DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1896 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 144 — mnoga takova, naravnom licu šume posve protivna šablonska uredjenja dodao, hvala Bogu nikada — posve postići ne može. Naknadno izjednačivanje površina dapače je obzirom na sječni red često puta vrlo nepovoljno, jer se dogadja, da se tomu izjednačivanju za ljubav silomice preokrene onaj razpored, koji je u početku i dobar bio. Kod uvrštivanja sastojina u periode i kod idealnog razmjerja dobnih razreda predpolaže se, da će se sječa moći voditi preko cielog odiela. To se pako neda postići radi često puta znatnih razlika u sastojinama, nalazećih se unutar odjela, bez žrtava, koje sa financijalnog stanovišta podnipošto opravdane nisu. Temeljem našega uredjenja i gospodarenja treba da nam služe pojedine sastojine, dok kao takove unutar odjela postoje. Da pako taj temelj bude što jednostavniji i da se što više prisloni našem razdieljenju šume, posve je opravdano nastojati o tom, da \eć kod prvog izlučivanja sastojina unutar odjela izbjegavamo svaku malenkost i nadalje da si gospodarenje udesimo tako, da budu po mogućnosti izravnamo postojeće razlike u sastojinama t. j . idimo za tim, da u pojedinih odjelih sastojine doduše ne uniformiramo, ali da po mogućnosti njihov broj smanjimo. (Svršiti de se). Njemački šumari i uzgoj hrastovine. Kao što naše, tako i razna njemačka šumarska družtva drže svake godine jednu skupštinu sa izletom u raznolike šume njemačkoga carstva. Tko je zadnjih 10—16 godina pratio rad tih družtava, odnosno čitao dugačka izvješća njihovih skupština, biti će opazio, da je svake godine barem jedna od tih skupština razpravljala o uzgoju hrasta. Da se sve te razprave pokupe u jednu, izašla bi knjiga ni veća, ni manja od najdebljeg svezka Majerovog ili Brockhausovog leksikona. Mene |
| ŠUMARSKI LIST 4/1896 str. 27 <-- 27 --> PDF |
- 145 — je od uviek s e zanimalo, što se piše o hrastu, pa sam malo ne sve te razprave čitao, nu kraj svega uloženoga truda, jako sam malo iz njih naučio. Čovjeku se puši glava, čitajući u takovim debatama do skrajne granice izvedene detaile raznih veleučenih profesora. Evo u kratko razprave, koju je lazpravljala prošlogodišnja skupština njemačkih šumara uWiirzburgu. Naslov razpravi je glasio: «Kako se polag stojbinskih okolnosti odgaja hrast u visokoj šumi i kako se ima s njime do njegove dozrelosti postupati ?» Kako se vidi, naslov je to za nas hrvatske šumare vanredno zanimljiv i zamamljiv; nu žalibože, samo naslov, jer u razpravi mnieuja su tako razročna, da si čovjek nikako ne može na koncu razprave dati jasnoga odgovora na stavljeno pitanje. Da vidimo! Referent, šumarski nadsavjetnik i ravnatelj dr. Fiirst uhvatio je to pitanje sa ova dva principijelna stanovišta : 1. Odgajanje hrasta u visokoj šumi preporučuje se iz financijalnih i ogojnih razloga jedino za državu i veleposjed. 2. I država i veleposjed mogu hrast samo na izvrstnoj stojbini uzgajati. I. Kako se ima hrast odgajati? 1. Na pojednako dobroj stojbini i obzirom na kašnje uzsliedivši uzgoj podstojnog drvlja, koje će stojbinu čuvati, neima prigovora uzgoju čistoga hrastika 2. Nu u većini slučajeva, ponajpače gdje je stojbinska vrstnoća jako promienljiva, preporučuje se uzgoj hrasta u mj e80 V i tim sastojinama. Za miešanje najsposobnija je bukva i bor. 3. Nu jednoličnomu i jednakodobromu miešanju hrasta sa bukvom protivi se s jedne strane brži rast bukve, a s druge strane vrieme obhodnje; te zaprieke su manje, ako je smjesa uzsliedila u prugama. 4. Kod raznolične dobrote stoj bine najbolje je hrast uzgajati u hrpama, jer na taj način ne ee biti tolike pogibelji, da bi bio prestignut od ostalih vrsti drvlja. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1896 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 146 — 5. Najbolji i najjeftiniji način ogoja jeste sjetva (s bodom ili pod motiku) ; sadnja se ima samo kao pripomoć upotriebiti. Naravno pomladjivanje riedko je kada omogućeno, a uspjeh istoga malo ne nikada povoljan. II. Kako valja sa hrastom do dozrielosti postupati? 1. Na gusto izrašćena mlada hrastovina ima se na praznima mjestima popuniti, od nepoželjenih vrsti drvlja čistiti i od onih u rastu ih prestigavših, ponajpače na krajevima štititi. 2. Kada se sastojina podje sama Čistiti, nuždno je, da se snabdije sa podstojnim drvljem, a kao takovo je najsposobnija bukva. 3. Za takove sa podstojnim drvljem sprovidjene sastojine jeste i sa ogojnog, kao i sa financijalnog gledišta najshodnije progalno gospodarenje (Lichtungsbetrieb). 4. One hrpe, koje se kao nadstojna stabla ostaviti žele, moraju se prvo priučiti, izsječenjem okolišnih stabala, na svoj novi svjetli i otvoreni položaj (Freistellung). 5. Stablimična, kao i smjesa u prugama, stavlja mnoge zaprieke gore opisanomu odgajanju i timarenju. Pojedina nadstojna stabla ostavljena za drugu obhodnju ne pokazuju najpovoljniji uspjeh, jer ogranate i postanu suhobrka. To je dakle deset Fiirstovih teza, kako treba uzgajati hrast! Mislim, da će se svaki šumar, i to punim pravom zapitati : što ima u tima tezama, Česa ne bi u svakoj knjizi o šumogojstvu bilo ? Zar je to rezultat tolikih i tolikogodišnjih razprava ? Nu to još nije sve, jer sada istom dolazi koreferent, koji se sa mnogom od iztaknutih teza ne slaže; a nakon toga nastupi debata u kojoj učestvuju prvi korifeji njemačkog šumarstva, a mi iz te debate razabiremo samo to, da ih ne ima trojica, koji bi se slagali sa svima tezama bud referentovima, bud koreferentovima. Već u prvoj glavnoj točki ne ima sloge jer šum. nadsavjetnik i profesor u Karlsruhe Sch uberg veli, da badenski privatni posjednici i obćine ne mogu se s tim |
| ŠUMARSKI LIST 4/1896 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 147 — sporazumjeti, da samo država odgaja čiste hrastike, jer te obćiue trebaju hrastovog kolja za vinograde! U drugoj glavnoj točki, da naime hrast treba najbolju stojbinu, svi su složni; samo dakako što je ta «najbolja» stojbina drugačija u južnoj, a drugačija u sjevernoj Njemačkoj. Kolika je razlika mienja obzirom na uzgoj hrastov, razabrati ćemo nadalje ako se dotaknemo redom samo prvih pet točaka. 1. Mnogi skupštinari, a medju timi i koreferent dr. Kie nitz, toga su mnienja, da hrast treba samo u mješovitima šumama odgajati, riedko kada u čistom hrastiku. 2. U toj točki naime koja vrst drvlja, da se hrastu primjesa, imao je malo ne svaki govornik svoje nazore. Šumarski nadsavjetnik Heis s preporuča jelu, jer ona daje svakako vriednije drvo od bukve. Nu njemu odmah odgovara savjetnik N e y, da hrastovina, izašla medju jelovinom, ne vriedi puno, i da ju trgovci slabo plaćaju; to isto, da valja i za bor. 3. Ni u toj točki ne slažu se posvema; većina skupštinara jeste toga mnienja, da bukva sbilja prestiže hrast u visinorastu, dočim Bo rggreve tvrdi, da hrast brže raste, nego bukva; to da je on tvrdio još- prvo, nego je vidio Spessartske šume, pa to da tvrdi i sada. 4. Ovoj točki ne ima načelnoga prigovora, samo ju neznatno preinačuju i nadopunjuju. 5. U ovoj točki nema sporazumka; većina govornika govori za naravno pomladjivanje a proti umjetnom, čemu smo se sbilja začudili, jer su Niemci istu sjetvu izključili-iz šume, a naravno pomladjivanje i po gotovo. Na ostalih pet točaka ne ćemo se potanko osvrtati, jer bi morali sve govornike redom navadjati; svi su govori slični kao jaje jajetu, a opet ne možeš izmedju dvadeset ih, dva posve jednaka naći. Izvjestitelj te skupštine veli u «Allgemeime Forst- und Jagdzeitung» : «I tako se svršila ta razprava, koja bi bila puno plodonosnija, da su gospoda skupštinari prvo posjetili spessartske šume.» |
| ŠUMARSKI LIST 4/1896 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 148 Mi mislimo, da nije to pravi uzrok, da je ta razprava ostala tako neplodonosna, ta od 400 skupstinara bilo je sigurno njih barem 20 30 na Spessartu, a medju njimi baš oni, koji su glavnu rieč vodili: kao Fiirst, Borggreve, Ney, Schvvappach, Scliubeg, Horn i t. d. koji su po svem šumarskom svietu priznani kao prvaci. Uzrok toj neplodnosti biti će dakle na drugom mjestu, i to po svoj prilici u onoj najnovijoj nauci, koja se zove «StammwIrthschaft», ili «Waldbau der kleinsten Flaclie». Svaki od gornjih šumara odgojio je hrpu od 5 — 6 hekthrastove šume, ovaj na ovakovom, onaj na onakovom položaju i tlu; pa pošto je hrast za tamošnji predjel neka izvanrednost, misli svaki pojedini, da iz takovih specijalni h odnošaja, može odmah obćenit e zakone izvadjati. Nu pošto to ne može biti, onda je naravna stvar, da svaki iztice svoje mnienje, koje se radi raznolikosti odnošaja ne može slagati sa mnienjem onoga drugoga šumara. I odatle ono nesuglasje, ona neplodnost. To je jedan uzrok; a drugi će biti taj, što se je žalibože i šumarska znanost počela prenatrpavati sa onim izpraznim balastom, kojim su [poplavljene i knjige i novine i koji prieti, da će gotovo progutati ona fundamentalna šumogojstvena pravila , koja su naši predji bistrim okom u š u m i pročitali. Napokon i to : nekate gospodo njemački šumari hodočastisti jedino u Spessart, nije to prava Mekka plemenite Quercus pedunculate ; nego izvolite zaviriti i u Slavoniju, pa ja kriv, ako mnogi od vas ne će prestati odgajati hras ondje, gdje mu mjesta nema. J. K. Što je to prieborna šuma? u Oester. Forst- u. Jagd-Zeituug napisao L. Hufnagl. Odgovor na to pitanje nije baš tako lahak, kako se u prvi mah čini, a to se je pokazalo i kod ovogodišnje glavne skuptine austrijskog šumarskog družtva u Sarajevu. To pitanje nije |