DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1896 str. 58 <-- 58 --> PDF |
— 312 — datak za popravljanje kultura, a isto tako valja računati i gubitak ua prirastu; obadva ta gubitka računa Federsen za gore navedeno razđobje i površinu sa circa 20.000 Maraka. J. K. NajnOTije O srni i hrani joj. U njemačkim šumarskim i lovačkim novinama vodi se u ovaj čas živahna razprava o sliedećim točkama tičučih se srne. 1. Jedni lovci i šumari hrane zimi svoje srne sa suhom hranom (Trockeufutter) t. j . sa sienom, te ujedno tvrde, da srne idu na vodu, dakle da moraju piti vode. U tu svrhu dao je nadšumar H. Pekarek fotografirati prizor, kako desetak .srna zimi po sniegu iz malih jaraka sa brdskom vodom tekućicom piju vodu, 2. Drugi su protivnici suhe hrane, te tvrde, da je baš ta suha hrana uzrokom, da zimi mnoge srne skapavaju; to skapavanje dogodilo se u znatnoj mjeri i kod uadšumara Pekareka. Ovi drugi tvrde, da je repa (Riibe) najbolja zimska hrana za srne, jer je po svojih sastavinah najbliža naravnoj hrani srne, naime paši i brstu, pošto sadržaje u sebi velik postotak vode. Ti lovci i šumari tvrde, da srne ne piju vode, jer im je dovoljna ona množina, koju uz hranu, odnosno pašu u se primaju. Uz to mnienje, naime, da srne ne piju i ne moraju piti vode, pristaje, kako se čini, većina njemačkih šumara. 3. Treća preporua točka jeste Hoifeldov srneći prašak, kojega srne rado primaju i usljed kojega da dobivaju vanredno velike i liepe rožčiće. (0 tom smo prašku već spominjali opisujuć izvanredne rožčiće srnjaka, ulovljenih u lovištih grofa Bombellesa.) Dok jedni šumari i lovci puno drže do tog vegetabilnog praška, drugi ga porugljivo zovu ljekarničkim prahom. Ja se žalibog ne mogu o nijednoj od spomenutih točaka izjaviti, jer su okolnosti u Slavoniji još takove, da nije nastala nužda brinuti se srnama za hranu preko zime. U naših hrastovih zabranah ne manjka te hrane nikada. Nu što se tiče onoga momenta, da li srne piju vodu, u tom pogledu možemo njemačkima šumarima za sigurno kazati, da srne piju vodu i to baš ljeti, kraj sve rose i trave. Možebiti, da je tomu slavonska žega kriva, samo činjenica postoji, da kod nas srne i u brdu i ravnici idu na vodu. To se jasno vidi po tragovima, koji u brdu vode do vrela, a u ravnici do šumskih potoka, kao i iz te činjenice, da se srne u kolovozu i rujnu najviše oko gjolova i potočića nalaze. To znade svaki slavonski lovac i zvjerokradica. Napokon moram i to spomenuti, da sam odgojio u dvorištu više srna, koje su danomice i po višeputa na zdencu vodu pile. Biti će nam drago, ako nam se u tom predmetu naši šumari oglase; čim više dokaza, tim bolje. J. K. |