DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 70 <-- 70 --> PDF |
— 108 — Kada više manjih zemljoposjednika svoje posjede ujedini, a taj tako ujedinjeni zemljištni posjed u jednom kompleksu iznosi najmanje lOO jutara, računajuć po 1600n hvati, to mogu svoje lovno pravo na istome slobodno izvršivati. Kada ma koji posebno lovište sačinjavajući veći kompleks šume obuhvata zemljištni posjed jednoga ili više zemljo-posjednika od manje nego 100 jutara raćunajuć po 1600Q]] hvati, to je vlastnik na takav način izoliranog posjeda (enklave) obvezan, da lovno pravo posjedniku obuhvatajućeg lovnog podrućja ili njegovom zakupniku u zakup dade, a ovi da takovo u zakup prime. U slučaju, da do dobrovoljne nagode ne bi došlo, odlučuje redoviti sud. §. 9. Po grabežljivih ili škodljivih životinja (III poglavlje §. 15.) prouzročene štete ne naknadjuju se, jer zemljo-posjednik može ove životinje u svako doba uništiti. §. 15 Grabežljive ili škodljive šivotinje, kao: medvjede, vukove, lisice, risove, divlje mačke, kućne kune, divlje svinje, jazavce, kuniće, hrčke, lekuniee, tvorce, lasice, vrstne kune i vidre, može na vlastitom tlu svatko u svako doba uništiti, dapače i u slučaju, kad bi lov bio dan u zakup; tko pak hoće da uništenje poduzme na lovački način—jagdmassig u njemačkom prievodu (§. 18.) ima da za to izhodi privoln zakupnika. Pris podabljamo li ustanove hrvaskog lovnog zakona od 27. travnj a 1893. sa odredbami gore spomenutog zakonodavstva raznih država i zemalja, udaraju nam odmah na prvi mah u oči sliedeće mane našeg zakona. Ustanova §. 2. si. a, da je na svom zemljištu vlastan lov vršiti samo vlastnik spojena kompleksa od 400 jutara ne čini nam se nimalo opravdanim; koji razlozi vojuju za to, da ne bude kod nas tako, kako u Ugarskoj ? Nadalje, §-om 2. si. b. izvlašćuje se na korist upravnih obćina lovno pravo onih vlastnika i posjednika, kojim zemljištni kompleks ne dosiže 400 jutara, i koje lovno pravo proizlazi iz samog gruntovnog vlastničtva ili posjeda. Zašto? Zakupnine od lovišta morale bi se po pojmu prava zemljištnog vlastničtva i posjeda podieliti razmjerno medju vlastnike i posjednike zemsjišta u području dotičnog lovišta, kako to naredjuju gore spomenuti razni zakoni. Stojimo nadalje pred drugom anđmalijom, naime, da se onim istim obćinam, na čiju se korist izvlašćuje lovno pravo manjih vlastnika i posjednika, opet izvlašćuje pravo, đa automno upravljaju dodieljenim im lovnim pravom, te im se dopušta samo savjetujući glas, koji se može, ali ne mora uvažiti. I na taj način postalo je moguće ono, što se sbiva u svih lovištih Zagorja |