DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 296 —


Kod tih mapa zahtjevajmo punim pravom da budu čisto izradjene
i da se čovjeka ugodno dojimlju, imenito što se tiče izbora
jačih i svetlijih boja, ali ne tražimo opet onog posla i troška,
koji nije potrebit, jer nam te mape imaju služiti samo kao pomagalo
kod uredjenja šuma, a ne imaju biti same po sebi možda
kakovo umjetničko djelo.


Posebnu mapu o terenskim odnošajima sa urisanim isohjpsama
sastaviti ćemo samo tada, ako smo prigodom izmjera
sastojina i položaj tla mjerili tako, da demo moći u mjerilu
mape dovoljnom sjegurnošću i isohjpse urisati; što se u ostalom
kod svih brdskih šuma osobito preporuča. Gdje nam pako takova
samostalna izmjera fali, biti će bolje da za izradbu mape o
terenu upotriebimo fotografičke kopije vojničkih mapa, izradjcne
po vojno-zemljopisnu zavodu u mjerilu 1 : 25.000.


Nješto 0 razvitku lepka (Loranthus europaeus);
imele biele (viscum album) i imele žute (viscum
exycedri).


Od ovih triju vrsti imele, koje u naših predjelih nalazimo,
poznato nam je, da lepak raste na hrašću i kestenu, dočim
imela biela na jabuki, kruški, lipi, jasenu, bielom boru, a napokon
imela žuta na borovici (Juniperus oxycedri) u hrvatskom
Primorju sa crvenim plodom. Sve tri vrsti imela smatraju se
dan danas kao biljke nametnice.


Nu da li su one sbilja prave nametnice kako se do sada
0 njima drži i da li se sbilja razplodjuju na onaj način, kako
se misli, naime, da nekoje ptice, poimence bravenjaci, koji bobice
imele rado zoblju, tobožnje sjeme tih bobica putem balege
od jednog drveta na drugo prenašaju i tako imelu presadjuju,


— 0 tom moram podvojiti. — U tu fabulu, koja iz jedne knjige
u drugu prelazi niesam hćeo vjerovati, dok se napokon iztra


ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 43     <-- 43 -->        PDF

- 297


živanjem niesarn uvjerio, da nisu ptice uzrok, što imela na
nekom drveću uspieva, već da je to prirodno svojstvo njekih
stabala, da na njima imela rasti i uspievati može.


To svojstvo pako polazi ili usljed neke promiene u organizmu
dotičnog stabla, ili je možda ovisno od stojbinskih odnošaja,


o tom još niesmo na čistu; nu svakako je, da je imela neka vrst
izroda, rasteći sama od sebe, kao što rastu lišaji, gljive, čašovka,
nakazne kvrge i t. d. i koji u sebi nose bilo uzrok, bilo posljedicu
kakove bolesti dotičnoga stabla.
Proti dosadanjem shvaćanju, da bi se imela razplodjivala
kao na pr. druga bilina ili voćka t. j . opadanjem zrelih bobica
na okolo nalazaće se đolnje grane, ili presadjivanjem sjemena
po bravenjacima putem ekskremenata, vojuju sliedeće činjenice.
Proti prvomu načinu razplodjivanja govori to, da je tobožnje
sjeme imele obavito sa lepčastim sopoljem, a taj se sopolj, kad
bobica dozrije i pade u pukotinu koje grane, tako osuši i okori
da u toj kori nije moguće sjemenu razviti se, a još manje
klicom u koru grane prodrti. Drugi način isto je tako dvojben
i nevjerojatan; nevjerojatno je naime, da bi sjeme imele, koje
barem dva sata u bravenjakovom želudcu ostane, u želudcu u
kojemu vlada toplina od kojih 37° R. moglo unatoč tolikoj toplini
sačuvati svoju klicavost. Napokon i ta okolnost, da ima
mnogo čbunova imele, koji su izrasli izpođ grane, nuka čovjeka
na dvojbu, da li je ptica svoj ekskremenat tamo ostavila, gdje
niti stajati nije mogla; kako je ta imela izpod grane niknula
i u čbunj se razgranila, svakako je zagonetka o kojoj se razmišljati
dade.


Daljna dva razloga, radi kojih ne vjerujem, da bi se imela
sjemenom razplodjivala, jesu i to: razgledao sam unutarnjost
sjemena sitnozorom nu nigdje niesarn traga opazio, da bi se u
njem ikoj zametak klijanja pokazao ; isto tako nije mi pošlo
za rukom umjetnim načinom sjeme do klijanja dotjerati.


Drugi razlog jest, da sam lanjske i preklanjske godine
pokuse pravio i lepkovo sjeme u koru mladog i starijeg hrasta
i kestena utaknuo, voskom pričvrstio a gdjekoje privezao i to




ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 298 —


na više mjesta činio. Isto takove sam pokuse pravio i sa bielom
imelom, koja raste na jabuki, kruški, lipi nu nije mi nigdje za
rukom pošlo imelu sjemenom razploditi. Da bi se imela njezinim
plodom razplodjivala, bilo bi je na svakom hrastu u
naših šumah vidjeti.


Iz svih tih razloga držim za nevjerojatno, da se imela
sjemenom razploditi može, pošto sam na visokih hrastovih na
tankih granah sa gladkom korom izboje mlade imele od 2—5 cm.
dugačke hvojice nalazio, iz česa sudim, da se nije sjeme moglo
na takovih granah razploditi, već da je imela izrasla sama od
sebe kao i drugi izrodi.


Što se tiče tako zvane žute imele na borovici (Viscum
oxycedri), koju nalazimo u našem Primorju i koja ima crvene
bobice, koje niesu Ijepčaste kao one na hrastu i voćkama, to
kod ovih odpada već i ta pogodnost, što im se opadajuće bobice
ne mogu priljepiti za granu i na taj način se razploditi.


Iz gornjeg razmatranja proizlazi, da baš nijedna okolnost
ne govori za to, da bi se imela sjemenom razplodjivala, nego
da je posljedica nama još nepoznatih uzroka.*


J. Ettinger.
Gornjemu članku slobodan sam nadodati, da sam u nekima
selima kotara Novskog na kruškama i jabukama, nalazećim
se u dvorištu, ili u vrtu tik do staja opazio množinu
biele imele, tako da su pojedine voćke kao okićene s njome
bile. To je bilo u jednom dvorištu; u dvorištu drugog i trećeg
susjedstva bilo je isto tako visokih i razvijenih voćaka, nu na
tima ne ima baš ni jednog čbuna imele. O tom se može svatko


* Nakon što je ova razprava jur pod tiskom bila, nadjem u jednom najnovijem
Članku poznatog lovačkog pisca R. vit. Dombrovskog sliedeču izreku: „Die Vermebrung
dioser Pflanze d. i. Viscum album, gegen welche, obwohl sie ein forstl. Unkraut
ist, selbst die rigoroaeste Forstverwaltung kaum ernstlicbe Einsprache erheben diirfte,
kann sowohl đurch Einbetung đes Samens im Oeiiste, wi e durch
Aufpropfen erfolgen. Auf Weichholzern unđ liiugs der Ufer der Wasserlaufe,
wird sie am iippigsten gedeihen." Poznavajud marljivost našega cienj. suradnika,
uvjeren sam, da če on nastojati osvjedočiti se o istinitosti gornje Dombrovskove
tvrdnje, te istu ili potvrditi ili pobiti. Uredničtvo.


ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 299 na
licu mjesta osvjedočiti. Uzme li se ta okolnost, kao i ova
druga u obzir, da su naime bravenjaci jako plahe ptice, kojih,
ja bar nigda u selu vidjeo niesam, nego jedino po šumi i livadama,
tada se može punim pravom pitati, kako to da su na
voćki jednog dvorišta obitavali, a na isto takovu voćku prvog
i drugog susjedstva da se nijedan bravenjak ni pokazao nije ?
I gore iztaknuti momenat ide svakako u prilog razmatranju
cienjenog našeg suradnika. Uredničtvo .


XJIST-A.K:_


Osobne viesti.


ImenOTanja. Ban kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao
je imenovati kr. šum. vježbenika kod šumarskoga odsjeka kr. zemaljske
vlade, odjela za unutarnje poslove, Stevaua P e t r o v i d a, kr. šumarskim
pristavom X. dnevnog razreda, ostaviv ga na dosadanjem službovnom
mjestu.


— Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je imenovati
kr. šumarskog vježbenika Bartola P 1 e š k a i abiturienta šumarstva
Tomu pl. Gvozdanović a privremenim kr. kotar, šumarom H.
razreda, prvoga kod kr. kotarske oblasti u Pakracu, potonjega kod kr.
kotar, oblasti u Križevcih sa sjedištem u Vrbovcu, zatim abiturienta šumarstva
Dinka pl. B 1 a ž i ć a privremenim kr. šumar, vježbenikom kod
kr. kotar, oblasti u Zagrebu, sa sustavnimi berivi.
— Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je imenovati
šumar, vježbenika brodske imovne obćine Josipa Benaković a
šumarskim pristavom, te abiturijenta šumarstva Izidora Krček a šumar,
vježbenikom kod rečene imovne obćine sa sustavnimi berivi.
— Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je imenovati
abiturijenta šumarstva Stjepana P r p i c a šumarskim vježbenikom
u privremenom svojstvu kod I. banske imovne obćine su sustav, berivi.
Odlikovanje. Albert pl. B e d o, kr. ugarski prašumarnik i državni
tajnik u ministarstvu za poljodjelstvo, počastni član hrv.-slavon. šumarskog
družtva, imenovan je po budimpeštanskom sveučilištu počastnim
doktorom filozofije, čestitamo!