DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 298 — na više mjesta činio. Isto takove sam pokuse pravio i sa bielom imelom, koja raste na jabuki, kruški, lipi nu nije mi nigdje za rukom pošlo imelu sjemenom razploditi. Da bi se imela njezinim plodom razplodjivala, bilo bi je na svakom hrastu u naših šumah vidjeti. Iz svih tih razloga držim za nevjerojatno, da se imela sjemenom razploditi može, pošto sam na visokih hrastovih na tankih granah sa gladkom korom izboje mlade imele od 2—5 cm. dugačke hvojice nalazio, iz česa sudim, da se nije sjeme moglo na takovih granah razploditi, već da je imela izrasla sama od sebe kao i drugi izrodi. Što se tiče tako zvane žute imele na borovici (Viscum oxycedri), koju nalazimo u našem Primorju i koja ima crvene bobice, koje niesu Ijepčaste kao one na hrastu i voćkama, to kod ovih odpada već i ta pogodnost, što im se opadajuće bobice ne mogu priljepiti za granu i na taj način se razploditi. Iz gornjeg razmatranja proizlazi, da baš nijedna okolnost ne govori za to, da bi se imela sjemenom razplodjivala, nego da je posljedica nama još nepoznatih uzroka.* J. Ettinger. Gornjemu članku slobodan sam nadodati, da sam u nekima selima kotara Novskog na kruškama i jabukama, nalazećim se u dvorištu, ili u vrtu tik do staja opazio množinu biele imele, tako da su pojedine voćke kao okićene s njome bile. To je bilo u jednom dvorištu; u dvorištu drugog i trećeg susjedstva bilo je isto tako visokih i razvijenih voćaka, nu na tima ne ima baš ni jednog čbuna imele. O tom se može svatko * Nakon što je ova razprava jur pod tiskom bila, nadjem u jednom najnovijem Članku poznatog lovačkog pisca R. vit. Dombrovskog sliedeču izreku: „Die Vermebrung dioser Pflanze d. i. Viscum album, gegen welche, obwohl sie ein forstl. Unkraut ist, selbst die rigoroaeste Forstverwaltung kaum ernstlicbe Einsprache erheben diirfte, kann sowohl đurch Einbetung đes Samens im Oeiiste, wi e durch Aufpropfen erfolgen. Auf Weichholzern unđ liiugs der Ufer der Wasserlaufe, wird sie am iippigsten gedeihen." Poznavajud marljivost našega cienj. suradnika, uvjeren sam, da če on nastojati osvjedočiti se o istinitosti gornje Dombrovskove tvrdnje, te istu ili potvrditi ili pobiti. Uredničtvo. |