DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 333 —


bi mogao reći da smo gotovi sa opisom cjelokupne naše šumske
izložbe. Ali ima stvari, koje su trebale da dodju u naš paviljon,
no nisu mogle ovdje da se prikažu radi pomanjkanja
prostora i zgodnog mjesta u našem paviljonu. Tu mislim izložak,
taninske tvornice A. Ceriha iz Mitrovice i one u Županji. Oba
ova izložka namjenjena su prvobitno našem paviljonu, te su kao
što rekoh samo radi pomanjkanja mjesta ustupljeni industrijalnom
— kome u ostalom po svojoj naravi isto tako dobro
odgovaraju kao i našem — šumskom.


Zupanjski izložak biti će mnogome šumaru poznat već od
zadnje zagrebačke izložbe; onaj g. A. Ceriha napravljen je naročito
za ovu izložbu a poglavito za budući naš muzej na molbu
i pobudu gospodina šum. savjetnika F. Zikmundovskog. Tu su
izloženi u ovećoj jednoj vitrini proizvodi obijuh tvornica, koje
u Mitrovici rade a materijal za preradu iz Posavskih šuma dobavljaju.
Na jednoj strani vitrine vidi se izrada tanina, na
drugoj proizvodi tvornice, što kvasinu, žestu i druge sporedne
derivate iz drva vadi; uz to drveni ugalj od 12 vrsti ovdašnjeg
drveća sa naznakom absolutne i specifične težine, učinjenu kožu
i burad u kojoj se tanin i kvasina po svietu razašilju. Izmedj
izloženog komadja kože nalazi se u toj vitrini jedan komad sa
nadpisom «velocitan«. Ova je koža učinjena (ustrojena) brzim
činom kao što ta sama rieč velocitan svjedoči; ali ovdje ipak
moram da naglasim, da je ta brzina neobična: za 24 sata! Ne
sjećam se imena onoga obretnika, koji je taj brzi način izumio
toliko znadem, da se ta tvornica nalazi u Francuzkoj a izvješten
sam, da je izloženi komad kože učinjan taninskim izvadkom
dobavljenim iz tvornice g. A. Ceriha iz Mitrovice. U vitrini
Zupanjske tvornice izloženi su isto onakovi izložci kao što su
oni što ih navedosmo kod taninske tvornice Mitrovačke. r


Eto tako izgledje u glavnom, poštovani g. urednice naša
šumarska izložba u Budimpešti. Ja nemam više ništa o njoj da
pišem. Što je bilo glavnije i važnije to sam naveo; i još bi
samo nešto imao spomenuti, da mi se ne reče, da sam to iz
vida izpustio. Imao bi naime zabilježiti barem toliko da je na