DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1896 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 148 Mi mislimo, da nije to pravi uzrok, da je ta razprava ostala tako neplodonosna, ta od 400 skupstinara bilo je sigurno njih barem 20 30 na Spessartu, a medju njimi baš oni, koji su glavnu rieč vodili: kao Fiirst, Borggreve, Ney, Schvvappach, Scliubeg, Horn i t. d. koji su po svem šumarskom svietu priznani kao prvaci. Uzrok toj neplodnosti biti će dakle na drugom mjestu, i to po svoj prilici u onoj najnovijoj nauci, koja se zove «StammwIrthschaft», ili «Waldbau der kleinsten Flaclie». Svaki od gornjih šumara odgojio je hrpu od 5 — 6 hekthrastove šume, ovaj na ovakovom, onaj na onakovom položaju i tlu; pa pošto je hrast za tamošnji predjel neka izvanrednost, misli svaki pojedini, da iz takovih specijalni h odnošaja, može odmah obćenit e zakone izvadjati. Nu pošto to ne može biti, onda je naravna stvar, da svaki iztice svoje mnienje, koje se radi raznolikosti odnošaja ne može slagati sa mnienjem onoga drugoga šumara. I odatle ono nesuglasje, ona neplodnost. To je jedan uzrok; a drugi će biti taj, što se je žalibože i šumarska znanost počela prenatrpavati sa onim izpraznim balastom, kojim su [poplavljene i knjige i novine i koji prieti, da će gotovo progutati ona fundamentalna šumogojstvena pravila , koja su naši predji bistrim okom u š u m i pročitali. Napokon i to : nekate gospodo njemački šumari hodočastisti jedino u Spessart, nije to prava Mekka plemenite Quercus pedunculate ; nego izvolite zaviriti i u Slavoniju, pa ja kriv, ako mnogi od vas ne će prestati odgajati hras ondje, gdje mu mjesta nema. J. K. Što je to prieborna šuma? u Oester. Forst- u. Jagd-Zeituug napisao L. Hufnagl. Odgovor na to pitanje nije baš tako lahak, kako se u prvi mah čini, a to se je pokazalo i kod ovogodišnje glavne skuptine austrijskog šumarskog družtva u Sarajevu. To pitanje nije |