DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 296 — Kod tih mapa zahtjevajmo punim pravom da budu čisto izradjene i da se čovjeka ugodno dojimlju, imenito što se tiče izbora jačih i svetlijih boja, ali ne tražimo opet onog posla i troška, koji nije potrebit, jer nam te mape imaju služiti samo kao pomagalo kod uredjenja šuma, a ne imaju biti same po sebi možda kakovo umjetničko djelo. Posebnu mapu o terenskim odnošajima sa urisanim isohjpsama sastaviti ćemo samo tada, ako smo prigodom izmjera sastojina i položaj tla mjerili tako, da demo moći u mjerilu mape dovoljnom sjegurnošću i isohjpse urisati; što se u ostalom kod svih brdskih šuma osobito preporuča. Gdje nam pako takova samostalna izmjera fali, biti će bolje da za izradbu mape o terenu upotriebimo fotografičke kopije vojničkih mapa, izradjcne po vojno-zemljopisnu zavodu u mjerilu 1 : 25.000. Nješto 0 razvitku lepka (Loranthus europaeus); imele biele (viscum album) i imele žute (viscum exycedri). Od ovih triju vrsti imele, koje u naših predjelih nalazimo, poznato nam je, da lepak raste na hrašću i kestenu, dočim imela biela na jabuki, kruški, lipi, jasenu, bielom boru, a napokon imela žuta na borovici (Juniperus oxycedri) u hrvatskom Primorju sa crvenim plodom. Sve tri vrsti imela smatraju se dan danas kao biljke nametnice. Nu da li su one sbilja prave nametnice kako se do sada 0 njima drži i da li se sbilja razplodjuju na onaj način, kako se misli, naime, da nekoje ptice, poimence bravenjaci, koji bobice imele rado zoblju, tobožnje sjeme tih bobica putem balege od jednog drveta na drugo prenašaju i tako imelu presadjuju, — 0 tom moram podvojiti. — U tu fabulu, koja iz jedne knjige u drugu prelazi niesam hćeo vjerovati, dok se napokon iztra |
ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 43 <-- 43 --> PDF |
- 297 živanjem niesarn uvjerio, da nisu ptice uzrok, što imela na nekom drveću uspieva, već da je to prirodno svojstvo njekih stabala, da na njima imela rasti i uspievati može. To svojstvo pako polazi ili usljed neke promiene u organizmu dotičnog stabla, ili je možda ovisno od stojbinskih odnošaja, o tom još niesmo na čistu; nu svakako je, da je imela neka vrst izroda, rasteći sama od sebe, kao što rastu lišaji, gljive, čašovka, nakazne kvrge i t. d. i koji u sebi nose bilo uzrok, bilo posljedicu kakove bolesti dotičnoga stabla. Proti dosadanjem shvaćanju, da bi se imela razplodjivala kao na pr. druga bilina ili voćka t. j . opadanjem zrelih bobica na okolo nalazaće se đolnje grane, ili presadjivanjem sjemena po bravenjacima putem ekskremenata, vojuju sliedeće činjenice. Proti prvomu načinu razplodjivanja govori to, da je tobožnje sjeme imele obavito sa lepčastim sopoljem, a taj se sopolj, kad bobica dozrije i pade u pukotinu koje grane, tako osuši i okori da u toj kori nije moguće sjemenu razviti se, a još manje klicom u koru grane prodrti. Drugi način isto je tako dvojben i nevjerojatan; nevjerojatno je naime, da bi sjeme imele, koje barem dva sata u bravenjakovom želudcu ostane, u želudcu u kojemu vlada toplina od kojih 37° R. moglo unatoč tolikoj toplini sačuvati svoju klicavost. Napokon i ta okolnost, da ima mnogo čbunova imele, koji su izrasli izpođ grane, nuka čovjeka na dvojbu, da li je ptica svoj ekskremenat tamo ostavila, gdje niti stajati nije mogla; kako je ta imela izpod grane niknula i u čbunj se razgranila, svakako je zagonetka o kojoj se razmišljati dade. Daljna dva razloga, radi kojih ne vjerujem, da bi se imela sjemenom razplodjivala, jesu i to: razgledao sam unutarnjost sjemena sitnozorom nu nigdje niesarn traga opazio, da bi se u njem ikoj zametak klijanja pokazao ; isto tako nije mi pošlo za rukom umjetnim načinom sjeme do klijanja dotjerati. Drugi razlog jest, da sam lanjske i preklanjske godine pokuse pravio i lepkovo sjeme u koru mladog i starijeg hrasta i kestena utaknuo, voskom pričvrstio a gdjekoje privezao i to |
ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 298 — na više mjesta činio. Isto takove sam pokuse pravio i sa bielom imelom, koja raste na jabuki, kruški, lipi nu nije mi nigdje za rukom pošlo imelu sjemenom razploditi. Da bi se imela njezinim plodom razplodjivala, bilo bi je na svakom hrastu u naših šumah vidjeti. Iz svih tih razloga držim za nevjerojatno, da se imela sjemenom razploditi može, pošto sam na visokih hrastovih na tankih granah sa gladkom korom izboje mlade imele od 2—5 cm. dugačke hvojice nalazio, iz česa sudim, da se nije sjeme moglo na takovih granah razploditi, već da je imela izrasla sama od sebe kao i drugi izrodi. Što se tiče tako zvane žute imele na borovici (Viscum oxycedri), koju nalazimo u našem Primorju i koja ima crvene bobice, koje niesu Ijepčaste kao one na hrastu i voćkama, to kod ovih odpada već i ta pogodnost, što im se opadajuće bobice ne mogu priljepiti za granu i na taj način se razploditi. Iz gornjeg razmatranja proizlazi, da baš nijedna okolnost ne govori za to, da bi se imela sjemenom razplodjivala, nego da je posljedica nama još nepoznatih uzroka.* J. Ettinger. Gornjemu članku slobodan sam nadodati, da sam u nekima selima kotara Novskog na kruškama i jabukama, nalazećim se u dvorištu, ili u vrtu tik do staja opazio množinu biele imele, tako da su pojedine voćke kao okićene s njome bile. To je bilo u jednom dvorištu; u dvorištu drugog i trećeg susjedstva bilo je isto tako visokih i razvijenih voćaka, nu na tima ne ima baš ni jednog čbuna imele. O tom se može svatko * Nakon što je ova razprava jur pod tiskom bila, nadjem u jednom najnovijem Članku poznatog lovačkog pisca R. vit. Dombrovskog sliedeču izreku: „Die Vermebrung dioser Pflanze d. i. Viscum album, gegen welche, obwohl sie ein forstl. Unkraut ist, selbst die rigoroaeste Forstverwaltung kaum ernstlicbe Einsprache erheben diirfte, kann sowohl đurch Einbetung đes Samens im Oeiiste, wi e durch Aufpropfen erfolgen. Auf Weichholzern unđ liiugs der Ufer der Wasserlaufe, wird sie am iippigsten gedeihen." Poznavajud marljivost našega cienj. suradnika, uvjeren sam, da če on nastojati osvjedočiti se o istinitosti gornje Dombrovskove tvrdnje, te istu ili potvrditi ili pobiti. Uredničtvo. |
ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 299 na licu mjesta osvjedočiti. Uzme li se ta okolnost, kao i ova druga u obzir, da su naime bravenjaci jako plahe ptice, kojih, ja bar nigda u selu vidjeo niesam, nego jedino po šumi i livadama, tada se može punim pravom pitati, kako to da su na voćki jednog dvorišta obitavali, a na isto takovu voćku prvog i drugog susjedstva da se nijedan bravenjak ni pokazao nije ? I gore iztaknuti momenat ide svakako u prilog razmatranju cienjenog našeg suradnika. Uredničtvo . XJIST-A.K:_ Osobne viesti. ImenOTanja. Ban kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je imenovati kr. šum. vježbenika kod šumarskoga odsjeka kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, Stevaua P e t r o v i d a, kr. šumarskim pristavom X. dnevnog razreda, ostaviv ga na dosadanjem službovnom mjestu. — Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je imenovati kr. šumarskog vježbenika Bartola P 1 e š k a i abiturienta šumarstva Tomu pl. Gvozdanović a privremenim kr. kotar, šumarom H. razreda, prvoga kod kr. kotarske oblasti u Pakracu, potonjega kod kr. kotar, oblasti u Križevcih sa sjedištem u Vrbovcu, zatim abiturienta šumarstva Dinka pl. B 1 a ž i ć a privremenim kr. šumar, vježbenikom kod kr. kotar, oblasti u Zagrebu, sa sustavnimi berivi. — Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je imenovati šumar, vježbenika brodske imovne obćine Josipa Benaković a šumarskim pristavom, te abiturijenta šumarstva Izidora Krček a šumar, vježbenikom kod rečene imovne obćine sa sustavnimi berivi. — Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je imenovati abiturijenta šumarstva Stjepana P r p i c a šumarskim vježbenikom u privremenom svojstvu kod I. banske imovne obćine su sustav, berivi. Odlikovanje. Albert pl. B e d o, kr. ugarski prašumarnik i državni tajnik u ministarstvu za poljodjelstvo, počastni član hrv.-slavon. šumarskog družtva, imenovan je po budimpeštanskom sveučilištu počastnim doktorom filozofije, čestitamo! |