DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 71 <-- 71 --> PDF |
— 109 gornje Hrvatske, pa će tako biti, dakako u manjoj mjeri, i u Slavoniji, da su posjednici recimo od 100—399 rali u pitanju lova stavljeni pod skrbničtvo. Pitamo, za što naš zakon ne dozvoljava, kao što dozvoljavaju ugarski i češki lovski zakoni, da se manji vlastnici i posjednici slože u lovne zadruge, koje su prama obstojećim propisom vlastne, da same lov vrše i time najuspješnije brane svoje usjeve i plodine proti šteti od divljači? Zar smo mi niži posjednici nego li oni u Ugarskoj ili češkoj? Napokon, kad se već ne dopuštaju lovne zadruge zašto da obćine u vlastitom djelokrugu ne bi smjele upravljati lovom? Tko bolje poznaje svoje prilike, nego li sama obćina. Nasuprot vidimo, da visoka vlada po §. 16 i 17. lov. zak. sve centralizira u svoje ruke te da ni kotarske oblasti ni županijski odbori ne mogu u slučaju prešne sile u vlastitom djelokrugu ništa izdašnoga odrediti. Mora se u obće reći, da su naša lovišta odveć velika, pa da s toga zakupnici lova niti ne mogu udovoljivati svojim dužnostima. Za drugo, velika lovišta podnose jedino obsežne šume i ravnice bez posebnih kultura. U kraljevina pak, u kojima se kultivira vinogradarstvo i voćarstvo, imala bi se lovišta znatno stegnuti, ako već nije moguće mjerodavne faktore sklonuti, da se vinogradarom i voćarom dozvoli pravo samoobrane ubijanjem zečeva, kako to odredjuju §. 16. pruskog i §. 9. ugarskog zakona. Eeći bi, da §. 5. odveć iztiče „što uspješnije gojenje divljaci i vršenje lova". Kad se ova svrba stavi na čelo, nije ni čudo, ako nastanu kruta nesporazumljenja ili velike štete od divljači. Koji razlozi vojuju za to, da na korist zečeva počinje lovostaja već dne 15. siečnja, dočim kod naših susjeda tek dne 1. veljače? Još bi nam to falilo, da istinkt zečeve poslie 15. siečnja, uputi, da si na 14 dana potraže utočište u Hrvatskoj. U §§. 17.—23. ne ima nikakove ustanove glede škodljivaca, medju koje u prvom redu spada zec. Naš zakon poznaje samo grabežljivu i koristnu divjjaču Ustanova §. 16. po kojoj su upravne oblasti dužne pripaziti, da se divljač prekomjerno na štetu obće kulture ne goji, pa da treba vlastnike ili zakupnike lova pridržati, da divljač razmjerno umanje, samo je od teoretičke vriednosti, jer njoj fali svaka sankcija. Sta onda, ako se zakupnik lovišta pozivu kot. oblasti ne odazivlje? Ni u provedbenoj naredbi ne ima traga prisilnim sredstvima, kojima bi se kot. oblasti mogle poslužiti proti nemarnom vlastniku i zakupniku lova. Po §. 19. lovskoga zakona ne smije nitko s puškom na polje; ukidaju se dakle §§. 19. i 26. poljskog redarstva i tako se radi mogućnosti nepovlaštenog lova dokida mogućnost, da se gospodar obrani |