DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 185 —


V


Šumarska praksa.


(Odgovor piscu «H r v a t s k e Domovine* u br. 32. t. g.)


Nedvojbeno je, da je praksa u svakoj struci onaj važni
dio učevnog razdobja, u kojemu mladi čovjek, stupiv u javni
život nastoji, da na praktičnom polju što bolje i savršenije upotrebi
ono teoretičko znanje, koje je u školi stekao. Za nas šumare
vriedi to u povišenoj mjei´i; jer mi možemo mirnom
dušom redi, da kod nas ne vriedi niti teorija bez prakse, niti
praksa bez teorije.


Izkustvo nas uči, da kadkada i najbolji teoretičar nije toliko
okretan u praksi, a naprotiv če slabiji teoretičar u praksi
nadkriliti svoje premce u teoriji.


Ovo mi je bilo nuždno iztaknuti prije, nego li podjem na
pabirčenje članka pod gornjim naslovom, koji je izašao u prilogu
«Hrvatske Domovine» broj 32. tekude godine.


Tu neznani pisac najprije razvija svoje [nazore na dugo i
široko o osobama, koje su sposobne, bolje rekuć, kojima je
p r i r 0 d j e n 0, da budu šumari, te je na koncu došao do zaključka,
da šumar može biti samo onaj, koji je sin šumar a
i koji je cielu svoju mladost sproveo u šumi u
družtvu lugara i lovopazitelja.


Njemu je — šumarevu sinu kaže neznani pisac — bilo
jasno, kako se mora šuma omedjašiti i izmjeriti, zašto su putevi,
kako se prave i t. d.!!


Ovimi razlozi htjeo je neznani g. pisac dokazati opravdanost
svojih nazora, te ih je i prispodobio sa hrvatskim odnošajima,
koji da nisu takovi, kakovi su u državama, gdje je šumarstvo
na najvišem stepenu razvoja, nadodavši i nabacivši se osvadam
na savkoliki mladji hrvatski šumarski podmladak, jer da su to
sinovi činovnika, častnika, obrtnika i t. d., koji da ne imaju
niti volje niti ljubavi za šumarsku struku i koji nisu niti iz daleka
dorasli, da se mogu uzporediti sa sinovi šumarž,!


Gospodin pisac ili ne ima jasnoga pojma o našim šumarskim
prilikama, ili ako ga ima, onda hotimično izvrće činjenice,




ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 186 —


pak čujudi ovdje ondje nešto pripovjedati o šumarstvu od kakvoga
«Bestelltera», napravio je od muhe slona, i pri tom odmah
izrazio svoje nezadovoljstvo nad sveukupnim šumarskim osobljem
počam od predstojnika šumarstva pa sve do kot. šumara.


Neupuštajući se u obranu ostalih, ja ću samo stati na branik
kotarskih šumara i njima povjerene uprave.


Prema onomu, kako g. pisac iztiče, morali bi sinovi nasliediti
svoga otca po zvanju i ne pitajuć, jesu li i imaju li sve
one preduvjete, koje zvanje otčevo zahtjeva.


Kamo i kuda bi to vodilo mislim, da je svakom misaonom
čovjeku shvatljivo.


Dopuštam, da ima u Njemačkoj i Ceskoj šumarskih obitelji,
koje su se u dvie tri generacije proslavile; dopuštam, da
će onaj, koji je s nekim predmetom ili radnjom već poznat,
istu brže shvatiti, — nu to je svagdje a ne samo u šumarstvu — ali
za to se meni mora dopustiti, da imade šumarskih strukovnjaka
svjetkoga glasa, kojima ni otcevi, ni djedovi niesu šumari bili,
i ja ne ću faliti, ako uztvrdim, da takovih ima više, nego li
onih, koji su potekli iz šumarskih obitelji.


Dan danas vidimo medju hrvatskimi šumari sinova iz svih
stališa, koji su se svome zvanju posvetili lih iz ljubavi naprama
zelenoj struci, pa premda im je otac odvjetnik, obrtnik,
činovnik, častnik i t. d., vrše svoje službene dužnosti onom
istom — ako ne i većom — ljubavlju, kao i šumarev sin. Priznajem,
da ima iznimaka u svakom stališu, ali pitam ja, je li
opravdano, da se pogrieške pojedinaca protegnu na cielokupni
dotični stalež?


Sto nam dakle predbacuje nepoznati g. pisac, da ne znamo
i ne razumijemo? Predbacuje nam, da ne znamo ni razsad nika
urediti i da se to prepušta neukom lugaru;
da nam kulture ne valjaju, pače stoje
silu novaca, a bez ikakovog uspjeha.


To je svakako bilo lakše kazati, nego li dokazati! Da bar
donekle oprovrgnem neosnovanu tu tvrdnju, ja ću ovdje pokušati,
da iz izvještaja upravnog odbora županije varaždinske za




ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 187 —


prošlo pet-godište iznesem njekoliko podataka o šumarstvu, a
imenito o izvedenih kulturnih radnja te prodaje šuma u mojem
šumsko-upravnom kotaru, iz česa de se ne znani gospodin modi
osvjedočiti, da nije sve onako kako si on prestavlja.


Prije svega iznieti du u priležedoj skrižaljci, sve ogojne
radnje, koje su se izvele od g. 1891. do 1895., zasadjenu površinu,
broj sadjenica i kulturne troškove.


Evo mu dakle pregleda:


Površina Potrošeno je


Ogojne radnje izveOgojni
troš


1
1
dene u području šumnovih
skih kovi u
šumsko-upravnog gojitba biije-šumskog sjemena sadjenica


1
1
višta


kotara
četi


jut. D" jut. D° liatače četinjače listače for. nč.


njače


1 lOVag.


1 Krapina—Pregrada. 41 1600 400 34V2 klgr. 272.200 386 11


\ 9 klgr.
/ 5 Vag.


2 Varaždin—Ivanec.. 23 270 4 klgr 4.000 84.000


i 2 klgr,


3 Novimarof 22 120 Vag. 15.000 40.000 30


4 Zlatar—Klanjec. . . 10 1110 1200 10 klgr. 105.000 16


/148 Vag.


5 120 1200 1200 4 klgr. 195.300 30


1172 klgr. 141.000 107
(283 Vag.


Ukupno*. . . 218 610 1 1470 52% klgr. 214.390 539 41


1183 klgr. 642.200


Ovo je najbolji dokaz, kako i koliko se je radilo prije
uredjenja šumarske uprave, dok su nam manjkali zakoni i naredbe,
a što de biti odsele od kad imamo šumarstvo uredjeno
kao i u drugih naprednijih državah, mislim, da je suvišno
izticati.


Iz gornje skrižaljke možemo razabrati, da se je u 4 godine
umjetno pošumilo do 218 jutara površine vedim dielom
novih gojitba, a da troškovi iznašaju samo 539 for. 41 nč. ;
dakle na jedno jutro ne odpada niti podpuna 2´5 forinta, uz
bezplatne radnike, koje zemlj. zajednice podavaju.


* Ovdje nisu uračunate ogojne radnje izvedene u županiji tečajem god. 1895.
egno samo kotar Ludbreg jer odnosno izvješče joŠ nije gotovo.


ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 188 —


To je prvi dokaz, da tvrdnja neimenovanog pisca nije
osnovana, a ako još i to dodam, da kulture izvrstno uspievaju,
da su podignute neznatnim! troškovi, jer izdani novac je većinom
izpladen lih za šumsko sjemenje, od kojega demo dobiti
još stotine hiljada biljaka. Ne baca se tu dakle u ludo
novac, a bez ikakva uspjeha. Ako se po novinah ne javljaju
naši mjesečni poslovi, iz toga ne sliedi, da u toploj sobi chefovi
prevrću akta, a da lugari sve vanjske poslove obavljaju ;
mi skromno radimo bez ikakovog hvalisanja. Sad istom dolazi
ona krupna uvrieda, koju je ne znani pisac nabacio na nas,
a glasi:


Po šumah se sječe uz svu učenost naših šumara,
proti zdravu razboru; sječe se onako «o d
oka», po nekakvih gospodarstvenih osnovah
«od reda» — šume prodaju samo da šumari
više putnine zasluže — prociene ne znaju
obavljati, te ih trgovci izsmjehivaju, jer
obično za SO^/o više ili manje glasi kupovnina od
prociene — dok šumari onako svoje ciene prave,
kako trgovci hoće i kako njihove ciene glase!!!


Ovima riečima udario nas je neznani pisac upravo šakom
u obraz; nu tješimo se time, što se nije usudio on nama pružiti
svoga obraza, odnosno iznieti svoga imena.


Mi ćemo pako kušati i ovu osvadu obezkriepiti i to opisom
postupka pri obavljanju prociene, postupka, koga nismo izmislili
mi hrvatski šumari, nego šumari, koji su možda sinovi
šumara. Postupak kod prodaje stabala iz šuma ili sa pašnjaka
urb. imovnih obćina (sada zemljištnih zajednica) jest dakle
sliedeći:


Prodaji namjenjeni dio šume, koji je dostigao svoju uporabnu
dobu, prodaje se prije svega uslied zaključka zemalj.
zajednice stvorenog obično jednodušno, a odobrenog u prvom
redu po upravnom odboru županije, ako je drvo iz redovitih
godišnjih sjeeina, a ako je predhvat tada uz predhodno odobrenje,
visoke kr, zemalj. vlade.




ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 189 -
Kad je uzsliedilo odobrenje, preduzima se strukovna prociena
stabala po dotičnom šumaru, koji, čim ju zgotovi podastre
ju županijskom upravnom odboru, koji u svrhu preizpitanja
šumareve prociene, izašalje kr. županijskog šumarskog
nadzornika, a tada cieli elaborat ide visokoj vladi na potvrdu.


Prema ovoj novčanoj procieni, koja se obavlja po visokovladnoj
naredbi od 4. prosinca 1892. br. 67481. u formi skrižaljke,
razvrstajuć od svakoga procienjenoga stabla dužinu za
ciepku gradju, za tvorivnu gradju i drvo za podvlake te ogriev,
koji se sortimenti posebice novčano procienjuju, razpiše se u
novinah javna dražba sa [pismenimi ponudami, koju na ustanovljeni
dan rukovodi osobno kr. kot predstojnik i o čemu se
odmah zapisnik sastavi, te proglasi dostalcem nudioc najvećeg
iznosa, i to uvjetovno, jer vriedi obvezatnost za urbar, obćinu
istom od dana odobrenja po visokoj kr. zemalj. vladi, kojoj je
na volji uspjeh i dokinuti. Po tom sliedi doznaka i izradba
stabala, nakon što je dostalac položio kupovinu.


Iz navedenoga postupka se razabire, da šumari ne prodavaju
šuma da zasluže više putnine i da njihove prociene ne
glase onako, kako trgovačke ponude ikako se trgovcem hode!!!
Moram ovdje još iztaknut, da je razlika u uspjehu dražbe uviek
za SOVo viša ili manja od prociene, što ne znani pisac tvrdi


— neosnovana. Razlika je doduše uviek njeka, ali ne tako
velika, te je riedak slučaj, da uspjeh dražbe ne prekorači procienu,
a i visoka vlada nede nikada potvrditi uspjeha, ako
nije jednak ili vedi od prociene; jeli dakle vlastnik šume time
što prikraćen?
Jedan od najglavnijih razloga o neuspjesih dražbe leži i
u tom, što se ciene za istu vrst drva upotriebljuju jednake za
sve šumske prediele, ležali oni neposredno uz cestu ili željezničku
prugu, ili bili oni udaljeni od željeznice 10—20 kilometara
u brdskom predjelu. Naravno je dakle, da de trgovac za
željezničkoj postaji bliži predjel i preko prociene puno veću
ponudu staviti kod dražbe, dočim za onu drugu, nede niti koliko
prociena glasi; jer mora računati sa izvoznimi troškovi.




ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 190 —


Pridoda li se tome još i starost naših cienika, onda je
pojmljivo zašto je uspjeh dražbe od prociene različitiji.


Nu i toj se je manjkavosti doskočilo u županiji varaždinskoj
preradbom starih cienika šumskih proizvoda, koli prema mjestnim
odnošajem, tržištnim cienam, toli prema uzsliedivšim promjenam
prometnih sredstva i t. d.


Još mi preostaje navesti, sve prodaje stabala kroz prošlo
pet-godište u mojem šumsko-upravnom kotaru, te iztaknuti
kako se je sa dobivenim novcam razpolagalo i u koje svrhe.


Godine 1891., prodalo se je oblastno 440 hrastovih stabala
sa pašnjaka urbarske obćine Sv. Petar za svotu od
7650 forinti, od koje je svote kupljeno uslied zaključka iste
občine i uslied predhodnog odobrenja visoke kr. zemalj. vlade,
35 jutara mlade 25—50 godišnje bukove šume, za svotu od
5000 forinti, dočim je ostatak od 2550 for. kamatonosno uložen
u kr. hrv.-slav. zemaljsku blagajnu, kao nepotrošiva šumska
glavnica.


Iste godine prodala je urb. občina Apatija sa svoga pašnjaka
329 hrastovih stabala za svotu od 6350 for., kojoj su
svoti sami urb. ovlaštenici pridodali iznos od 650 for. tako, da
su za svotu od 7000 for. kupili 62 katastralna jutra mlade
24— 30 godinah stare šume u brdskom položaju od povjerbine
kneza Bathyani-a.


Godine 1892. prodalo se je oblastno 1560 hrastovih i
briestovih stabala sa pašnjaka urbar, obdine Slokovec, koji su
procienjeni bili na 18 hiljada i njekoliko stotinah forintih, a
dražbom je polučeno 20.009 for. Nakon izradbe stabala podie-
Ijena je površina od 30 jutara tog pašnjaka medju ovlaštenike,
prema njihovom selištnom posjedu i pretvorena u oranicu.


Od novaca pako, kupljeno im je 120 jutara krasne 40—60
godinah stare šume za svotu od 12000 forintih; dočim je
ostatak od 7000 for. kamatonosno uložen, kao nepotrošiva
šumska glavnica, kod vis. kr. zem. vlade, od koje koncem
svakog polugodišta dobivaju kamate, iz kojih podmiruju sve
obćinske potrebode. I tako ova urbar, obćina posjeduje sada




ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 191 —


153 jutra šume (33 jutra što je piije imala); 20 jutara više
oranice i 7C00 for. gotovine.


U godini 1895. prodano bje sa pašnjaka urb. obdine Imbriovec
1997 hrastovih i briestovih stabala za svotu od 24600 for,
a procienjena bijahu na 20.825 for.


Od ove svote sklopljena je pogodba za kup šume od 52
jutra za svotu od 12.000 for sa presviet. gosp. Imbrom barunom
Inkey-em, koja je pogodba podastrta vis. kr. zemalj.
vladi na visoko odobrenje. Odobrili visoka vlada i taj kup,
tada će se povećati posjed i ove zemljištne ziijednice za 52 jutra
i imati će još gotovinine od nepotrošive šumske glavnice od
preko 12000 for.


Iz navedenih primjera razabrati se dade, da se je posjed
zemljištnih zajednica u području kotara ludbrežkog kroz zadnje
4 godine povisio za preko 270 katastralnih jutara šume, a razpolažu
još sa gotovinom od 22140 forintih!


Eto vidite ne znani gospodine ovakav je postupak svuda
jednoličan, a šumari ne prodaju šume, da zasluže više putnine,
nego 0 tom odlučuju na zaključak zajednica nadležne oblasti,
kojima na srdcu leži skrb oko podignuća dobrobiti i blagostanja
narodnjeg.


Na tvrdnju pisca «da se šume sjeku onako «od
Oka», po nekakvih gospodarstvenih osnovali «od
reda» izjaviti mi je, da su obstojeće gospodarstvene osnove
izradjene po strukovnjacih, odobrene po visokoj kr. zemalj.
vladi u godini 1876. do 1880., pa premda u istim osnovam
ima po koja mana i premda ne odgovaraju današnjem zahtjevu
šumarske znanosti, to su ipak šume u toliko sačuvane, da će
se preradbom i nadopunjenjem tih starih ´osnovah, uslied organizacije
šumarske uprave kod političkih oblasti, moći zavesti
potrajno šumarenje i time obezbiediti ovlaštenikom potreboće
na ogrievnom i gradjevnom drvu.


Još mi preostaje odgovoriti na onu pišćevu:.... «u proizvodnji
rezane robe, isto su tako naši šumari
laici, i ako će procienjivati, neka idu u školu




ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 192 —


trgovcu, jer im sadanja škola ništa ne valja». —
Ovaj primjer što ću navesti najbolje karakteriše vježbu i znanje
trgovačkih «Bestelltera», što ih nama za uzor stavlja,
i na koje se trgovci oslanjaju kod stavljanja
ponuda . Jedan šumski dio bio je procienjen na 18U00 for.,
te je jedan trgovac dakako oslonom na procienu svoga Bestelltera
ponudu stavio izpod izklične ciene sa 15000 for., drugi
je stavio sa 17000 for., treći pako sa 20000 for. te je ostao
dostalcem. Poslie je ovaj dostalac prodao tu šumu jednoj tvrdki
za 24000 forinti, i tako dobio čistih 4000 for., ali znadete li
IZ kojeg razloga je ova tvrdka platila toliko? s razloga toga,
što je ugovorom obvezana bila staviti na tržište ugovorenu količinu
izradjene robe do ustanovljenoga roka, jer joj inače pro pade
jamčevina od više hiljada forinti.


Svakako je toj tvrdci bolje, da izgubi nješto na drvu,
nego da joj propade jamčevina od njekoliko hiljada forinti više-
Ovakovi su slučajevi najobičniji u našem trgovačkom svietu, a
od tuda, kao i od okolnosti, da bogatiji trgovac gleda slabijega
potisnuti iz trgovine, sliede i vidjaju se razlike u uspjehu dražbe.


Završujuć, nadam se, da će i druga gg. šumari ustati na
obranu ugleda i časti svoje, proti ovakovim neopravdanim napadajem.


S.
Bellamarić,
kr. kot. šumar.
LIST_A.K:.


Osobne viesti.


Odlikovanja. Njegovo cesarsko i kraljevsko apostolsko Veličanstvo
blagoizvoljelo je previšnjim riešenjem od 30. ožujka 1896. u priznanje
zasluga, stečenih oko šumskoga gospodarstva, premilostivo podieliti Vilimu
Miilleru, šumskomu nadzorniku virovitičke gospoštije kneza
Schaumburg-Lippe-a, i Antun u Korabu , šumarniku vukovarske