DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 8     <-- 8 -->        PDF

- no -
Na 17. siečnja o. g. osudjen je kr. lugar Josip Polić po
kr sudbenomu stolu u Ogulinu radi prestupka prekoračenja
nuždne samoobrane na kazan zatvora od tri mjeseca; ranio je
naime štetočinca, koji se je protivio zaplieni ukradenog trupca
i iztrgnuv lievču sa istom na lugara navalio. Buduć je bila
noć, mislio je lugar, da štetočinac ima u rukama sjekiru i braneći
se, rani protivnika u nogu tako, da je isti usljed krvarenja
umro. Nadajmo se, da utok Polićev proti gore spomenutoj
osudi neće bez uspjeha ostati.


Naše na krute zime aklimatizirane srne prezimile su lanjsku
težku zimu bez osobite štete, a ovogodišnja blaga zima po gotovo
im neće nahuditi. Nu u našem kraškom terrainu ne može
lu govora biti o redovitih lovovih, te sada, gdje nam novi
lovni zakon brani košute strieljati, počima se kod nas po malo
gubiti volja za lovom na srne.


Bilo bi radi mjestnih ođnošaja shodno, kada bi se lovni
zakon za županiju modruško riečku i ličko-krbavsku u gdjekojem
pogledu promienio. Zadnjih šest mjeseci ubijeno je u županiji
modruško-rieckoj sedam medjeda, što je svakako velik
broj. Čini se, kao da nije još daleko vrieme, kada će toga
zadnjeg orijaša ne stati iz naših šuma, a s njime će ne stati i
one lovačke poezije, koju on podaje. Možda ne bi bilo s gorega,
da malko više poštedimo našeg medu.


Ogulin, koncem veljače 1896. J. Z.


Zemljištne zajednice u Banovini, obzirom na
šumsko-gospodarstvene prilike.


Pitanje kraško jur je pitanjem životnim, jer se u zadnje
doba kod nas pustoši i goljeti nemilo razprostraniše, ter nam
je ozbiljno uzradjivati zato proti umanjivanju težatnog tla, nestajanju
šumah i mah preotimajućim prirodnim nepogodam.




ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 171 Da
se uzmogne tim štetnim neprilikam uspiešno na put
stati, valja im ponajprije iztražiti uzrok, jer samo tada demo
provedbom umnih načela i uztrajnim radom moći im snažan
uztuk nasuprot staviti.


Da se je prije u nas na hiljade jutara šumišta sa nehaja
pozyanika a i s neukosti, zlobe i potriebe žiteljstva u pojedinih
vlastnika u čbunje, šikarje i pašnjake pretvaralo, a zatim susljedice
u krš i pustoš imamo žalibože tomu na pretek dokaza,
kako nam to ved mnoge razprave u «Šumarskom listu* potvrdjuju.


Budud su šume od velike važnosti po narodno-gospodarstvene
odnošaje, i od znamenitog higieničkog i klimatičkog
upliva, zato je u nas ozbiljan čas kucnuo i skrajne vrieme nadošlo,
da se proti širenju pustoši i goljeti odlučne mjere i
shodne odredbe poprime i sprovedu, a to će sada time laglje
biti, jer je preustrojstvo šumarske struke kod nas nedavno
sprovedemo i time prvi uvjeti nuždnomu djelovanju u tom
pravcu stvoreni.


Imamo sada i zakon o uredjenju bujica, a na temelju istog
s jedne strane uz ograničenje neopravdane i prekomjerne sječe
i neumjestnog izrabljivanja šuma u obde, a s druge strane
umnim šumarenjem, naročito pravodobnim pomladjivanjem tekudih
sječina kao i jur sasječenog i poharanog šumišta, pođi
demo uspiešno suprot nepogodam, koje nam [naše narodno gospodarstvo
i šumarstvo ugrožavaju.


Da se širenju pustoši i goljeti u mnogom na put stane,
valja nam medja inim naročito pašarenje urediti, a gdje to
okolnosti zahtjevaju, valja pašu sasma i zabraniti, jer bi zabranom
paše goljeti i stienje malo po malo čbunjem i grmljem
obraslo, a kašnje bi se tu i vriednije vrsti drveda uzgajati mogle-


Uz neumjestnu, višeput nepotrebnu i nekoristnu pašu, a
naročito na obd. pašnjacih, veliki su zatornici šumišta i sami
pastiri, koji iz objesti, zloradosti, neukosti, osvete i inih duševnih
mana znatne štete šumogojstvu nanieti znaju.




ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 172 —


Proti neumjestnoj paši i zlodjelom pastira izdane su mnoge
odredbe, ali iste ne dieljuju izdašno na boljak za sada našim
šumsko-gospodarstvenim prilikam, buduć se proti krivcem nije
postupalo uviek odlučno i bezobzirno, što je neobhodno potriebno,
jer samo onda, bio krivac bogat ili siromak, bio on
ovaj ili onaj, ako se svaki zasluženoj kazni privede, tada tek
slične odredbe i propisi blagotvorno uplivati mogu.


Stelarenje, t. j . uporaba stelje, zatim crnice i šum. tla,
imala bi se stegnuti, odnosno u zabranu staviti, i to prema
uvidjavnosti na to pozvanih, a lugarsko osoblje uz bolji stručni
odgoj valjalo bi staviti pod ruku na to pozvanih.


A i dosadanje štaparenje — proizvodnja palica u trgovačke
svrhe - dielovalo je takodjer tu i tamo na uštrb naših šumišta,
buduč su takova poduzeća više štetna, no koristna sa stanovišta
u obee narodno, a napose šumsko-gospodarstvenog, jer su
mnoge obc. šikare na taj način opustošene, a da se narod ipak
povodom tim okoristio nije, jer nije u pravilu ni toliko tom
prigodom radnik — suvlastnik šikarah — zaslužiti mogao, koliko
obična nadnica iznaša, a uz to je puk lišen i ono malo obrasta
svog zajedničkog zemljišta, što mu je preostalo od neuredne
paše i neuredjenog uživanja zajedničkog zemljišta, ne računajuć,
da se je tako još i poduzetnik tražene surovine, štapova, upravo
mukte dostao na štetu i porugu sami suvlastnika takovih
zemljišta.


Uzme li se još u obzir, da je u mnogih takovih predjelih
zavladala jur oskudica na gorivu drvu, tada štaparenju u obće
mjesta tu nije.


Isto to zlo stiglo je i privatne vlastnike, koji su išli za
časimičnom korišću.


Da u takovima, naročito brdskima i gorskima predjelima,
naslaga tla postaje sve neznatnijom, uslied nerazboritog gospodarenja,
i da se tim širi polje pustoši, dosta je jasno, jer nam
to dokazuju u mjesto ubavih zelenih gora i brežuljaka pomaIjajuće
se stienje i hridi, pojavljajuće se poplave, opuzine zemljišta
i slične ine nepogode.




ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 11     <-- 11 -->        PDF

- 173 -


Kod nas u pogorju je obljubljena koza, pa imamo žalibože
danas takovih obć. pašiuka, koji bijahu prije liepo obrašteni
i podavahu uz pašu i drva za gorivo, a danas tu nije
ni paše, jer koze stvoriše tu pustoš i okolicu nakazom, te ju
sada i same odnemaruju.


Da takovi predjeli i u ratarskom pogledu stradaju i nazadaju
ne treba tek dokazivati.


Mnogo se već razpravljalo ob uzrocih nepovoljne gospodarske
produkcije, koji se pripisuju škodljivim promjenam klimatičkih
odnošaja, a poremećenje tih odnošaja priznaje se, da
je uzsliedilo opustošenjem šuma, ter se pače donjekle i tvrdi,
da se šume harače, a za pomladak istih, da se dovoljno
ne skrbi.


Da se prigovor haračenja ne može protegnuti i na imovinske
šume, može se svatko osvjedočiti, ako prispodobi sadanje
stanje imovinskih šuma sa onim, kakovo je bilo nakon
dovršene razdiobe izmedju države i obćine.


Budimo pravedni i neosudjujmo na priečac, jer klimatičke
promjene ne osječaju se svagdje odmah, akoprem je pustošenje
šuma krivo neplodnosti zemljišta stanovitih predjela, pače što
i više, razlogom i nepovoljnih zdravstvenih prilika.


Iz gornjega sliedi, da valja čvrsto držati na načelu, da
su šume neka vrst obćega dobra i kao takove regulator klime;
održi li se to načelo, onda će prigovor o pustošenju šuma sam
po sebi odpasti.


Umnožavanjem pučanstva i napredovanjem obrta raste i
potreba na drvu; nu toga se ne bojmo, pače radujmo se tomu,
ali izrabljujmo šume umno i koristno po nas, a ne s časovite
probiti i u korist pojedinaca.


Proti tomu načelu radilo se na pr. u predjelu «Petrova
gora», gdje je krivnjom i seljaka i bezdušnih trgovaca uništen
upravo zadnji hrast.


Uništavanju šuma bijaše prije razlogom takodjer i nenapuČenost,
ter pretvaranje šumskog tla u drugu vrst težatbe
buduć šuma bijaše u obilju, a bez uporabe i ciene.




ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 174 -
Tako izsječene i izkrčene površine, nisu se dalje više racionalno
gojile, već neumjerenom i nerazboritom pašom pretvoriše
se mjestimice u pravu pustoš.


Tako je postao i primorski kras sa svimi svojimi straho"
tami i osjetljivim posljedicama.


Haračenje šuma u krajiškom području uznastojalo se godine
1737. stegnuti i gospodarenje sa šumami u pravu kolotečinu
svesti, dočim šumski red od god. 1787. već naredjuje,
da valja promišljati ob tomu, kako da se predusretne nestašici
na drvu.


Pa ipak kraj sveg toga, i usuprot daljnih odredaba smjerajućih
na sačuvanje šuma, u krajini šume ne prodjoše dobro,
i to krivnjom vlasti upravne, kojoj šumska uprava podredjena
bijaše, ter kojoj je nuždna samostalnost manjkala.


Kao daljni razlog nestajanju šuma smatrala se je u vojnoj
krajini služnost, s kojom bijahu krajiške šume obterećene, te
koja iza razvojačenja krajine, šume imovnih obćinah još više
tereti, buduć za namirenje iste služnosti šuma je u polag manje,
a s druge strane svagdanje potriebe su sve to vede.


Usuprot svemu tomu ipak se na polju šumsko-gospodarstvenomu
u obdenitomu pogledu u nas zadnje doba hvala odlučnosti
i uztrajnosti na to pozvanih faktora počelo polako, ali
sigurno napredovati. Prema naravi šume ne mogu se u tom pogledu
preko nodi čudesa styarati, niti jednom počinjene pogrieške
preko noći izravnati.


Akoprem se indi nastoji svimi na razpolaganje stojećimi
silami šumsko-gospodarstvene prilike unapriediti, zato ipak
imovna obćina I. i II. banska, nije u stanju svojim dužnostim
ni iz daleka udovoljavati, «koje je prama svojim pravoužitnikom
dužna izvršivati».


Razlozi su tomu medju ostalimi i ovi:
Imalo bi se ustanoviti nerazmjerje nastalo segregacijom
prama onoj svrsi, kojoj je institucija imovne obćine namienjena,
zatim iz tog nerazmjer ja nastajuća šteta, koja postoji i raste




ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 13     <-- 13 -->        PDF

- 175


odtud, što se ne mogu podmirivati tekuće pravoužitne potrebe
sa šumskimi proizvodi.


Ovi su razlozi veoma znameniti po imovnu obćinu I. i II.
bansku, ter slunjsku i ličku, pa ako se uvaže u podpunom
svom značenju, pući će svakomu pred očima, daljni uzroci,
s kojih su se najnovije goljeti počele ukazivati.


Od ne manjeg je zamašaja po šumsko-gospodarstvene prilike
i obstanak imovnih tih obćina i ta činjenica, što se sveudilj
mimoilazi i ne provadja ustanova §. 21. ces. i kr. naredbe
od 15. srpnja 1881.


U XIV. redovitoj skupštini hrv.-slav. šumar družtva, izjavio
je g. predsjednik družtva, da mu je poznato, da se radi
na tom, da se ustanovi predspomenutog §. 21. udovolji, ali
usuprot jasne ustanove c. i kr. naredbe nije tomu paragrafu
još udovoljeno.


Pa kako da se u takovih okolnostih u pasivnih imovnih
obćinah šumsko gospodarstvo podigne na stupanj onaj, koji je
po narodno blagostanje od prieke nužde?


Gospodarstveno stanje imovne obćine I. i II. banske ra


zabrati ćemo približno iz sliedećeg:
Za imovnu obćinu I. bansku obračunata je
godišnja potreba, i to na gradjevnom drvu . . . 5244 m^
na gorivom drvu 95874
dočim godišnji prihod je obračunat na gradj. drvu sa 4100
na gorivom drvu sa 21009
indi pokazuje se tu manjak na gradjevnom drvu od 1144 »
na gorivom drvu od . . . ´. 74865 »
dakle ukupno od 76009 »
Za imovnu obćinu II bansku pako obračunata
je potreba godišnja na gradjevnom drvu od . . 5206 m^
a na gorivom drvu od 65031 »
a godišnji prihod je obračunat na gradjev. drvu . 4923
na gorivom drvu 42508 »
indi pokazuje ne i tu manjak na gradjevnom drvu 283 »
i na gorivom drvu od 23523 »
ili ukupno drvne gromade 23806 »




ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 176 -
Ovaj obračun vriedio je za prvi decenij zadnje gospodarstvene
osnove, t. j . do g. 1894. za glavni šumski užitak, i
brojke ovdje izpostavljene, dovoljno nam predočuju žalostnu
sliku banovine sa stanovišta šumarstvenoga tako, da nije od
potrebe, da promatramo i šumske použitke o kojih mimogred
budi spomenuto, da se pravoužitna potreba na žirovini izrabljuje
do najviše 207o, a na pašarini do najviše 40"/o svoje izmjere-


U banovini indi manjak na drvu je obćenit, a kako ga
izravnati ?
O podmirenju toga manjka iz državnih šuma ne ima ni
govora pa koje čudo, da i državne šume uz imovinske stradaju.


Diobom šuma dobio je narod za polovicu manje na uživanje,
nego li je prvo segregacije imao; usuprot pako postala
je potreba usljed diobe negdašnjih zadruga sve to veća.


Osim šuma državnih i imovnih u banovini drugih neima,
do lih još nješta takozvanih privatnih grmova, ter obćinskih
šikara.


Šumske gojitbe od prije stradaše a stradaju donjekle i
sada još naročito one, koje su u blizini sela, i to paradi upadaja
domadeg blaga u iste.


Goji se i radi se kod tih imovnih obćinah, ali proizvodnja
drva je prema naprvo iztaknutim potrebam i postojećemu manjku
nedostatna, akoprem uz sve to, stanje imovnih obćina nije lošije,
no je bilo prigodom ustrojenja istih.


U takovim okolnostima valja razmišljati, kako da se ti
odnošaji ipak pokrenu na bolje, jer kako iz prednavedenog
sliedi, ne imamo se nadati boljku, ako se sami ne pobrinemo.


Nerazborito uživanje zemljištnih dobara, napose zemljištnih
zajednica bez reda i razmjerja, razlogom je takodjer tvorbi go-
Ijeti i širenju pustoši.


Tlo i pođnebje ravna priroda te doklegod čovjek prirodnim
zakonom ne radi usuprot, dotle ni priroda nije njemu neprijateljica;
čim pako uzradi protivno, to je otvorio širom vrata
prirodnim nepogodam.




ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 177 —


f_;^,´^Ako se u banovini biide počelo umno raditi, možemo se
nadati tada boljoj budućnosti, a da k istoj u susret podjemo,
mnijem, da je u tom pravcu po banovinu od znamenitog zamašaja
„uredjenje obd. pašnjaka".


Imovna obćina I. banska zaprema circa 25000 jutara,
a II. banska circa 39000 jutara šumišta, indi ukupno obe
imovne obćine zapremaju oko 64.000 jutara šumišta, dočim u
području I. banskog okružja steru se obć. pašnjaci na prostoru
od preko 42000 jutara, a u II. banskom okružju od preko


37.500 jutara, ili u oba okružja na prostoru od 79700 jutara.
Ti obć. pašnjaci nisu posvuda pašnjaci, već su mjestimice
goljeti i pustoši, dočim opet mjestimice se veoma neuredno izrabljuju,
jednom rečju, sa tom ogromnom površinom se umno
ne gospodari, a na štetu samog naroda.


Za to je neopravdano, da se ta ogromna, prama šumištu
imovnih obćina, površina, racionalno ne izrabljuje, te onako ne
uredi, kako bi to, od što većeg uhara po obće dobro bilo.


Sume su u banovini sa obć. pašnjaci na mnogim mjestima
u svezi, tvored ne razazdruživ savez; pa pošto su i mnogi pašnjaci
sa šumom obrasli a još k tomu leže na absolutnom šumskom
tlu, to nam je već sama narav dala putokaz, kako da
se gore opisanoj nestašici drva na najlakši način odmogne.


Ona ista pogrieška, koja je počinjena u šumi devastacijom,
počinjena je i na tima pašnjacima, jer je nerazboritom uporabom
tlo lišeno naslage crnice, koja je radi pomanjkanja žilja i korenja
s jedne strane, a s druge strane radi pomanjkanja lišća,
odnosno stelje, sve to mršavijom i tanjom postajala, dok ju napokon
oborine niesu posve izprale i na posljedku u goljet
pretvorile.


Za to je hora, spasiti što se može, i to time, da povisimo
i razširimo u obde zemljištnu snagu, da zapriečimo krčenje i
pustošenje narodnog zemljišta i ne lišimo ga prirodne sveze
korjenja šumskog drvlja i grmlja.


Banovina broji do 280 selah sa po prilici 12000 temeljnih
kuća a ima 72000 glava rogatoga blaga.




ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 178 —


Za tu množinu blaga odgovara pašnjak od 50 do 100000
jutara površine, prema svojoj dobroti naime više ili manje.


Banovina, kako već rekosmo, posjeduje do 80000 jutara
pašnjaka, ali kakovih ? Na žalost veliki dio, jedva da zaslužuje
to ime.


A da i sa livadarstvom nije bolje, dokazuje činjenica, da
svakoga proljeća zavlada nestašica na krmi.


Kada bi se ti obć. pašnjaci pošumljivali i u njeku vrst
šumarenja zaveli, to isti uz šume imovnih obćina ne samo da
bi mogli izdašno pašarinske potriebe namirivati^ nego bi i
manjak naročito na gorivu drvu donjekle izdašno pokrivali,
dočim još se pokazujući uza sve to manjak na gorivnom drvu,
morao bi se a i morati će se danas sutra, namirivati sa
ugljenom ili inim kojim surogatom.


Krčenje naših pašnjaka, obzirom na položaj istih ne vodi
k dobru, i za to bi se od toga što prvo odustati moralo, a ne
isto još naredjivati, jer pašnjaci banovine su takove osebnosti,
da će bez obrasta sa šum. drvljem i grmljem zlo proći.


Kulturno vieće kotara petrinjskoga je i pokušalo već njeki
red k boljoj upravi s timi površinami zavesti, no žalibože nije
uspjelo, buduć pučanstvo zazire samo od svog probitka, jer ga
ne uvidja i ne shvaća.


Ali danas već imamo i zakon od 25. travnja 1894. ouredjenju
zemljištnih zajednica, ter na temelju istog uplivanjem
na to pozvanih faktora, moglo bi se u prilog obćeg dobra uredjenje
te znatne površine obć. pašnjaka provesti i na istih
umno gospodarenje zavesti.


Valjano uredjenje i gospodarenje imalo bi se temeljiti
na svestrano proučenom gospodarstvenomu programu, a moglo
bi se tu urediti i preko 20 zemljištnih zajednica znatnijeg obsega,
ako se u obće ne bi dalo izvesti to uredjenje sa manjim
brojem zemljištnih zajednica, što bi svakako bolje obćoj svrsi
odgovaralo. U prvom odsjeku zakona ob uredjenju zemljištnih
zajednica, nalazimo ustanove ob ustrojenju zemljištnih zajednica,
i izradjenju pravilnika; zatim ob ovlašteničtvu s vlastnosti.




ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 179 —


razmjerju ovlašteničtva, postignuću ovlašteničtva izvan baštinstva,
uredjenju samostalnog ovlašteničtva, o odtudjenju i obterećenju
ovlašteničtva ; nadalje o zastupstvu, skupštinah, pravu
glasu, glavaru, nadležnosti oblasti, diobi, prekupu i zamjeni
ovlašteničtva, razpolaganju sa novčanimi glavnicama, ter proračunu
i upravi u obće.


Drugi odsjek toga zakona razpravlja o nadzoru i rieŠavanju
preporah, ter razgodbi i diobi, dočim [treči odsjek naredjuje
postupak uredjenja zajednice, odnosno provedbu razgodbe
i diobe.


Četvrti odsjek sadržaje prelazne ustanove, a peti konačne
ustanove.


Na temelju ovoga zakona moglo bi se uživanje i gospodarenje
obd. pašnjaka u banovini uharno po obće dobro urediti,
ter prem §. 69- istog zakona dopušta mjesta molbam za
razgodbu, odnosno diobu, to §. 70. jasno ustanovljuje, gdje se
takove molbe s očite neosnovanosti odbiti imaju.


Banovina broji do 150000 žitelja na ukupnoj površini od
više nego 470000 jutara, ter odbijemo li na šume imovnih obćinah
i državne 130.000 jutara i na pašnjake 80.000 jutara, to ostaje
skoro po žitelju još 2 jutra zemlji-ta ili ukupno 260.000 jutara,
a ta činjenica prema naprvo iztaknutim obstojnostim u
današnjih naših gospodarstvenih prilika dovoljno vojuje za valjano
uredjenje zemljištnih zajednica obć. pašnjaka banovine.


Uredjeni ovi pašnjaci uzajamno sa umnim gospodarenjem
imovnih obćina, kadri će biti obće narodno blagostanje znatno
povisiti, ako i ne odmah to s vremenom ipak, ako bude odlučnog
rada i uztrajnosti.


V. B e n a k.