DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1896 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 148 Mi
mislimo, da nije to pravi uzrok, da je ta razprava
ostala tako neplodonosna, ta od 400 skupstinara bilo je sigurno
njih barem 20 30 na Spessartu, a medju njimi baš
oni, koji su glavnu rieč vodili: kao Fiirst, Borggreve, Ney,
Schvvappach, Scliubeg, Horn i t. d. koji su po svem šumarskom
svietu priznani kao prvaci. Uzrok toj neplodnosti biti će dakle
na drugom mjestu, i to po svoj prilici u onoj najnovijoj nauci,
koja se zove «StammwIrthschaft», ili «Waldbau der kleinsten
Flaclie».


Svaki od gornjih šumara odgojio je hrpu od 5 — 6 hekthrastove
šume, ovaj na ovakovom, onaj na onakovom položaju
i tlu; pa pošto je hrast za tamošnji predjel neka izvanrednost,
misli svaki pojedini, da iz takovih specijalni h odnošaja,
može odmah obćenit e zakone izvadjati. Nu pošto to ne
može biti, onda je naravna stvar, da svaki iztice svoje mnienje,
koje se radi raznolikosti odnošaja ne može slagati sa mnienjem
onoga drugoga šumara. I odatle ono nesuglasje, ona neplodnost.
To je jedan uzrok; a drugi će biti taj, što se je žalibože i šumarska
znanost počela prenatrpavati sa onim izpraznim balastom,
kojim su [poplavljene i knjige i novine i koji prieti, da
će gotovo progutati ona fundamentalna šumogojstvena
pravila , koja su naši predji bistrim okom u š u m i pročitali.


Napokon i to : nekate gospodo njemački šumari hodočastisti
jedino u Spessart, nije to prava Mekka plemenite Quercus
pedunculate ; nego izvolite zaviriti i u Slavoniju, pa ja kriv,
ako mnogi od vas ne će prestati odgajati hras ondje, gdje mu
mjesta nema. J. K.


Što je to prieborna šuma?


u Oester. Forst- u. Jagd-Zeituug napisao L. Hufnagl.


Odgovor na to pitanje nije baš tako lahak, kako se u prvi
mah čini, a to se je pokazalo i kod ovogodišnje glavne skuptine
austrijskog šumarskog družtva u Sarajevu. To pitanje nije