DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— 310 Usljeđ tih ogromnih šteta naložila je pruska vlada šumarskomu savjetniku Feđersenu, đa prouči narav hrušta i da predloži mjere, koje bi se imale poprimiti, kako bi se štetna djelatnost hrušta, ako već ne posve, a ono bar djelomice zapriečila. To proučavanje trajalo je oko 20 godina, te je rečeni savjetnik u prilično obširnoj spomenici rezultate svoga proučavanja prus. ministarstvu podnio. Mi ćemo se ovdje obazrieti samo na najvažnije točke te spomenice, u koliko iste sadržavaju nove i zanimive podatke, ili izpravljaju dosadanja kriva mnienja. Ponajprije imamo razlikovati Melolonthu vulgaris i Melolonthu hippocastani. Od tih dvijuh vrsti hrušteva pokazao se je onaj prvi kao poljsk i hrušt, jer njegove ličinke žive jedino na tlu, koje leži izvan šume; dočim je onaj drugi pravi šumsk i hrušt, jer njegova ženka snese jajašca samo na šumskom tlu t. j . u frižkim još rahlim sječinama. Razvoj traje kod onoga prvoga četiri, a kod ovoga drugoga pet godina, dočim se je do sada držalo, đa kod obajuh traje četiri godine. Druga je glavna razlika, đa onaj prvi traži svježije, vlažnije tlo, dočim onaj drugi odabira sunčane suhe položaje; zatim da šumski hrušt u Njemačkoj za 3—5 nedjelja prije »izleti«, nego li poljski. ŠumSki hrušt izletiv ranije napada na stabla, koja se najprvo zazelenu, a to je breza, dočim poljski bira nježno lišće hrasta i raznih voćaka. Poljski hrušt pari se već prvoga dana, kako je izletio, dočim šumski istom nakon 2—4 dana. Ženka ovoga potonjega snese jajašca u suhom tlu 25—35 cm. duboko, u svježem tlu usuprot samo 6—10 cm., i to u hrpicama od 18—27 komada; nu dokazalo se u 16 slučajevah, da se je samo jedna trećina jajašca izlegla. Izležene grčice miruju do srpnja kraj svog legla, a nakon toga raziđju se tražeći hrane i žive u tom oblika četiri godine; vršak žderanja nastane u četvrtoj godini, tada se grčice nalaze tik pod površinom zemlje izgrizajući žile i korenje ne samo mladih, nego i 15—20 godišnjih borića. U to vrieme moći ih je na jednom kvadratnom metru 40—80 komada naći, i to je onaj pravi čas, kada se grčica sa uspjehom tamaniti može. Što se tiče tamanenja hrušta, to je većina pisaca toga mnienja, đa je čovjek nemoćan napram tomu škodljivcu i da su sva protusredstva od male koristi. Toga mnienja je Ratzeburg, Altum, Reck, Boas itd., usuprot Federsen drži za stalno, da je ljudska ruka od velike pomoći, te tvrđi, đa je pobiranjem hrušteva za zadnje im đvie razvojne periode iste dotle uništio, da im je množina posve nizko pala. Prvo navedeni pisci drže puno do prirodnih nepogoda i pojava, koji đa hruštu puno škode, nu najnovije izkustvo uči, đa tomu nije tako, jer hrušt, kao i ini kukci, veoma je žilav napram atmosferičkim pojavom. Samo jedna vrst griba, pljesan (Schimmelpilz) pokazala se ubitačnom, uništujući ličinke i ku |