DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1896 str. 3     <-- 3 -->        PDF

Br. 6. u ZAGREBU, 1. lipnja 1896. God. XX.


Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 8 for.; za ´/a stranice 4 for.; za ´/i stranice
2 for. 70 novo.; za ´A stranice 2 for. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina.


0 postotku, kojim se ukamaćuju glavnice uložene
u šume.


Priobćio I. Partaš.


Pitanje, kojim li se postotkom ukamaćuju glavnice uložene
u šumarstvo, svakako je od velike važnosti po svakoga šumovlastnika;
nu ono je i od vrlo velike važnosti i po sam uzgoj
suma, jer već samo pitanje o najracionalnijoj obhodnji, u velikoj
je mjeri o postotku ovisno. Doduše, šumarski stručnjaci


t. ZV. stare škole nastojali su ponajviše samo oko toga, da u
šuma uzgoje drvo onih vrsti i dimensija, kakove se ponajviše
rabe i u prometu traže, ne pitajuć mnogo, kako li se takova
proizvodnja rentira. Navlastito šumari kojih rad pada pod
konac prošlog ili u početak našega stoljeća, stojeći pod dojmom
narodno-gospodarstvene nauke phisiokrata ili ekonomista, držali
su, da je glavna svrha svakoga racionalnoga šumskoga gospodarstva
uzgajati u šumali potrajno što veću množinu drva,
pak su prema tome uredjujuć gospodarstvo u šumah, nastojali
svagdje uvesti takovu obhodnju, kod koje će se ta svrha najsjegurnije
polučiti. Ta će se pako svrha polučiti onda, bude li
se šuma sjekla u onoj dobi, kad popriečni godišnji prirast svoj
vrhunac postizava, te su analogno tu «obhodnju najveće
drvne mase>> prozvali ekonomskom obhodnjom.
Polovicom našega stoljeća nastao je medjutim znatan preokret
u nazorih o dojakošnjem racionalnom gospodarenju, po




ŠUMARSKI LIST 6/1896 str. 4     <-- 4 -->        PDF

- 206 —
najviše nastojanjem poznatoga, a od mnogih obožavanoga, a od
mnogih opet do kraja mrženoga šumarskoga pisca Roberta
Presslera i Gustava Hejera. Ovi počeli su se iiitensivno time
baviti, da iztraže, koje li su naravi i kakove su vriednosti glavnice
uložene u šumsko gospodarstvo i kojim se postotkom ukamaduju,
pak da li je dosadanji način gojenja i sječe šuma financijalno
racijonalan i prema tome opravdan ? Od toga vremena
mnogi se stručnjaci stadoše tim pitanjem baviti, koje je
svom energijom potaknuo Pressler u svojem djelu «der rationelle
Waldwirth> i Heyer u svom «Handbueh der forstlichen
Statistik». Obojica složna su u tome, da uzporedjuju proizvodnju u
šumarstvu svakoj drugoj proizvodnji, pak kako u svakoj drugoj
proizvodnji tražimo, da se glavnice u nju uložene što bolje rentirati
moraju, zahtieva i Pressler, da se i od glavnica uloženih
u šumarstvo mora tražiti ukamadenje od 3—S^o- One sastojine,
koje niti uz 3"/o ne rentiraju nazivlje on imenom «faule Ge8ellen
», pak zahtieva, neka se posjeku i prodadu, jer se njihov
dalnji uzgoj ne rentira. Sreda i Bog! njegovi nazori se neusvojiše
obdenito, jer se dobro znade, da ima mnogo šuma, koje bi
se tada uništiti morale, jer ne davaju onoga minimalnoga ukadenja,
koje Pressler zahtjeva. Iz dosele navedenoga ved se vidi,
da je ukamadenje glavnica uloženih u šumarstvo mnogo puta
dosta maleno.


Hejer zahtjeva u svakom slučaju gojiti šume tako, da
nam pružaju što vede ukamadenje glavnica u šumarstvo uloženih,
odnosno što je s time istovjetno, da se kod proizvodnje
u šumarstvu izbije što veda poduzetna dobit Treba naime šume
tako uzgajati, da proizvodi dobiveni u šumskom gospodarstvu
imadu ne samo naknaditi sve proizvodne troškove, ved preko
toga davati i što vedu poduzetnu dobit. Uzmemo li samo nešto
veći postotak, pak pomodu kamatno-kamatnoga računa izračunamo,
što li nas stoje oni proizvodi u šumskom gospodarstvu,
koje smo uzgojili i taj rezultat uzporedimo sa faktično postignutim
resultatom, viditi demo u mnogo slučajeva, ne samo, da
ne ima nikakove poduzetne dobiti, ved, da dak ni troškovi




ŠUMARSKI LIST 6/1896 str. 5     <-- 5 -->        PDF

- 207


proizvodnje pokriveni nisu. Slieđeći pako nazore Presslera i
Hejera, morali bi tada takovu proizvodnju kao negospodarstenu
obustaviti, što bi dakako od velike štete bilo po narodno-gospodarstvo
u obde. Naš primorski kras primjerice ne bismo
smjeli pošumljivati, kada bi se strogo držali teorija Presslera
i Hejera.


Ovo dosele navedeno pokazuje i opet jasno, da je ukamadenje
glavnica uloženih u šumarstvo razmjerno nizko, u mnogih
slučajevih dapače vrlo neznatno; ovu činjenicu pokušat demo u
sliededem razjasniti.


Nacionalna ekonomija uči, da glavnice tim slabij e rentiraju,
čim su sjegurnije uložene; što je veda pogodnost ubiranja
kamata i opet mogudnost neprekidnog ukamadivanja,
lakog realizovanja, nadalje nada, da de uložena glavnica vriednijom
postati, konačno ine osobite pogodnosti, koje ovise o
raznih okolnostih — sve su to momenti radi kojih se vlastnik
glavnice i manjimi kamatami zadovoljava.


Razpraviti demo sada u koliko prije spomenuti momenti
djeluju na ukamadivanje šumskih glavnica. Ponajprije valja govoriti
0 sjegurnost i šumskih glavnica. Najvažnije šumske
glavnice jesu: zemljište i glavnica koju reprezentira vri ednost
sastojina. Obde je priznato, da je kapital uložen u
zemljište gotovo najsjegurnije uložen a i same sastojine jesu
kapital, akoprem se priznati mora, da pojedinac može upravo
kod glavnice koju drvna zaliha representira mnogo izgubiti


n. pr. mali posjednik kome šuma izgori, zareznici ju ili vjetar
unište; nu ipak se mora priznati, da uzev sveukupnu šumsku
površinu neke zemlje ili države u obzir nisu štete od šumskih
požara tako velike, kako se to obdenito misli, tim više, što vedina
šumskih požara vede štete samo u mladih branjevinah prouzročuje,
naime prizemni požari, dočim ovršni požari, gdje i mnogo vriedna
stara zaliha strada, dosta su riedki. Ove nam činjenice najbolje statistika
šumskih požara zasvjedočava. Tako je primjerice u Bavarskoj
od godine 1877. do 1881. odpalo istom na svakih 13167 hektara
1 hektar požarine, a u državnih šuma kraljevine Pruske


ŠUMARSKI LIST 6/1896 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 208 —


od godine 1884. do 1887. na površini od 21 miliuna hektara
požarom nastradalo je samo 1333 ha., a od toga prizemnim požarom,
kod kojega je listinac izgorio na 508 ha., na 235 samo
je drveće neznatno stradalo, a samo na 590 ha. stradale su
sastojine, a to većinom samo mlade šume, dakle stradalo je ^^´loo«
odnosno ^l,ooo "/o, što je vrlo malo. Što se ostalih nepogoda
tiče, može se reći, da takodjer nije tolika pogibelj kao što se
obćenito drži. Državne šume bavarske stradale su u deceniju
od 1868—1878 vrlo mnogo od vjetra i zareznika tako, da se
je 11 miliuna prost, metara drva moralo prije prodati,, pa ipak
seje sjecivni prihod umanjio samo sa 2-1%


Vriedi dakle glede glavnica uloženih u šumarstvo svakako,
da su vrlo sigurno uložene, jer docim ima slučajeva, da su
ogromne glavnice uložene u trgovačkih i obrtnih poduzećih,
pak i državnih papirih propale, neima toga kod velikih glavnica
uloženih u šumski posjed na pr. u šume države, imovnih
obćina, u obće šumske latifundije.* ,


Što se pogodnosti ubiranj a kamata tiče, mora se iztaknuti
da je upravo ovaj momenat od osobite važnosti, a govori
za nizko ukamaćenje. Glavni. je faktor u šumskoj proizvodnji
priroda, odnosno kapital kojega representira zemljište i
drvna zaliha, a najmanji .radnja. Ov.aj pako posliednji faktor,
koji glavničaru u ostalih granah proizvodnje, već u poljodjelstvu,
a još više .u obrtu, mnogo jada zadaje, neznatan je, jer
tamo, gdje se šume naravnim načinom pomladjuju, uz malu
njegu i pazku ljudi šuma raste i dorasta. Samo unovčenje
šumskih proizvoda često je toli jednostavno, da šumoposjednik
s tim skoro nikakova posla neima, jer nakon obavljene prociene
i prodaje sam si trgovac daje drvo sječi, izradjivati i izvažati.
Tako je, gdje se drvo na panju prodaje, kako je to u većini
slučajeva običajno kod nas a i drugdje. Dapače radni faktor
nije ni onda znatan, ako li se šume ručno ,pomladjuju a i sama
izradba i izvoz drva u vlastitoj režiji obavlja-, jer se i u tom


* Velika sigurnost Šumskih glavnica malog posjednika šuma biti 6e onda polučena,
kada se budu i Sume mogle oajegurati; početak je učinjen u Njemačkoj osjeguranjem
proti požaru u Hanoveru.


ŠUMARSKI LIST 6/1896 str. 7     <-- 7 -->        PDF

- 209 —
slučaju taj rad tiČe samo jednoga diela šumske površine, n. pr.
kod 100 god. obhodnje samo stotoga diela. Danas u vrieme
štrajkova ovaj momenat ima veliku važnost, ne samo sbog toga,
što šumovlastnik ne ima brige s radničkim pitanjem, več što
je time omogućena veća stalnost u samih troškovih, koji se
mogu dosta točno unapried i za dulje razdoblje, čak decenija,
opredieliti. I u samih prihodih šume stalnost je velika, ako i
ne tako velika koliko u razhodih. Sam materijalni prihod može
biti kod velikog šumskoga posjeda prilično stalan, dapače svake
godine jednak, ako se šume za strogo godišnje potrajno uživanje
urede, a opet je lahko koristiti se povoljnimi trgovačkimi
konjukturami intensivnijom sječom, kad je drvo u dobroj cioni,
a obustavom sječe, kad su trgovačke konjukture nepovoljne. Da
se ćak i ciene drva donekle regulirati mogu, najbolji je dokaz
pokušaj učinjen kod nas prije dvie tri godine u hrasticih sposobnih
za proizvodnju francezke dužice.


Za veliku pogodnost ubiranja kamata s jedne strane a
s druge strane za sjegurnost glavnica uloženih u šumsko gospodarstvo
govori i ta okolnost, što to gospodarstvo producira
proizvode, koji su Ijudem neobhodno potrebiti,
nisu dakle podvrženi modi, pak im se i ciena previše« mienjati
ne može a nikako ne mogu ti proizvodi postati sasvim bez
vriednosti, kao primjerice predmeti luksusa. Ako dakle i nije
pogodnost ubiranja kamata na glavnice uložene u šumarstvu
tolika, kakova je primjerice kod državnih i drugih vriednostnih
papira, ipak je naprama onim glavnicama, koje su uložene u
obrtu, trgovini a čak i poljodjelstvu kud i kamo veća, što i
opet govori za nizki postotak rentabiliteta šumskih glavnica.


Za nizko ukamaćivanje glavnica uloženih u šumarstvo govori
i ta okolnost, što je narav tih glavnica takova, da se one
same od sebe ukamaćuju i to neprekidno, a tim su
slične novčanim glavnicam uloženim u štedionice ili banke; a
povrh toga to se ukamačivanje zbiva neposredno pod očima
šumovlastnika samog, što mmogo vriedi. To ukamaćivanje obuhvaća
velika razdoblja, veća nego li su za gotov novac, kojega




ŠUMARSKI LIST 6/1896 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 210 ni
jedna banka ne prima na neograničeno vrieme, ved statuti
banka većinom propisuju, da novac njima predan na kamatne
kamate, ne može dulje ležati od 40 godina, ako se kamati
svagda glavnici priklapaju. To banke s toga razloga čine, jer
bi inače oveća glavnica ovako uložena, nakon predugoga razdoblja
na toliku svotu narasla, da bi možda i banka sama bila
u brizi kuda i kako da taj novac koristonosno smjesti Velike
glavnice u obće je težko koristonosno uložiti, a da budu sigurno
uložene, dokazuju to i mnoge anonce u velikih listovih,
gdje se ogromne glavnice nudjaju na sjegurne hjpotheke uz
razmjerno mali postotak, postotak koji je znatno manji od običnoga
t. ZV. zemaljskoga postotka (Landeszinsfuss) kojim se ukamaćuju
omanje glavnice uložene u banke, štedionice ili pozajmljene
na hypotheke.


(Svršiti (e se).


Zadaća i svrha uredjenja šuma u sadašnjosti.


Prevod s njemačkoga od prof. A. pl. Cruttenberga.


(Nastavak.)


Sastavak porabne osnove.


Poslovi kod prvog uredjenja šuma, kao i kasnije kod revizijah
istoga, dokončavaju se sastavkom uredjajnih osnova za
prvo vrieme. U pravilu jesu to kraj porabne osnove (sječne
osnove za glavni i medjutimni užitak) poimence još i ona za
nuzužitke, zatim gojitbena osnova. Ove dvie potonje jesu samo
u stanovitih prilikah od veće važnosti. Da se uredi uživanje
nuzužitaka obično je dovoljno ono, što je u tom pogledu u
«obćih gospodarstvenih propisih» ustanovljeno i odredjeno. Pak
i dosada sastavljala se je za nuzužitke samo iznimno porabna
osnova, i to tamo, gdje su stanoviti šumski nuzužitci bili od