DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 57 <-- 57 --> PDF |
— 311 — kuljiee hruštove. No ta pljesan pronašla se samo na poljskom hruštn, koji, kako je rečeuo, bira svježije, vlažnije tlo; u suhom tlu, koje šumski hrušt obitava, nije se pljesan još pojavila, valjda s pomanjkanja vlage. Dr. Boas preračunao je, da poljski hrušt treba 28 godina t. j . sedam perioda razvoja, da postigne svoj maksimum; taj maksimum traje samo dvije uzastopce sliedeće periode i onda pade na minimum, tako da treba sedam perioda, da se opet razvije do maksimalne množine. Što se tiče protusredstava, koje Federsen preporuča, to se ista sastoje u pobiranju hrušta, ali da isto uspješno bude, zahtieva on »čisto pobiranje« t. j . sa pobiranjem treba započeti od prvoga dana, kako se je hrušt pojavio, a ne istom onda, kada ih se pojavi najveći broj. Buduć da je bio običaj, da se za litru (400—500) hrušteva plaćalo 6—8 Pfeniga, to je dotično stanovničtvo čekalo na onaj momenat, kada se je hrušt u najvećem broju pojavio, jer mu se je samo tada uloženi trud naplatio. Na taj način pobrala se samo polovica hrušta, dočim je druga polovica i nadalje se legla. Usljed toga povisio je Federsen nagradu za litru na 20 — 30 Pfeniga uz uvjet, da se dotični srez svaki dan ima »očistiti« od hrušta, počam od prvoga dana, kada je letenje započelo, pa sve doklegođ je žderanje trajalo. Na taj način pošlo mu je za rukom utamaniti hrušt do mogvićega minimuma. Ostala protusredstva, koja su se uporabila, kao što je tako zvana »duboka kultura« borića (Tiefkultur), zatim zasijavanje sječine sa poljodjelskim! usjevi i t. d. ostala su bezuspješna. Ugon svinja u četvrtoj godini razvoja ličinke nije bio od velike koristi radi toga, jer se posjednici svinja niesu ufali upustiti svinje, u strahu, da bi iste od silnih grčica, a u pomanjkanju vode ili močvara, bez kojih svinje obstati ne mogu, oholile i poskapale. Osim pobiranja postoji još jedno sredstvo, kojim se unaprečac nastoji odkloniti pogibelj od onih mjesta, koja su hruštu najpogodnija za razplod. To se sredstvo sastoji u tom, da šumu sječemo u uzkima a dugoljastima sječinama, i to onim smjerom, kako nam se tlo na sječini ne će izsušiti, nego usuprot što vlažnije ostati. Osim šumskog podmladka, na takovom će tlu i ostala vegetabilija bolje napredovati, tako da će se tlo što prvo prevući zelenim pokrovcem i na taj način onemogućiti hrastovoj ženki, da u toj sječini snese jaja. Osim toga valja još dobro paziti na »izletnu« godinu hruštevu, tako da ćemo najopasnije, odnosno najsuhije sječine sječi prve i druge godine posije hruštevog leta. Četvrte godine ne bi trebalo u obće sječi u sječinama, nego godišnji drvni etat podmiriti proriedom. Troškovi, koje je Federsen za utamanivanje hrušta počam od 1874. do 1894. izdao, iznašaju 63.500 Maraka; površina, na kojoj se radilo, iznaša 24.000 hektara, tako da je na hektar došlo 2"65 M. troška. Nu to nije jedini trošak, odnosno gubitak; mora mu se naime još dodati i« |