DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 66 <-- 66 --> PDF |
— 104 — stelinu ili oblasti; ako to propuste, morati će ipak divljač izručiti, a povrh toga globu platit". Drugom naredbom od 25. svibnja 1413. odredjuje isti kralj Karlo VI.: „Pronašli smo za dobro i hoćemo, da, kada bi divljač doSla na seljačka nasljedna selišta, da su seljaci vlastni tu divljač loviti i ubiti na nasljednom selištu i da se poradi toga po sudbenoj oblasti progoniti ne smiju". čl. 15. zakona od 20.—30. travnja 1790. odredjuje, da su vlastnici, posjednici, zakupnici i uživatelji u svako doba ovlašteni, da unište divljač na otvorenom obradjenom polju. Francezki lovski zakon od 3. svibnja 1844. u svom čl. 9. odredjuje medju ostalim sliedeće: Prefekti departementa, saslušav generalno vieće (po prilici naše županije), imati će označiti one vrsti škodljive divljači, koju vlastnici posjednici i zakupnici mogu u svako doba uništiti na svojih zemljištih; ustanoviti će prefekti nadalje uvjete, uz koje se može prije spomenuto pravo vršiti, nu ipak ne na uštrb prava pripadajućeg vlastniku ili posjednika, da odtjera ili uništi, makar oružjem za strieljanje, divljač, koja bi njihovom vlastničtvu štetu nanašala. Osnova izradjena za francezki novi lovski zakon imađe u čl 10. sliedeći sadržaj : vlastnik, uživatelj, posjednik i zakupnik ovlašteni su, da u svako doba, i bez lovne dozvole, uništiti dadu, makar oružjem za strieljanje, škodljivce napomenute u čl. 1. Naročito uzdržaje se u krieposti pravo, da se oružjem za strieljanje uništi svaka druga divljač, koja vlastničtvu štetu nanaša. Spomenute odredbe zakona ovlašćuju daklem izrično na nuždnu obranu (legitime defense) usjeva i priroda: francezka judikatura nadalje toli je liberalna i uvidljivna, da za opravdanje nuždne obrane ne traži dokaz, da bje divljač kod nanašanja štete upravo in flagranti zatečena, jer da bi inače pravo nuždne obrane postalo iluzornim — tuj da odlučuju mjestne okolnosti, razne slučajnosti, pravac, kojim se kreće divljač, što se sve imade izviditi od slučaja do slučaja, naposeb se naglasuje, da se ne može dvojiti o namjeri divljači, kad ostavi svoj zaklon u šumi te se uputi prama nasadom. Pruski Wildschadengesetz, 11. srpnja 1891. §. 1. nalaže dužnost naknade štete samo u slučajevih, kad je ista počinjena po crnoj i visokoj divljači, po jelenih, janjadi, srnah i gnjetelih. 0 zecevih ne ima ni spomena, pa se po njih počinjene štete niti ne naknadjuju (vidi §. 15. ugarskoga zakona). Zato odredjuje §. 16.: nadzorna oblast može vlastnike nasada voća, povrća, cvieća i ciepiljnjaka ovlastiti, da ptice i divljač, što mu u spomenutih nasadih štete učine, u svako doba strielivim oružjem |