DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 306 — Sa drvarskog tržišta- IzTOZ francezkih dužica ria Rieka u mjesecu travnju 1896. U Bordeaux » Cette 1,193.956 kom. 655.617 » > Marseille» Amsterdam 1,016.856 294.526 » » » Liverpol » Tunis 8.400 1.005 » » » Italiju ... . ... . ukupno . 61.618 » 3,231.978 kom. IzToz francezkih dužica via Trst u mjesecu travnju 1896. U Bordeaux 478.299 kom. » Liverpol » Tunis 7.600 3.000 » » » Italiju ... . ... . ukupno . 32.121 » 521.013 kom. Uvoz francezke dužice u Trst u mjesecu travnju 1896. Iz Metkovića ladjom (Morpurgo & Parenthe) 480.000 kom. » Daruvara (G. N. de Amicis) . 80.000 » » Rieke (Giacomo F. Cravos, Christian Gaffinel) ... . 16.000 » » Trnove (Giacomo F. Cravos) 12.000 » » S. Gottarda (A. Dreher) . . 4.000 » » Szallauz (Giacomo F. Cravos) 4.000 » ukupno . 596.000 » Različite viesti. Ugarsko zemaljsko šumarsko družtvo držati će u slavu milenija kongres i to na 80 , 31. kolovoza te 1 rujna u Buđapešti. Pri tom će doći sliedeća pitanja na razpravu: 1. 0 pošuraljenju goljeti; referent Gustav Tavi, šum. savietnik. 2. 0 ustrojstvu više šumarske obuke; referent Aleks. Horvath, šum. nađsavjetnik. 3. 0 ustrojstvu šum. pokušališta (Versuchswesen); referent prof. Eugen Vađas. Prva dva pitanja su |
| ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 307 — upravo životna pitanja po magjarsko šumarstvo; ogromne opustošene površine leže gole i davno već čekaju, da budu obrađene u šumsko tlo. Što se pako obuke tiče, to je poznato, da je štavnička šumarska akademija spojena sa rudarskom, nekoji su predmeti tima akademijama zajednički, pri čemu trpi i jedna i druga. Kao te prve dvije razprave, tako i ona treća biti će i za naše hrvatsko šumarstvo zanimive, jer su i kod nas sva ta tri pitanja — ponajpače ono drugo — upravo na dnevnom redu, kao i u Magjarskoj.´ Posjet Njeg. Veličanstva u hrT.-slaTonskom šumarskom pa- Tiljonu. Na 9. svibnja udostojalo je Njegovo Veličanstvo sa previšnjim svojim posjetom medju inimi i naš šumarski paviljon. Kod ulaza u paviljon pred.stavljeni su Njeg Veličanstvu: grof Marko Bombelle s ml., predsjednik družtva za lov i ribogojstvo, koji je puuo zaslužan za arrangement lovačke izložbe; odsj. savjetnik F. Zikmundovskj , kr. šumarski direktor J. Ha vas i zem šum. nadzornik Rob. Fischbach. Odmah na ulazu obaviestilo se je Njeg. Veličanstvo o napredku ošum- Ijivanja Krasa, a za tim je upitalo čabarskog vlastelina minist. savjetnika pl. G h y c z y-a, gdje je izložba lova, koju je za tim s velikim zanimanjem razgledalo. Pred nadjevenim medjedom, što ga je ubio prejasni nadvojvoda Leopol d Salvato r nedaleko od Ogulina, reče Njegovo Veličanstvo: »Ovoga poznam, vidio sam ga u sobi nadvojvode Leopolda Salvatora u Zagrebu.« Nadalje je osobitu milostivu pažnju poklonio kralj jelenom i lovačkim trofejama grofa M a j 1 a t h a, te bogatoj sbirci grofa M. Bombelles a ml., o kojoj reče: »Ovo je vrlo liepa sbirka; a ova grupa vukova osobito je krasno preparirana « Isto je tako milostivo pohvalilo Njeg. Veličanstvo neke lovačke izložke grofa Stjep. E r d o d y-a, dočim je pred sbirkom prejas. nadvojvode Ferdinand a d´ Est e primjetilo: »I ovu sbirku poznam, vrlo je liepa.« »Potječe li to sve iz Hrvatske?« upita Njeg. Veličanstvo, obuhvativši okom cielu ekspoziciju. »Jest, Veličanstvo, sve je to domaćeg porjekla.« Sad se obrati Njeg. Veličanstvo obilatoj ekspoziciji kr. šumarskog erara, gdje je upravitelj Ha vas tumačio objekte. Kod predmeta domaće drvne industrije dalo se je Njeg. Vel. obaviestiti o vrstima upotrebljenog drva, te je primjetilo: »To je vrlo čisto izradjeno. Imadu li ljudi dosta materijala pri ruci ?« 1 ovdje je kralj sa zadovoljstvom gledao slike plitvičkih jezera, za tim plastičnu prikazbu raznih šumskih nasada kod sv. Mihalja za ošumljivanje Krasa, pri čem se je kralj dao obaviestiti o posjećivanju jezera, te o veličini i množini drvne produkcije u potonjem području. Pri tom se je Nj. Veličanstvo opet sjetilo ošumljivanja Krasa i pitalo o napredovanju te važne raduje. Ravnatelj H a vas |
| ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 308 ~ naglasi, da pučanstvo sada tim radnjama zadaje mnogo manje potežkoća, nego prije. Razgledavši s očitim interesom pregledno prikazano intenzivno izrabljivanje bukovine, reče Njegovo Veličanstvo: »To me veseli. Izložba je doista vrlo instruktivna.« U ekspoziciji zem. šum. erara i imovnih obćina, gdje je savjetnik Zikmundovsk j imao čast da bude cicerone, dalo si je Njeg. Veličanstvo dosta detailno objasniti kartu ukupnog šumskog posjeda kraljevina Hrvatske i Slavonije u mjerilu 1 : 75.000, te s velikim stručnim znanjem sastavljene plastične i kartografske predočbe šumskoga gospodarstva u imovnih občinah, koje su, kako je poznato, nastale veledušuim darom Njeg. Veličanstva pri razvojačenju krajine. Pri tom upita kralj : »Gospodare li obćine dobro?« Veliki župan pl. Jurkovi ć odgovori: »Sve je u najboljem redu; gospodarstvo občina nadziru redovito organi zem. vlade.« »A koliki je imetak imovnih obdina i kako je uložen ?« »U gotovom imadu obćine 5 milijuna for.; a brodska imovna občina ima uz to jedno vlastelinstvo, vriedno 800.003 for.«, objasni odsječni savjetnik Zikmundovskj . — »Tko upučujo ljude u gospodarstvu?« »Sve je uredjeno zakonima i naredbama, a vlada ima da vrši vrhovni nadzor.« — Je li šumarenje sistemizirano ?« — »Jest, Veličanstvo.« — »Vrlo liepo, veseli me što sam čuo.« Po tom se uputi Nj. Veličanstvo u prvi kat paviljona. Tu je redom sa sveudiljnim zanimanjem razgledalo: zidnu tablu, koja je sastavljena od svih vrsti drva, što se producira u požežkoj županiji; velika vesla; divne proizvode domaćeg obrta; proizvode od višnjeva drva, što ih je izložila liepo aranžirane tvrdka L6wy i Fuchs iz Orahovice; tako zv. kongo-štapove iz šuma dra. pl. Jurković a kod Karlovca; liepe parkete Pongračev e tvornice u Zagrebu itd. Pri krasnoj sbirci prepariranih ptica pjevica, koju je izložio Arman o u Zagrebu, upita Njegovo Veličanstvo, da li se u Hrvatskoj nalaze sve vrsti pjevica, te pohvali sbirku. — Veliku reliefnu kartu sjevero-zapadnoga kraja Hrvatske (1:25.000), koju je g. Pfiste r velikom vještinom prema karti gener stopa izradio, razgledalo je Njegovo Veličanstvo detailno, te primjetilo: »Karta je izradjena vanredno precizno. Evo, tu je Krk, tu obala.« — I ogromni herbarij Hrvatske od Drag. Hirc a zanimao je kralja, kano i herbarij imovnih obćina. Pri tom je odsj. savjetnik Zikm und ov s ky svratio pažnju Nj. Veličanstva na 7 metara dugo korienje akacije, koje služi za vezanje letećeg pieska u Laudonovu gaju, te na zanimive analize šumskog tla sa metar dubokim humusom (crnicom). Veliko priznanje vladarevo izazvale su slike raznih zdanja, što su ih izgradile imovne obćine, naročito stanbene i uzorne sgrade petrovaradinske imovne obćine. Pri interieuru jedne šumarske kuće, koju je iz |
| ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 55 <-- 55 --> PDF |
— 309 — ložio djakovački stolar Tur ko vic, prirnjeti šaleći se Nj. Veličanstvo: »Svi šumari ne staauju tako elegantno « Pred kolekcijom od 125 vrsti hrastova prinijeti Njeg. Veličanstvo: »Čovjek ne bi gotovo vjerovao, da se svaka varieteta može razpoznati.« Pri ekspoziciji uzornoga gospodarstva vlastelinstva vukovarskoga (grof E11 z) zadržao se je kralj dulje vremena, te se o sbirci izjavio vrlo pohvalno. S velikim zanimanjem razgledao je za tim kralj ekspoziciju tauin-industrije, pri čem je g. Neuschlo s imao čast, da je bio monarhu predstavljen, te je Njeg. Veličanstvo izviestio o exportu tanina. Pošto je još graditelj paviljona, g. Deutsc h iz Zagreba, Njeg. Veličanstvu predstavljen, koji je imao sreću, te je iz usta kraljevih čuo priznanje, da je paviljon vrlo liepo izveden i da se Njeg. Veličanstvu osobito svidio, ostavilo je Njeg. Veličanstvo šumarski paviljon, izrazivši ponovno Svoje zadovoljstvo i priznanje najmilostivnijim izrazima kako ministru preuzv. g, J o s i p o v i č u, tako predsjedniku izložb. odbora presvj. g dru. N. pl. J u r k o v i č u. Uz burno, oduševljeno klicanje »živio!« mnogobrojnih prisutnika sjelo je Njegovo Veličanstvo u kočiju, koja ga je čekala, te se odvezlo ^a izložbenog područja. N. N. Urcđjenje Imjica u kraljevlnah HrTatskoj i SlaToniji. Naredbom Njegove Preuzvišenosti bana odredjeno je, da se imadu sve agende, koje se tiču uredjenja bujica i sličnih tomu posala, izlučiti iz djelokruga IX. gradjevnog odsjeka te izručiti VIII. šumarskomu odsjeku kr. zem. vlade na riešavanje. Time su i u našoj domovini ti veoma važni poslovi, koji stoje u tjesnom savezu sa šumarskom naukom, ter koji za uspješno riešavanje postavljenih si zadaća zahtjevaju upravo posebne specijaliste, predani u ruke šumarskih tehničara, koji su si osim u šumarskoj struci stekli još na pose i potrebito osposobljenje za bujičine tehničare. Na čelu te nove uredbe u krilu kr. zemaljske vlade stoji kr. odsječni savjetnik Ferdo Zikmundovskj, a dodieljena su mu u tu svrhu još dva kr. šumarska pristava M. Gjureković i Ste Petrović; sva trojica u austrijskoj šumarskoj službi oko uredjenja bujica prekušane i vrstne sile. U godini 189(J. stoji za te vrsti poslova na razpoloženje iz krajiške investicijonalne zaklade svota od 30.000 for. a iz autonomnih sredstava 10.000 for., ukupno dakle 40.000 for. Najnovija izkiistTa o hruštu. U iztočnoj i zapadnoj Pruskoj počinio je hrušt ogromne štete kao u poljima, tako u borovini kulturama, ponajpače onima, koje se nalaze na pjeskovitom tlu IV. i V. vrstnoće. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— 310 Usljeđ tih ogromnih šteta naložila je pruska vlada šumarskomu savjetniku Feđersenu, đa prouči narav hrušta i da predloži mjere, koje bi se imale poprimiti, kako bi se štetna djelatnost hrušta, ako već ne posve, a ono bar djelomice zapriečila. To proučavanje trajalo je oko 20 godina, te je rečeni savjetnik u prilično obširnoj spomenici rezultate svoga proučavanja prus. ministarstvu podnio. Mi ćemo se ovdje obazrieti samo na najvažnije točke te spomenice, u koliko iste sadržavaju nove i zanimive podatke, ili izpravljaju dosadanja kriva mnienja. Ponajprije imamo razlikovati Melolonthu vulgaris i Melolonthu hippocastani. Od tih dvijuh vrsti hrušteva pokazao se je onaj prvi kao poljsk i hrušt, jer njegove ličinke žive jedino na tlu, koje leži izvan šume; dočim je onaj drugi pravi šumsk i hrušt, jer njegova ženka snese jajašca samo na šumskom tlu t. j . u frižkim još rahlim sječinama. Razvoj traje kod onoga prvoga četiri, a kod ovoga drugoga pet godina, dočim se je do sada držalo, đa kod obajuh traje četiri godine. Druga je glavna razlika, đa onaj prvi traži svježije, vlažnije tlo, dočim onaj drugi odabira sunčane suhe položaje; zatim da šumski hrušt u Njemačkoj za 3—5 nedjelja prije »izleti«, nego li poljski. ŠumSki hrušt izletiv ranije napada na stabla, koja se najprvo zazelenu, a to je breza, dočim poljski bira nježno lišće hrasta i raznih voćaka. Poljski hrušt pari se već prvoga dana, kako je izletio, dočim šumski istom nakon 2—4 dana. Ženka ovoga potonjega snese jajašca u suhom tlu 25—35 cm. duboko, u svježem tlu usuprot samo 6—10 cm., i to u hrpicama od 18—27 komada; nu dokazalo se u 16 slučajevah, da se je samo jedna trećina jajašca izlegla. Izležene grčice miruju do srpnja kraj svog legla, a nakon toga raziđju se tražeći hrane i žive u tom oblika četiri godine; vršak žderanja nastane u četvrtoj godini, tada se grčice nalaze tik pod površinom zemlje izgrizajući žile i korenje ne samo mladih, nego i 15—20 godišnjih borića. U to vrieme moći ih je na jednom kvadratnom metru 40—80 komada naći, i to je onaj pravi čas, kada se grčica sa uspjehom tamaniti može. Što se tiče tamanenja hrušta, to je većina pisaca toga mnienja, đa je čovjek nemoćan napram tomu škodljivcu i da su sva protusredstva od male koristi. Toga mnienja je Ratzeburg, Altum, Reck, Boas itd., usuprot Federsen drži za stalno, da je ljudska ruka od velike pomoći, te tvrđi, đa je pobiranjem hrušteva za zadnje im đvie razvojne periode iste dotle uništio, da im je množina posve nizko pala. Prvo navedeni pisci drže puno do prirodnih nepogoda i pojava, koji đa hruštu puno škode, nu najnovije izkustvo uči, đa tomu nije tako, jer hrušt, kao i ini kukci, veoma je žilav napram atmosferičkim pojavom. Samo jedna vrst griba, pljesan (Schimmelpilz) pokazala se ubitačnom, uništujući ličinke i ku |
| ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 57 <-- 57 --> PDF |
— 311 — kuljiee hruštove. No ta pljesan pronašla se samo na poljskom hruštn, koji, kako je rečeuo, bira svježije, vlažnije tlo; u suhom tlu, koje šumski hrušt obitava, nije se pljesan još pojavila, valjda s pomanjkanja vlage. Dr. Boas preračunao je, da poljski hrušt treba 28 godina t. j . sedam perioda razvoja, da postigne svoj maksimum; taj maksimum traje samo dvije uzastopce sliedeće periode i onda pade na minimum, tako da treba sedam perioda, da se opet razvije do maksimalne množine. Što se tiče protusredstava, koje Federsen preporuča, to se ista sastoje u pobiranju hrušta, ali da isto uspješno bude, zahtieva on »čisto pobiranje« t. j . sa pobiranjem treba započeti od prvoga dana, kako se je hrušt pojavio, a ne istom onda, kada ih se pojavi najveći broj. Buduć da je bio običaj, da se za litru (400—500) hrušteva plaćalo 6—8 Pfeniga, to je dotično stanovničtvo čekalo na onaj momenat, kada se je hrušt u najvećem broju pojavio, jer mu se je samo tada uloženi trud naplatio. Na taj način pobrala se samo polovica hrušta, dočim je druga polovica i nadalje se legla. Usljed toga povisio je Federsen nagradu za litru na 20 — 30 Pfeniga uz uvjet, da se dotični srez svaki dan ima »očistiti« od hrušta, počam od prvoga dana, kada je letenje započelo, pa sve doklegođ je žderanje trajalo. Na taj način pošlo mu je za rukom utamaniti hrušt do mogvićega minimuma. Ostala protusredstva, koja su se uporabila, kao što je tako zvana »duboka kultura« borića (Tiefkultur), zatim zasijavanje sječine sa poljodjelskim! usjevi i t. d. ostala su bezuspješna. Ugon svinja u četvrtoj godini razvoja ličinke nije bio od velike koristi radi toga, jer se posjednici svinja niesu ufali upustiti svinje, u strahu, da bi iste od silnih grčica, a u pomanjkanju vode ili močvara, bez kojih svinje obstati ne mogu, oholile i poskapale. Osim pobiranja postoji još jedno sredstvo, kojim se unaprečac nastoji odkloniti pogibelj od onih mjesta, koja su hruštu najpogodnija za razplod. To se sredstvo sastoji u tom, da šumu sječemo u uzkima a dugoljastima sječinama, i to onim smjerom, kako nam se tlo na sječini ne će izsušiti, nego usuprot što vlažnije ostati. Osim šumskog podmladka, na takovom će tlu i ostala vegetabilija bolje napredovati, tako da će se tlo što prvo prevući zelenim pokrovcem i na taj način onemogućiti hrastovoj ženki, da u toj sječini snese jaja. Osim toga valja još dobro paziti na »izletnu« godinu hruštevu, tako da ćemo najopasnije, odnosno najsuhije sječine sječi prve i druge godine posije hruštevog leta. Četvrte godine ne bi trebalo u obće sječi u sječinama, nego godišnji drvni etat podmiriti proriedom. Troškovi, koje je Federsen za utamanivanje hrušta počam od 1874. do 1894. izdao, iznašaju 63.500 Maraka; površina, na kojoj se radilo, iznaša 24.000 hektara, tako da je na hektar došlo 2"65 M. troška. Nu to nije jedini trošak, odnosno gubitak; mora mu se naime još dodati i« |
| ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 58 <-- 58 --> PDF |
— 312 — datak za popravljanje kultura, a isto tako valja računati i gubitak ua prirastu; obadva ta gubitka računa Federsen za gore navedeno razđobje i površinu sa circa 20.000 Maraka. J. K. NajnOTije O srni i hrani joj. U njemačkim šumarskim i lovačkim novinama vodi se u ovaj čas živahna razprava o sliedećim točkama tičučih se srne. 1. Jedni lovci i šumari hrane zimi svoje srne sa suhom hranom (Trockeufutter) t. j . sa sienom, te ujedno tvrde, da srne idu na vodu, dakle da moraju piti vode. U tu svrhu dao je nadšumar H. Pekarek fotografirati prizor, kako desetak .srna zimi po sniegu iz malih jaraka sa brdskom vodom tekućicom piju vodu, 2. Drugi su protivnici suhe hrane, te tvrde, da je baš ta suha hrana uzrokom, da zimi mnoge srne skapavaju; to skapavanje dogodilo se u znatnoj mjeri i kod uadšumara Pekareka. Ovi drugi tvrde, da je repa (Riibe) najbolja zimska hrana za srne, jer je po svojih sastavinah najbliža naravnoj hrani srne, naime paši i brstu, pošto sadržaje u sebi velik postotak vode. Ti lovci i šumari tvrde, da srne ne piju vode, jer im je dovoljna ona množina, koju uz hranu, odnosno pašu u se primaju. Uz to mnienje, naime, da srne ne piju i ne moraju piti vode, pristaje, kako se čini, većina njemačkih šumara. 3. Treća preporua točka jeste Hoifeldov srneći prašak, kojega srne rado primaju i usljed kojega da dobivaju vanredno velike i liepe rožčiće. (0 tom smo prašku već spominjali opisujuć izvanredne rožčiće srnjaka, ulovljenih u lovištih grofa Bombellesa.) Dok jedni šumari i lovci puno drže do tog vegetabilnog praška, drugi ga porugljivo zovu ljekarničkim prahom. Ja se žalibog ne mogu o nijednoj od spomenutih točaka izjaviti, jer su okolnosti u Slavoniji još takove, da nije nastala nužda brinuti se srnama za hranu preko zime. U naših hrastovih zabranah ne manjka te hrane nikada. Nu što se tiče onoga momenta, da li srne piju vodu, u tom pogledu možemo njemačkima šumarima za sigurno kazati, da srne piju vodu i to baš ljeti, kraj sve rose i trave. Možebiti, da je tomu slavonska žega kriva, samo činjenica postoji, da kod nas srne i u brdu i ravnici idu na vodu. To se jasno vidi po tragovima, koji u brdu vode do vrela, a u ravnici do šumskih potoka, kao i iz te činjenice, da se srne u kolovozu i rujnu najviše oko gjolova i potočića nalaze. To znade svaki slavonski lovac i zvjerokradica. Napokon moram i to spomenuti, da sam odgojio u dvorištu više srna, koje su danomice i po višeputa na zdencu vodu pile. Biti će nam drago, ako nam se u tom predmetu naši šumari oglase; čim više dokaza, tim bolje. J. K. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 59 <-- 59 --> PDF |
— 313 — Pripitomljene đivje patke. Gospodin šumarnik Lang u Viukovcih odgojio je već u drugoj generaciji đivje patke u dvorištu. Prvo tri godine odgojio je iz šume donesene četiri mlade patke, od tih bio je jedan mužak i tri ženke. Slieđeće godine poleglo se kakvih 13—15 mladih i to sve od jedne ženke, jer su ostale dvije ostale neoplodjene, pošto divje patke u strogom jednoženstvu žive. Onih 13 —15 mladih polegla koje kokoš, koje opet mati-patka, nu samo ih četvero odraslo, jer ih je veoma težko ođhraniti. Hranu ne će naime da uzimlju sa zemlje, nego ju traže po vodi; najradje jedu gljiste. Kada jednom odrastu, onda se hrane s kuruzom kao i ostala živad. Akoprem sada već preko tri godine žive u dvorištu, ipak se ne miešaju sa pitomima patkama, nego su uviek za sebe. Ne trebam spomenuti, da u dvorištu niesu onako liepe, kao što na vodi izgledaju: hod im je gegav, ledja niesu ravna, nego prema vratu uadignuta, grbava, te se čini kao da sn prebijena, vrat spušten dole, a čitava slika više sbijeua, nego izpružena. Lanjske godine su dvije odlotile, a imale su nakanu i ostale, da im za vremena niesu krila podrezana. J. K Uporaba lipoTOg drva u ruskim Icrunskim šumama pokrajine Tula. Akoprem je lipa u Eusiji veoma razprostraujeno stablo, ipak je najviše ima u pokrajini Kazanskoj i Tulskoj. U tim pokrajinama dolazi ona pomiešana sa hrastom, javorom, jasenom, briestom, topolom i brezom. Karakter šume razpoznati ćemo iz sliedećih brojaka: na jednom hektaru nalazi se do 190 lipovih i 130 stabala ostalih vrsti drvlja u debljini od 17 do 55 cmt. i starosti od 60—250 godina. Drvna gromada iznaša po hektaru oko 460 m´, a od toga odpada 310 m^ na lipovo drvo. TI tima šumama gospodari se sa čistom sječom; osim hrasta, koji se pomladjuje sa presadjivanjem, sve se ostale vrsti pomladjuju iz izdanaka, koji osobito iz lipovih panjeva obilno potjeraju. Unovčenje sječine obavlja se dražbom na šumske trgovce, te se za jedan hektar štune dobiva 1000 do 2600 rubalja (rubalj po for. 1.20—1.30). Prodaja se obavlja zimi, a rok izradbe traje dvie zime i jedno ljeto. Posvema zdravo lipovo drvo razreze se na trupce od 70 cmt., te se zatim izpili na daske (piljenice) razne debljine i šalje moskovskim stolarima. Od tog materijala prave se većim dielom okviri i razne rezbarije za svetačke slike. Šuplji trupci izpile se na kratke komade, te se iz njih prave male bačvice za brašno i med. Najzdravije i najljepše drvo izpili se na tanke daščice, iz kojih se prave razni glasbeni strojevi. Jedan kubikmetar takovog drveta plaća se se u šumi sa 2.25 rublja. Spravna, dugačka stabla rabe i za gradja. dočim se grane i ostali nezdravi i grbavi upotrebljuju kao gorivo. — Skupocienije nego li samo drvo jeste lipovo liko ; isto se plaća od stotine : |