DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 72 <-- 72 --> PDF |
— 110 — od poljskih šteta. Doista lovci imađu prava, kao što nijedan stališ u državi. Ustanovom §. 27. stvaraju se prave pravcate lovne enklave, koje, kako gore vidjesmo, zabranjuju zakoni inih država i zemalja. Ove naše loTske enklave ne znače ni više ni manje, nego pogodnost za lovce, kojom se riešavaju dužnosti naknade štete od divljači počinjene u najskupljim vrstima gojitbe. U ovih lovnih enklavah, po nazoru tobože uvaženih pravnika, da nesmije lov voviti, ili bolje braniti se štete od škodljivaca, ni isti vlastnik ili posjednik; đaklem, u tih enklavah uzakonjena zečja anarkija, koje upravni trošak podmiruje gospodar posjednik. Pitamo nadalje, koliki je teritorijalni obseg intravillana, spomenutog u §. 27? Zar urbarsko selištni od 1200L] hv.; a kad to ne može svagdje biti, koliki se zemljištni obseg i na koje kulture kod srednjih dobara i posjeda imadu smatrati intravillanom ? Ovo je pitanje vrlo važno, jer će zakupnik lovišta, ako mu prieti pogibelj, da naknadi štetu od divljači, nastojati, da se brani i time, da je šteta počinjena u intravillanu, za koji ne odgovara, pa će prama konvenijenciji lovčevoj intravillani biti čas veći čas manji. Po §. 28. dozvoljava se gospodaru, da divljač goni sa svog posjeda i straši ju noćnom vatrom. Na mjesto ove dozvole, koja se i onako po sebi razumieva, osim ako se drži, da bi inače sve plodine i usjevi imali služiti za hranu divljači, mi bi željeli čitati odredbu u smislu opravdane i izdašne nuždne obrane uništenjem u šteti zatečene divljači, čime bi se narodno gospodarskoj privredi kud i kamo više pomoglo, nego li da vinogradari kroz eielu zimu podržavaju silne vatre radi plašenja zečeva. Vrlo je pružive naravi §. 35., koji glasi: ,Vlastnik zemljišta nije doduše dužan štititi svoje zemljište od šteta s divljači ogradami ili drugimi udesbami, ali će ipak samo tada moći zatražiti naknadu štete, što ju divljač počini po voćnjacih, kućnih vrtovih i vrtovih za ures, u ciepiljnjacih i na pojedinih mladih stablih, ako se dokaže, da je bilo udesbah, kojimi razuman gospodar u pravilu običaje zaštićivati takove predmete", a ovu pruživost povećava čl. XIII. provedbene naredbe, koji glasi: „Ovlaštenik lova dužan je vlastnikom zemljišta naknaditi u pravilu svaku štetu, što ju počini divljač u poljskom dobru, nu kod nekojih kultura, navlastito voćnih, samo uvjetno, naime ako je vlastnik zemljišta za obranu dotične kulture izveo udesbe, kojimi razuman gospodar u pravilu običaje štititi svoje te vrsti kulture. Ovo treba da dokaže ´vlastnik zemljišta, koji traži naknadu štete. Tako n. pr. kod voćnih kultura imao bi vlastnik zemljišta doka |