), imati će označiti one vrsti škodljive divljači, koju vlastnici
posjednici i zakupnici mogu u svako doba uništiti na svojih zemljištih;
ustanoviti će prefekti nadalje uvjete, uz koje se može prije spomenuto
pravo vršiti, nu ipak ne na uštrb prava pripadajućeg vlastniku ili posjednika,
da odtjera ili uništi, makar oružjem za strieljanje, divljač, koja
bi njihovom vlastničtvu štetu nanašala.


Osnova izradjena za francezki novi lovski zakon imađe u čl 10.
sliedeći sadržaj : vlastnik, uživatelj, posjednik i zakupnik ovlašteni su,
da u svako doba, i bez lovne dozvole, uništiti dadu, makar oružjem za
strieljanje, škodljivce napomenute u čl. 1. Naročito uzdržaje se u krieposti
pravo, da se oružjem za strieljanje uništi svaka druga divljač, koja
vlastničtvu štetu nanaša.


Spomenute odredbe zakona ovlašćuju daklem izrično na nuždnu
obranu (legitime defense) usjeva i priroda: francezka judikatura nadalje
toli je liberalna i uvidljivna, da za opravdanje nuždne obrane ne traži
dokaz, da bje divljač kod nanašanja štete upravo in flagranti zatečena,
jer da bi inače pravo nuždne obrane postalo iluzornim — tuj da odlučuju
mjestne okolnosti, razne slučajnosti, pravac, kojim se kreće divljač,
što se sve imade izviditi od slučaja do slučaja, naposeb se naglasuje,
da se ne može dvojiti o namjeri divljači, kad ostavi svoj zaklon u šumi
te se uputi prama nasadom.


Pruski Wildschadengesetz, 11. srpnja 1891. §. 1. nalaže dužnost
naknade štete samo u slučajevih, kad je ista počinjena po crnoj i visokoj
divljači, po jelenih, janjadi, srnah i gnjetelih. 0 zecevih ne ima ni spomena,
pa se po njih počinjene štete niti ne naknadjuju (vidi §. 15. ugarskoga
zakona). Zato odredjuje §. 16.: nadzorna oblast može vlastnike
nasada voća, povrća, cvieća i ciepiljnjaka ovlastiti, da ptice i divljač,
što mu u spomenutih nasadih štete učine, u svako doba strielivim oružjem




ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 67     <-- 67 -->        PDF

— 105 —


ubiju. Ovlaštenik lova može zahtievati, da mu se ubijene životinje, u koliko
podpadaju pod njegovo lovsko pravo, uz običnu lovninu prepuste.
Spomenuto ovlaštenje zastupa mjesto lovne izkaznice. Ono se ne smije
podjeljivati osobam, kojima se mora lovna karta uzkratiti, jer je opozivo.


Po §. 2. pridržavaju se razmjerno na odštetu posjednici obćinskog
lovišta. Nu ako obćinsko poglavarstvo prigodom davanja u zakup lovnog
prava ne bi uslovilo, da platiti se imajuće štete od divljači imadu nadoknaditi
zakupnici lova, u tom slučaju imadu se dotični zakupni ugovori
nakon u mjestu običajnog oglašenja kroz tjedan dana izložiti na
svačiji uvid. Da takovi ugovori postanu kriepostnimi, treba da ih odobri
okružni odbor, a u gradskih obćinah gradski odbor, čim bi ma samo
jedan ovlašteni uživatelj zemljišta unutar dva tjedna nakon oglašenja
ugovora ovome prigovorio.


Po §. 3. obvezan je na naknadu šteta, počinjenih na lovskih enklavah,
ovlaštenik obuhvatajućeg lovskog područja, bud da je u zakup
uzeo lov na enklavi ili odklonio ponudjeni mu zakup.


Cesko lovno pravo i ovamo spadajući zakoni.


Zemaljski zakon VIII. od 1. lipnja 1866. zem. zak. list. br. 49.
valjan za kraljevinu češku.


§. 2. Samostalno izvršivanje lovnog prava pristoji samo posjedniku
spojenog zemljištnog kompleksa od najmanje dvie stotine dolnjoaustrijskih
jutara.


§. 4. U svih ostalih slučajevih sačinjava skup zemljoposjednika jednoga
mjesta (§. 107. obćinskog reda od g. 1864). u koliko njihov spojeni
zemljištni posjed iznaša najmanje dvie stotine d. austr. jutara, lovnu
zadrugu, a ista je uz uvjete ustanovljene ovim lovnim zakonom (§. 6.)
ovlaštena na izvršivanje lovnog prava na svom lovnom području.


§. 5. Ne dosegne li spojeni zemljištni posjed svihkolikih zemljoposjednika
jednoga mjesta izmjeru od dvie stotine d. austr. jutara, to
će se izvršivanje lovnog prava na istome doznačiti posjedniku ponajbližeg
lovnog područja (§. 2. i 4.)


To isto vriedi i o zemljištima, koja izmjere od dvie stotine austrijskih
jutara ne dosižu te su jednim lovskim područjem posvema ili dviema
trećinama obuhvaćena (enklave).


Prije spomenuto doznačenje preduzimlje kotarski odbor, koji je
dužan da inače shodna odredi, kada bi se posjednik ponajbližeg ili obuhvatajućeg
lovnog područja kratio, da preuzme izvršivanje lovnog prava
na dodieliti se imajućim zemljištima (enklavama).


§. 6. Lovna zadruga (§. 4.) obvezana je, da pripadajuće joj pravo
izvršivanja lova ili nerazdjeljivo u zakup dade, ili da ga po napose postavljenih,
propisno zaprisegnutih vještacih u svoju korist dade izvrši




ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 68     <-- 68 -->        PDF

— 106 —


vati. Zakup može sasvim slobodno ili putem javne dražbe nastati. Kod
lovnog kompleksa od najmanje dvie stotine d. austr. jutara može kot.
odbor dozvoliti, da se zakup podieli.


§. 8. Svaka lovna zadruga upravlja unutar granica, ustanovljeni
§. 6. pripadajućim joj pravom izvršivanja lova po odboru od tri do pet
članova, koji se ima za to iz njezine sredine izabrati. Isti se ima na
vrieme od šest godina, a iz njegove sredine načelnik izabrati.


§. 12. Lovni odbor ima da zadrugu napram vani zastupa i njezine
zaključke unutar zakonskih granica do provedbe dovodi.


§. 13. Lovni odbor ustanovljuje, uz uvaženje vladajućih odnošaja,
može li se lovnoj zadruzi pripadajuće pravo u obće, a u tom slučaju,
da li sasvim slobodno ili pak putem javne dražbe u zakup dati; potonju
ima da preduzme obeinski načelnik.


§. 14. Lovni odbor može lovnoj zadruzi pripadajuće lovno pravo
samo onda po vještaeib izvršivati dati, kad se na to odluče najmanje tri
četvrtine glasova lovne zadruge.


§. 45. Pojedinim zemljoposjednikom zajamčeno je pravo na odštetu
za pretrpljene lovne štete i Štete od divljači, i to glede samih lovnih
šteta proti vlastniku lova (§. 24), a glede šteta od divljači proti lovnoj
zadruzi, u koliko se pak o enklavah ili o drugih doznačenih zemljištih
radi, proti ovlašteniku izvršivanja lova.


Ovomu je ipak prosto, da enklave ili zemljišta za lov proti svakodobnim
štetama zaštiti ogradom ili drugimi shodnimi udesbami, koje ne
smetaju posjednika u uporabljivanju njegovog zemljišta.


Zahtjevi na odštetu imadu se, u koliko nije u zakupnom ugovoru
ili drugim sporazumkom stranaka inače odredjeno, potjerati pred u tu
svrhu sastavljenim obranbenim sudom.


Lovski zakoni gornjo i dolnjo austrijski, štajerski, koruški i kranjski
služili su očito manje više uzorom za naš lovski zakon, izuzam jedino
dole obširnije pretresani §. 27. našeg zakona, koji je u tom jedini
originalan te sadržaje ustanove, kao što ih ne ima nijedan poznati nam
lovski zakon; stoga mogu se proti spomenutim zakonom manje više
staviti oni isti prigovori, kao što ih niže dole stavljamo proti našem
zakonu.


Bilježimo ipak kao napredak, da je štajerski zemaljski odbor predložio
osnovu zakona, po kojoj se zečevi uvršćuju medju škodljivu divljač
time, da vlastnikom i uživateljem zemljišta pristoji pravo, u svrhu
obrane usjeva i plodina strieljati ih na svom zemljištu u svako doba,
ako to zaključe dvie trećine dotičnog obćinskog zastupstva.


Naredbom c. k. galičkog namjestničtva od 1. prosinca 1868. broj
66706 izrečeno je, da razlikovanje obćinskog lovnog područja u takovo,




ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 69     <-- 69 -->        PDF

— 107 koje
obsiže obćiai pripadajući, eventualno 100 jutara dosižući zemljištni
posjed, ili pak u ono, koje zemljištni posjed pojedinih članova obćine u
sebi sadržava, nije zakonom utvrdjeno, te lovno pravo unutar medja
obćine ima se smatrati kao jedinstveno, cielo obćinsko područje izuzam
pod ustanove §§. 4 i 5 carskog patenta od 7. ožujka 1849. podpadajuće
dielove obuhvatajuća cielost, koja se po §. 1. ministerijalne naredbe od


15. prosinca 1852. pod svimi okolnostmi i bez obzira na zemljištni obseg
mora nerazdjeljeno dati u zakup.
Ovo lovno pravo i dohodak iz njegovog vršenja ne sačinjava nikakovo
obćinsko vlastničtvo, već u smislu §. 8. navedenog prev. patenta
vlastničtvo dotičnih zemljomposjednika.


Ugarski zakon o lovu.


Zakonski članak VI. od godine 1872.
§. 1. Lovno je pravo nerazdjeljiva pripadnost prava zemljiStnog
vlastničtva.


§. 2. Na ovom vlastitom zemljištnom posjedu može vlastnik ili
onaj, kome je dostalac na to podielio pravo ili privolu, unutar u
ovom zakonu ustanovljenih granica slobodno lov izvršivati ako zemljištni
posjed:


1. iznosi u jednom kompleksu ili u skopčanih dielovih najmanje
100 jutara, računajući jutro 1600Q hvati, premda isti u više rudina
leži, ili je eestami, željeznieami, kanali, riekami ili potoci prosječen; ili
ako zemljištni posjed
2. doduše manje od 100 jutara iznosi, ali se poput vrta obdjelava,
te je plotom ili grabom okružen, intravillan, vinograd ili otok sačinjava.
Ako o tome nastane priepor, da li ma koje zemljište spada medju
u točci 2. ovoga paragrafa označene zemljištne površine,^ to odlučuje o
tome u prvoj instanciji upravni predstojnik kotara, a putem priziva
podžupan dotične županije, pri ćem se stranci, koja se ćuti povriedjenom,
pridržaje redoviti put pravde.


§. 3. 0 vrsti i načinu izvršivanja lova na zemljštnom posjedu, koji
nespada pod ustanovu §. 2., odlučuje većina zemljoposjednika jednog
te istog kotara.


U tom slučaju pripada godišnji čisti prihod zemljoposjednikom
prema razmjeru obsega njihovog zemljištnog posjeda. Dio, što na zajedničko
vlastničto odpada, imati će se razdieliti po onome ključu, koji
gledom na pravo vlastničtva ili na druge dohodke skupnog zemljištnog
posjeda služi kao pravac. Ako se razmjer niti na ovaj način ustanoviti
ne bi mogao, tad pripada cieli prihod obćini.




ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 70     <-- 70 -->        PDF

— 108 —


Kada više manjih zemljoposjednika svoje posjede ujedini, a taj
tako ujedinjeni zemljištni posjed u jednom kompleksu iznosi najmanje
lOO jutara, računajuć po 1600n hvati, to mogu svoje lovno pravo na
istome slobodno izvršivati.


Kada ma koji posebno lovište sačinjavajući veći kompleks šume
obuhvata zemljištni posjed jednoga ili više zemljo-posjednika od manje
nego 100 jutara raćunajuć po 1600Q]] hvati, to je vlastnik na takav
način izoliranog posjeda (enklave) obvezan, da lovno pravo posjedniku
obuhvatajućeg lovnog podrućja ili njegovom zakupniku u zakup dade,
a ovi da takovo u zakup prime.


U slučaju, da do dobrovoljne nagode ne bi došlo, odlučuje redoviti
sud.


§. 9. Po grabežljivih ili škodljivih životinja (III poglavlje §. 15.)
prouzročene štete ne naknadjuju se, jer zemljo-posjednik može ove životinje
u svako doba uništiti.


§. 15 Grabežljive ili škodljive šivotinje, kao: medvjede, vukove,
lisice, risove, divlje mačke, kućne kune, divlje svinje, jazavce, kuniće,
hrčke, lekuniee, tvorce, lasice, vrstne kune i vidre, može na vlastitom
tlu svatko u svako doba uništiti, dapače i u slučaju, kad bi lov bio dan
u zakup; tko pak hoće da uništenje poduzme na lovački način—jagdmassig
u njemačkom prievodu (§. 18.) ima da za to izhodi privoln
zakupnika.


Pris podabljamo li ustanove hrvaskog lovnog zakona
od 27. travnj a 1893. sa odredbami gore spomenutog zakonodavstva
raznih država i zemalja, udaraju nam odmah na prvi mah u oči sliedeće
mane našeg zakona.


Ustanova §. 2. si. a, da je na svom zemljištu vlastan lov vršiti
samo vlastnik spojena kompleksa od 400 jutara ne čini nam se nimalo
opravdanim; koji razlozi vojuju za to, da ne bude kod nas tako, kako
u Ugarskoj ? Nadalje, §-om 2. si. b. izvlašćuje se na korist upravnih
obćina lovno pravo onih vlastnika i posjednika, kojim zemljištni kompleks
ne dosiže 400 jutara, i koje lovno pravo proizlazi iz samog gruntovnog
vlastničtva ili posjeda. Zašto? Zakupnine od lovišta morale bi
se po pojmu prava zemljištnog vlastničtva i posjeda podieliti razmjerno
medju vlastnike i posjednike zemsjišta u području dotičnog lovišta, kako
to naredjuju gore spomenuti razni zakoni. Stojimo nadalje pred drugom
anđmalijom, naime, da se onim istim obćinam, na čiju se korist izvlašćuje
lovno pravo manjih vlastnika i posjednika, opet izvlašćuje pravo,
đa automno upravljaju dodieljenim im lovnim pravom, te im se dopušta
samo savjetujući glas, koji se može, ali ne mora uvažiti. I na
taj način postalo je moguće ono, što se sbiva u svih lovištih Zagorja




ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 71     <-- 71 -->        PDF

— 109 gornje
Hrvatske, pa će tako biti, dakako u manjoj mjeri, i u Slavoniji,


da su posjednici recimo od 100—399 rali u pitanju lova stavljeni pod


skrbničtvo. Pitamo, za što naš zakon ne dozvoljava, kao što dozvoljavaju
ugarski i češki lovski zakoni, da se manji vlastnici i posjednici slože u
lovne zadruge, koje su prama obstojećim propisom vlastne, da same lov
vrše i time najuspješnije brane svoje usjeve i plodine proti šteti od
divljači? Zar smo mi niži posjednici nego li oni u Ugarskoj ili češkoj?
Napokon, kad se već ne dopuštaju lovne zadruge zašto da obćine u
vlastitom djelokrugu ne bi smjele upravljati lovom? Tko bolje poznaje
svoje prilike, nego li sama obćina. Nasuprot vidimo, da visoka vlada
po §. 16 i 17. lov. zak. sve centralizira u svoje ruke te da ni kotarske
oblasti ni županijski odbori ne mogu u slučaju prešne sile u vlastitom
djelokrugu ništa izdašnoga odrediti.


Mora se u obće reći, da su naša lovišta odveć velika, pa da s toga
zakupnici lova niti ne mogu udovoljivati svojim dužnostima. Za drugo,
velika lovišta podnose jedino obsežne šume i ravnice bez posebnih kultura.
U kraljevina pak, u kojima se kultivira vinogradarstvo i voćarstvo,
imala bi se lovišta znatno stegnuti, ako već nije moguće mjerodavne
faktore sklonuti, da se vinogradarom i voćarom dozvoli pravo samoobrane
ubijanjem zečeva, kako to odredjuju §. 16. pruskog i §. 9.
ugarskog zakona.


Eeći bi, da §. 5. odveć iztiče „što uspješnije gojenje divljaci i
vršenje lova". Kad se ova svrba stavi na čelo, nije ni čudo, ako nastanu
kruta nesporazumljenja ili velike štete od divljači.


Koji razlozi vojuju za to, da na korist zečeva počinje lovostaja već
dne 15. siečnja, dočim kod naših susjeda tek dne 1. veljače? Još bi
nam to falilo, da istinkt zečeve poslie 15. siečnja, uputi, da si na 14
dana potraže utočište u Hrvatskoj.


U §§. 17.—23. ne ima nikakove ustanove glede škodljivaca, medju
koje u prvom redu spada zec. Naš zakon poznaje samo grabežljivu i
koristnu divjjaču


Ustanova §. 16. po kojoj su upravne oblasti dužne pripaziti, da
se divljač prekomjerno na štetu obće kulture ne goji, pa da treba vlastnike
ili zakupnike lova pridržati, da divljač razmjerno umanje, samo je
od teoretičke vriednosti, jer njoj fali svaka sankcija. Sta onda, ako se
zakupnik lovišta pozivu kot. oblasti ne odazivlje? Ni u provedbenoj
naredbi ne ima traga prisilnim sredstvima, kojima bi se kot. oblasti
mogle poslužiti proti nemarnom vlastniku i zakupniku lova.


Po §. 19. lovskoga zakona ne smije nitko s puškom na polje;
ukidaju se dakle §§. 19. i 26. poljskog redarstva i tako se radi mogućnosti
nepovlaštenog lova dokida mogućnost, da se gospodar obrani




ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 72     <-- 72 -->        PDF

— 110 —


od poljskih šteta. Doista lovci imađu prava, kao što nijedan stališ
u državi.


Ustanovom §. 27. stvaraju se prave pravcate lovne enklave, koje,
kako gore vidjesmo, zabranjuju zakoni inih država i zemalja. Ove naše
loTske enklave ne znače ni više ni manje, nego pogodnost za lovce,
kojom se riešavaju dužnosti naknade štete od divljači počinjene u najskupljim
vrstima gojitbe.


U ovih lovnih enklavah, po nazoru tobože uvaženih pravnika, da
nesmije lov voviti, ili bolje braniti se štete od škodljivaca, ni isti vlastnik
ili posjednik; đaklem, u tih enklavah uzakonjena zečja anarkija, koje
upravni trošak podmiruje gospodar posjednik.


Pitamo nadalje, koliki je teritorijalni obseg intravillana, spomenutog
u §. 27? Zar urbarsko selištni od 1200L] hv.; a kad to ne može
svagdje biti, koliki se zemljištni obseg i na koje kulture kod srednjih
dobara i posjeda imadu smatrati intravillanom ?


Ovo je pitanje vrlo važno, jer će zakupnik lovišta, ako mu prieti
pogibelj, da naknadi štetu od divljači, nastojati, da se brani i time, da
je šteta počinjena u intravillanu, za koji ne odgovara, pa će prama
konvenijenciji lovčevoj intravillani biti čas veći čas manji.


Po §. 28. dozvoljava se gospodaru, da divljač goni sa svog posjeda
i straši ju noćnom vatrom. Na mjesto ove dozvole, koja se i onako po
sebi razumieva, osim ako se drži, da bi inače sve plodine i usjevi imali
služiti za hranu divljači, mi bi željeli čitati odredbu u smislu opravdane
i izdašne nuždne obrane uništenjem u šteti zatečene divljači, čime bi
se narodno gospodarskoj privredi kud i kamo više pomoglo, nego li da
vinogradari kroz eielu zimu podržavaju silne vatre radi plašenja zečeva.


Vrlo je pružive naravi §. 35., koji glasi: ,Vlastnik zemljišta nije
doduše dužan štititi svoje zemljište od šteta s divljači ogradami ili drugimi
udesbami, ali će ipak samo tada moći zatražiti naknadu štete, što
ju divljač počini po voćnjacih, kućnih vrtovih i vrtovih za ures, u ciepiljnjacih
i na pojedinih mladih stablih, ako se dokaže, da je bilo
udesbah, kojimi razuman gospodar u pravilu običaje zaštićivati takove
predmete", a ovu pruživost povećava čl. XIII. provedbene naredbe, koji
glasi: „Ovlaštenik lova dužan je vlastnikom zemljišta naknaditi u pravilu
svaku štetu, što ju počini divljač u poljskom dobru, nu kod nekojih
kultura, navlastito voćnih, samo uvjetno, naime ako je vlastnik zemljišta
za obranu dotične kulture izveo udesbe, kojimi razuman gospodar
u pravilu običaje štititi svoje te vrsti kulture.


Ovo treba da dokaže ´vlastnik zemljišta, koji traži naknadu štete.
Tako n. pr. kod voćnih kultura imao bi vlastnik zemljišta doka




ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 73     <-- 73 -->        PDF

— nizati,
da ih je proti zeeovom Štitio omotanjem, rabeći u svrhu trn, ro


gozu, slamu itd."


Kako se u §. 27, ameriSki nasadi, tako se §. 35. lov. zak. i čl. III.
provedbene naredbe žrtvuju zecevima mladi voćnjaci. JoS nekako, kad
bi oblastna praksa bila drugćija nego de facto jest. Nitko se naime
nemože pohvaliti, da mu je ma jedan lovac morao naknaditi štetu po
zeeevih počinjenu na voćkah. Badava mazati i omatati, badava i ogradjivati,
oblast suditi će da nisi bio dosta razuman gospodar i nisi znao
takove udesbe izvesti, koje bi zecu absolutno onemogućile pristup k voćki.


Ako si pak bio toli oprezan te unatoč nauci voćara, voćke namazao
katranom, naškodio si samoj voćki, a to isto učinio si kad si školu za
uzgoj voćaka malo ne hermetičkom ogradom providio, jer će voćke
radi nestašnog zraka gubave postati.


Po §. 45. češkog lovnog zakona stoji zakupniku lova na volju, ako
neće da naknadi štetu od divljači, da enklave zaštiti ogradom ili drugimi
shodnimi udesbami, koje nesmetaju posjednika u uporabljivanju
njegovog zemljišta, a kod nas mora si posjednik sam pomoći ali nikad
ne pogodi najzgodniju udesbu.


Na ovom mjestu držim za sgoduo, da koju rečem o izmirenju
možda samo prividno protivećih se interesa gospodara i lovaca. Gospodar
traži naravno odštetu, a lovac nastoji, da se odštetnoj dužnosti izmakne;
kocke redovito padaju na korist lovčevu. Svatko nepristran morati će
priznati, da je najmarljivijem lovcu upravo nemoguće, osobito ako su
lovišta velika, da prama potrebi divljač goni i lovi, da nebude štete na
usjevih i plodinah, na trsju i voćkah. Ako bi lovac za svu štetu morao
odgovarati, zlo i naopako po njega, ako nije imućan ili ako je škrtiea;
ako ga pak lovski zakon i praksa uzmu u zaštitu, onda se opet neopravdano
velika šteta nanaša gospodarstvu, koje i onako propada uslied
bezbroja nepovoljnih činjenica. Po mom najboljem uvjerenju neima u
potaknutom pitanju drugog izlazka, nego da se gospodaru dozvoli, da
se sam obrani škodljivaea, naročito zečeva, t. j . da se reeepiraju ustanove
slične §. 16. pruskog ili §. 9. ugarskog zakona.


U poglavlju V. lov. zak. spominju se lovni prekršaji i kazne im.
Po §. 49. krivac je, tko bez dozvole vlastnika ili zakupnika lovi u njihovu
lovištu. Po obstojećoj praksi postaje krivcem lovnog prekršaja,
daklem zvjerokradicom, i onaj gruntovni vlastnik ili posjednik, koji na
svom intravillanu ili američkom vinogradu s mjesta ubije škodljivca, da
se obrani štete.´


Lov lovi onaj, koji se lovom bavi, skoro bih rekao obrtno, onaj,
koji hotiee ide u lov, da si prisvoji divljač, u njemačkom prievodu
§. 15. ugarskog lovnog zakona nalazi se rieć jagdmassig, ali lov ne lovi




ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 74     <-- 74 -->        PDF

_ 112 —
onaj, kojega sila natjera, da si puškom obrani svoju muku. Nužđnu
obranu uvažuje savkoliki pravni naš sustav, pa tako ju ne može neuvažiti
ni judikatura u lovskih poslovih.


U predstojećem dotaknusmo se glavnih mana našega lovskog zakona,
a gospodare u pokrajini molimo, da o stvari dalje razmišljaju i
svoja opažanja priobće nadležnom mjestu na pretresivanje u
enkentnom povjerenstvu, koje se po „Nar. Nov." ima sazvati u predmetu
lovnog pitanja. Posjednik omanjeg dobra.


Oprostni banket, činovničtvo kr. nadšumarskoga ureda Vinkovce
priredilo je na 25 siečnja t. g. bivšemu svojemu predstojniku kr. nadšumarniku
Robertu pl. Devanu, prigodom njegovoga umirovljenja,
oprostni banket. Osim sveukupnog centralnog i vanjskog činovničtva
toga ureda, prisustvovala su tomu banketu i tri gosta, naime gospodin
odječni savjetnik F. Zikmunđovskj, koji se je taj dan u službenom
poslu u Vinkoveih desio, zatim šumarnik imovne obćine SI. pl. Nemčić
i nadšumar kod kr. ugar. šum. ureda u Apatinu A. Zsuifd, koji je kao
šumar u području vinkovačkoga ureda služio. U ukusno uredjenoj dvorani
svratišta „k Lehrnera" dočekali su svi učestnici svečara, koga je
dopratila deputacija. Prvu zdravicu nazdravio je šumarnik R. Lang
svečaru samom, iztaknuvši, da je činovničtvo nadšumarskoga ureda imalo
u njemu čovjekoljubivoga predstojnika, koji je svakomu samo dobro
želio, a ovaj banket, da najbolje dokazuje, da se Činovničtvo toga humaniteta
rado sjeća i rado priznaje Svečar, do snza ganut, zahvalio se
najprije šumarniku Langu, kao negdašnjemu svojemu zastupniku a sadanjemu
nasljedniku, zatim ostalim centralnim i vanjskim činovnikom,
priznajući svakomu ono, što ga ide.


Nazdravljeno je nadalje gostima, — a da i gosti niesu ostali dužni,
razumie se samo po sebi. Ničim nepomućena ta svečanost potrajala je
do kasno u noć, a nekima i do zore.


Nadšumarnik Devan služio je državi 36 godina, a od toga punili
12 godinah u Vinkoveih kao predstojnik nadšumarkoga ureda. Svoje
mirne dane sprovadja u Vrbanji, a mi mu od srca želimo, da ih još
dugo uživao bude.


Jednolična oznaka onih obllčaka, koji rabe u znanosti kod
mjerenja stabala (Holzmesskunde). Pošto je dendrometrijska znanost
puna obličaka, kojima se proračunavaju raznolika tjelesa, koja posjeduju
pojedina stabla, odrezei itd. pa pošto se kao u knjigama za školsku
porabu, tako i inima djelima o dendrometriji niesu rabila jednaka znamena
za pojedine oznake (debljinu, visinu, starost itd.) te se time učenje




ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 75     <-- 75 -->        PDF

— 113 i
razumievanje pojedinih obličaka otežčavalo, izabrao je internacijonalai
savez šumara prigodom Mariabrunske skupštine: profesora Dr. M.
Kuatze-a, profesora Sehuhberga i pristava K. Bohmerla, da sastave
osnovu, po kojoj bi se svi u dendrometrijsku znanost zasjecajući obličci
što jednostavnije i shvatljivije sastavili.


Ti obličci imali su obuhvatiti sliedećih šest grana dendrometrijske
znanosti:


I. Oznake za obćenite mjere. (Metar, puni i prostorni metar, litra
itđ.) II. Oznake za proračunavanje tjelesnine ležećih stabala III. Oznake
za proračunanje tjelesnine stojećih stabala. IV. Proračunanje drvne
gromade cielih sastojina. V. Oznake za ustanovljivanje starosti stabala.
VI. Oznake za nauku o prirastu.
Rečena trojica učenjaka sastavila su dotičnu osnovi^ te
su pri sastavljanju iste imali na umu, da pridrže sve dosadanje oznake,
koje su se već uživile u dendrometrijskoj znanosti. Tako je na primjer
za polumjer pridržano slovo r, a u stanovitih slučajevih p (grčki r) ; za
premjer slovo d, a u stanovitih slučajevih (1 Većim dielom rabljena su
početna slova dotične latinske, grčke ili njemačke rieči, (tako n. pr.
1 = (Liinge) V = volumen (tjelesnina). Kada bi se dakle hćela naznačiti
sadržina deblovine ili granjevine onda hi se hrvatski to označilo sa
Vd ili Vg; njemačka tomu odgovarajuća oznaka jeste V i Ya t. j .
Schaft i Astholzgehalt.


Na taj način opredjeljene su za svih šest gore iztaknutih dielova
dendrometrije shodne oznake; mora se priznati, da su iste logično sprovedene,
nu još uviek niesu tako jednostavne, a da nematematična ne
bi neka jeza prolazila kada ugleda Simonjevu formulu:


V = Vs [2 (gV. 1 + g3A 1) - gv. 1] 1


Inozemui šumari u našim šumama. Godine 1895. posjetila su
dva inozemna šumara Hrvatsku i Slavoniju, te su medju inim pregledali
i šume u području Vinkovačkoga nadšumarskoga ureda. Jedan od otih
bio je Rus D. Morozov, a drugi njemački šumar iz Elsasa. Obojica su
putovala kao stipendiste svojih vlada, te možemo reći, da su bili zadovoljni
sa onim što su kod nas vidjeli. Osim velikih pilana u Vrbanji,
koje su podigle tvrdke KraflFt i Tiikorj, te Societe d´ Importation de
Chene, zatim tvornice treslovine u Županji, najviše je strance zanimala
šuma sama. Na to zanimanje možemo biti tim ponosniji, jer su rečeni
stručnjaci obišli šume većeg diela Europe, dapače i Kavkaza. U siečnju


o. g. došao je i drugi ruski šumar Dimitrijev, koji je takodjer pregledao
predjel oko Vrbanje. Na žalost moramo ovdje iztaknuti, da je prerevni
načelnik vrbanjski ruskoga gosta smatrao uhodom, te mu žalibože dosta
neugodnosti — odprativ ga po cičoj zimi uz serežansku pratnju iz
Vrbanje u Županju — pribavio.