DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 349 —


Ijavo, na opaku (Unterseite) poput mlieka bielo, vunasto ili
pustenasto. Palistidi jajoliki ili linealno-bodkasti.


Evonymus verrucosa i E. latifolia zastupaju u bjelogorici
kurikovine (Celastrea; Baumwiirgergeholze), te je prva
običnija od druge.


Prva vrst odaje se sivo-zelenim granama i zelenim, eetverobridnim
grančicama, koje su posute tamnim, zagasitim brada vicama
. Časka je žućkasto-zelena, razastrta, zaokruženim ciepcima;
latice dvojinom dulje od časke, zaokružene, zagasite ili
jasno crvenkasto-zagasite. Tobolac četero-brazdast crveno-žut,
sjeme crno, ovojak (Mantel) crven.


Kurika bradavičasta i´Warziger Spindelbaum) obična je na
nekim mjestima vis-poljane, dočim se ona druga drži više dolina,
lišće joj i do 10 cm. dugo, 5 cm. široko. Veliki tobolac
je jasno karminaste boje, sjeme b 1 i e d o-c r v e n o, ovojak
narančast, dočim je u obične kurike (E. europaea; gemeiner
Spindelbaum) ovojak takodjer narančaste boje, ali joj sjeme
bielo.


Od grmića spominjemo i r u j (Rhus Cotinus; gemeiner
Periickenstrauch), kojega ima u Ljeskovoj draži, gdje je onizak,
kao i u primorju ili na Plitvicama, dočim su nas kod čabra
iznenadili pojedinci kojima bijahu stabalca na 5 cm. debela.
Grane su u ruja zagasito-sive, grančice zelenkaste, gusto posute
sa zagasitim čvoričima (Rindenhockerchen.)


Vici dio cvieta odpada kod ruja ne oplodjen, te se cvjetne
stabke, gustim dlakama posute, znatno izdulje i time postaje
razastrta metlica perolika. (Svršit će se).


0 sukanju stabalja. :*:


Gdje se vidi, da je kora na deblu koso porasla, znak je,
da je drvo toga stabla sukano, i da se ne će ravno ciepati i
usljed toga manju vriednost za tekničke proizvode imati.


* Drehwuchsigkeit.


ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 348 —


ovalno, široko-dugoljasto ili eliptično, jajoliko, jajoliko-dugo-
Ijasto ili naopako-jajoliko, na podini zaokruženo. U Gorskom
kotaru uspieva ova vrst pasjakovine medju pećinama, kadkađ
u njihovim razpuklinama, razastrv svoje grančice po tvrdoj
kami. Ima ga na Risujaku, na pedinama oko Hajdove hiže
(špilje) i druguda.


I rod vrba ne manjka bjelogorici Gorskoga kotara, te se
na vis-poljani osobito iztiče Salix appendiculata (Grossblatterige
Weide), koja uspieva i u tirolskim, švicarskim, savojskim
Alpama, kao i na bregovima južne Francezke.


Mnogobrojna je ova liepa vrba osobito oko Lokava na
briegu Golubnjaku uz okrajke crnogorice, ne manjka ni kamenu
tlu te se uzpinje do velikoga Risnjaka, ima je i na najvišim bregovima
Velebita, ali promienjene spoljašnosti(var. Welebitica. )
Na Visočici našli smo ju sa S. Waldsteiniana, alpinskom
vrsti vrbe. Lišče bude u velolisto vrbe i do 13 cm. dugo, 5 cm.
široko, te u mladosti s obih strana svilasto-dlakavo, poslije
sgora golo, tamno-zeleno, svietlo. Palistidi su veliki, bubrežasti,
zubasto-pilasti, šiljasti. ^


U dolini Broda ima i Salix amjgdalina (Mandel
Weide), nu prekrasan joj je nakit uz rieku Kupu i njezine
pritoke S. candida (= S. incana; Weissblatterige Weide),
kojoj lišde nalikuje listu plemenite dafine (Elaeagnus angustifolia)
i naša je najuglednija vrba. U Gorskom kotaru bude
ova vrba visoko i debelo stablo, nu na kamenim mjestima i
onizak grm, a kao takav našli smo je i na Grobičkom polju
u koritu potoka Sušice.


Grane su joj uzpravne zagasite ili zagasito-zelene, grančice
bielo-pustene, crvenkasto-žagasite, mladi pupovi bielo-pusteni,
poslije zagasiti. Lišće je uzko ili linealno-bodkasto, zašiljeno,
5 -12. cm. dugo, 5—16 mm. široko dok je mlado gusto
i bielo vunasto, poslije na sivo-zelenom naličju vunasto-pahu


´ U starijim knjigamu navadja se ova vrst kao S. grandifolia, kako ju je
Seringe ozvao g. 1815. no prvenstvo ima gornje Villarsovo ime, koju ju opisao
prvi g. 1789. var. — Vel e b iti c a ima mauje, krugljasto i golije lišde.




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 347 —


Jedan od najriedjih grmova nesamo Gorskoga kotara, već
ciele domovine jest L. coerulea (Blaue Heckenkirsche), raznolična
vrst, koja raste na Alpama i bregovima srednje Evrope,
u sjevernoj Evropi i sjevernoj Aziji, u Kanadi, odkuda seže
zapadno do Alaške, a ima je i na planinama Saveznih država
te Kalifornije.


Ovaj grm, na koji takodjer upozorujemo, poraste Vs — 1 ^^
visoko, grane su mu_sivo-žute, gole ili raznodlakave; grančice,
uzpravne ili razastrte i crvenkaste. Šiljasti, kadkad zagasiti
pupovi ili su goli ili dlakavi.


Lišće je debelo, ponešto kožnato, kratko-petljasto, krug-
Ijasto, jajasto, dugoljasto, jajasto-dugoljasto ili duguljasto-eliptiĆno,
riedje naopako jajoliko, u podini zaokruženo ili više manje
zauženo, tupkasto, veće 4—9 cm. dugo, 2,5—4 široko, obrubom
meko-dlakavo ili šćetinasto, modro-zeleno, zdola jasno-mo´dro
ili sivo-zeleno.


Cvjetne stabke kratke, gole ili dlakave; časka kratka sa
šćetinasto-trepavastim zubcima. Vienčić do 2 cm. dug, bielozelenkast,
ili bielo-žućkast, riedje žut, Ijeskast, dlakav.


Bobulje-dvojnice krugijaste, crno-modre, jasno-modrom
maglicom pokrivene (bereift.)


Od pa sja ko vica) (Rhamnaceae; Kreuzdorngeholze) rastu
u Gorskom kotaru dvie vrste: Rhamnus Carniolica i Rha mnus
pumila.


Prva, koju zovu orehovac ili smrdiličje, uzpinje se
iz dolina do najviših alpinskih bregova, a drži se naročito rado
bjelogorice, a inače je grm srednje i južne Evrope te Kavkaza.
Lišće mu je okrulo-jajasto ili jajasto, sgora tamno-zeleno i
svietlo, sdola jasnije, nalikujući ponešto listu oraha, pa mu
odtuda prvo hrvatsko ime, dočim je drugo dobio, što mu liko
smrdi, a u mljeko ukuhano, dobar je liek od svraba. Cvate
mjeseca svibnja zelenkastim cvietom, koji se poslije prometne
u krugljastu, crnu jagodu.


Rhamnus pumila (Zwerg-Ohndorn) onizak je grmić, kratkih,
krutih grančica, kojemu lišće jako varira, jer je okrugljasto,




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 346 —


U selima", kraj vrtova, u poljskim živicama porasao je
obični bazag (Sambucus uigra) kadkad kao odebelo stablo,
a u blizini ljudskih stanova pridružuje mu se i habe t ili
habtovin a (Sambucus Ebulus.)


Iz roda Viburnum imamo dvie vrsti: Viburnum
OpulusiV. Lantana od kojih je prvi dosta brojan oko
Lica, Fužine, Lokava te se širi više vis-poljanom, dočim je
drugi običniji po dolinama.


Lonicera Caprifolium, obična u našoj domovini vrsta kozolista,
nije zastupana u Gorskoga kotaru, ali imamo zato pet
drugih vrsti od kojih je najobičnija, dapače za planinske šume
značajna L. alpigen a (Alpen-Heckenkirsche.) Ova se vrsta
širii od Alpa do Himalaje, lista je ugledna, dugoljasta, eliptična
ili dugoljasto-bodkasta za mladosti trepavasta i dlakava.
Caška je u cvieta veoma kratka, tvoreći zubast. žljezdastotrepavast
obrub. Vienčić 1-5 cm. dug, iz vana gol, iz nutra
dlakav, u dnu cievi zelenkast, zelenkasto-žut ili crvenkast,
Gornja ustnica uzpravna sa četiri kratka zaokružena ciepca,
dolnja ustna dugoljasta, zaokružena i sunovračena. Bobuljebliznice
(Doppelbeere) velike su kao grašak, dugoljasto-krug-
Ijaste, crvene.


Ova je vrst kozolista u Gorskom kotaru mnogobrojna uz
šumske okrajke bjelogorice naročito pak na Javorju, Debeloj
kosi, oko Velike i Male Viševice i pod kamenim dragama oko
Ličkoga polja te uz planinski zov ponajkrasniji ljetni nakit
bukoye šume.


Sitnogorice se rado drži Lonicera Xylosteum (Gemeine
Heckenkirsche) u koje je cviet biel, žudkasto-biel za odcvjetavanja
žut, bobulje krugljaste, trešnje vite boje.


Crnogorici se pridružuje L. ni gr a (Schwarze Heckenkirsche)
u koje je cviet ružičast, bobulje u dnu srasle, crno-modre .
Ovaj je grm dosta običan izmedju Gerova, Križulne i Lazca,
a po gotovo u kotaru čabarskom medju Tršćem i Policom.


Više osebice porasla je četvrta vrst L. Perjclimenum
(Wald-Gaisblatt) u koje je cviet ružičast i žućkasto-biel, bobulje
su crvene poput koralju a, ukrašea zubcima časke.




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 345 —


zelenim grančicama, koje su bielo pustene. Lišde je kožnato,
eleptičko, ili dugoljasto elipticko, s obih strana sauženo, fino,
oštro, te dvostruko pilasto, 3—6 cm. dugo, 2—3 cm. široko,
zgora tamno-zeleno, sdola bliedo-zeleno, u mladosti dlakavo, u
starosti golo. Cvate mjeseca svibnja ružičastim cvjetićima, koji
su pribrani u polokružnom grozdolikim paštitcima (Doldentraube.)
Bobulja je jajasta, 10—12 mm. visoka i toliko široka;
u početku crveno-narančasta, poslije zagasito crvena, pustena.*


Familija Pomace a ima još nekoje zastupnike u Gorskom
kotaru. Na Risnjaku, Velikoj Viševici i drugim visokim bregovima
rastu dvie vrsti sladuna (Cotoneaster) ili mušmulače
i to: Cotoneaster tomentosa (Filzige Zwergmispel) i C.
integerima var. parvifrons, a obje na kamenim, prisojnim
mjestima.


Svojim bielim i bujnim cvietom pada u oči Amelanchier
rotundifolia (= Aronia rotundifolia; gemeine Felsbirn), koju
oko Broda zovu „božja hruščica", pa se goji i po perivojima.


Iz familije Caprifoliace a (Gaisblattgewaclise) imao u
Gorskom kotaru više vrsti od kojih, naročito padaju u oči
bazge (Sambucus; Hollunder) i Lonicere.


Od Sambucusa na prvome je mjestu planinski zov
Sambucus racemosa; Traubenhollunder), kojemu se postojbina
širi srednjom i južnom Evropom, Sibirijom i Iztokom te poraste
2—3 m. visoko.


Lišće je u ovoga zova dugo-petljasto; listići (Fiederblattchen
njih 5, riedje 7) su dugoljasto-jajasti ili jajasto-bodkasti,
na podini zaokruženi, u vrhu šiljasti, oštro pilasti, jasno zeleni.
Dugoljasta, sbijena metlica mjeseca je svibnja puna bielo-žuta
cvieta, poslije crvenih bobulja i tada najkrasniji nakit šumskih
okrajaka u Gorskom kotaru naročito od Zlobina do Lica i
Fužine, a isto tako uz šumske okrajke oko Lokava i Mrzle
vodice, uzpinjudi se pod podnožje Maloga Risnjaka.


´ Mi na ovu, u nas prerieđku vrst Sorbusa gg. šumare osobito upozorujemo
i molimo za možebitna nova stanovišta.




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 344 —


svibnja. Raste i na Velikoj Viševici (1428 m.) i Burnom Bitoraju
(1385m.) kao onizak grm promienjene spoljašnosti. To
je odlika Aetnensi s (Siidlicher Sauerdorn), kojeg inače ima na
Siciliji, Sardiniji i Korsici.


Onizak je to i gust grm sa 3 ili 5 dielnim trnjem. Lišće
je polukožnato, napako jajasto-ovalno ili naopako jajoliko,
prama podiai klinasto zauženo, tupkasto ili kratko-šiljkasto,
obrubom bodljasto, sa osobito iztaknutim žilicama.^


Riedka je u Gorkom kotaru brekinja (Sorbus torminalis ;
Aechte Elzbeere), dočim je običnija mukinj a (mukovnica,
Sorbus Aria; gemeine Mehlbirn), tamo poznata kao „bjelogr
mica."


Brekinja poraste kao onizak grm, dočim bude u drugim
zemljama visoko stablo, u Švicarskoj n. pr. i preko 10 m.
visoko. Mukinja je obična po gorskim lažima i sitnogorici naročito
oko Lica i Fužine i to kao odlika edulis , jer joj se
plod može jesti. Ona je takodjer grmolika, nu kao visoko
i debelo stablo porasla je na gorskim košenicama izmedju
Razdrtoga i Komorskih Moravica, gdje je zovu „makolnica".^


Krasan je nakit planinskih šuma jare bika (Sorbus Aucuparia;
gemeine Eberesche, Vogelbeere), iztičući se osobito
svojim poput koralja crvenim bobuljama i u čabarskim krajevima
bude i odeblje stablo.


Njezinu srodnicu S. dometica (oškoruš; Aechter Speirling)
našli smo na raztrganom Medvedjaku kod Lica, gdje je
grmolika, do čim se u Primorju razvije u stablo.


Na Alpama, Pirenejima, na Balkanu i Apeninima raste
Sorbus Chamaemespilus (Berg-Mehlbirn), a ne manjka
ni Gorskom kotaru, jer ga ima oko Oštroga i Medvedovih
vrata pod Risnjakom.


Ova vrst Sorbusa poraste 1—2 m. visoko sa zagasitim
(braun), razmaknutim granama, u mladosti zelenim ili zagasito


´ Ovu veoma značajnu odliku žutikovine našao sam i na nekojim vrhovima
na Velebitu, a osobito je nizka na Vel. Viaočici.


^ Na Klaku, Visočici raste ođ mukinja odlika lan i gera.




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 343 —


Znamenito je stablo Gorskogak otara b i e 1 a j o v a (A. incana,
Weiss-Erle), koje nema na vis-poljani, ali je zato obična uz Kupu,
Kupicu, Cabranku i druge potoke i jedno je od najobičnijih
stabala. Kao grm pokriva oko Gerova ciele bregove, nu ponaj-
Ijepša je šuma kod Turaka poviše sela Požara, a prama vrhu
Grebenu, gdje oko ne gleda ino, već liepu ovu jalsu. Mnogobrojna
je izmedju Kraljeva vrha i Kamenskoga hriba kod
Plesača i tu izmiešana grmolikom brezom.


Biela jova, koja raste u Evropi, zapadnoj i sjevernoj Aziji
i sjevernoj Americi, ima grančice pusteno-dlakave, pupove jajaste
ili jajasto-krugljaste, mekano-dlakave, riedje gole. Lišče je
široko-jajasto, jajoliko ili jajasto-dugoljasLo, na podini zaokruženo
ili srčasto, šiljasto ili zašiljeno, dvostruko i oštro zubato,
sgora sivo-zeleno, sdola modrikasto ili bjelkasto-sivo-zeleno,
pusteno-dlakavo. Cvate prije, nego je izlistala.


U perivojima goje od bieie jove više suvrsti i odlika kao
glanca (Blaugraue Weiss-Erle), tomentosa (Filzige Weiss-
Erle) pinnatifida (Fiederrspaltige Weiss-Erle) itd.


Oko čabra ima od ove i crne jove jedan bastard, kojega
je tamo našao Lju´d. Rosi. Križanjem ovih vrsti postala je
Alnus pub´escens (Weichhaarige Erle), koju takodjer goje po
perivojima.


Od grmlja bjelogorice pada u oči osobito 1 i e s k a (Corylus
Avellana), jer je obična uz okrajke bukove šume. Tako
izmedju Zlobina i Lica, oko Ličkoga polja, a mnogobrojna u
u Leskovoj draži kod Kuželja gdje je i stablasta. Crkveni
hrib kod Gerova je zarasao lieskom, a druguje tu sa pasji m
drienom (Rhamnus frangula), voden im zovom (Virburnum
opulus) i hudikovinom (V. Laatana , koje ima i oko Delnica,
na Sv. gori i druguda.


Zimolez, mečkovac, kalina ili biserovo drvo
(Ligustrum vulgare) krasi svojim bielim, cvietnim grozdovima
prisojnija mjesta oko Turaka, Čabra i Tršća.


Tu i tamo po čistinama oko Delnica i Broda nije riedka
žutikovin a (Berberis vulgaris), koja procvate početkom




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 342 —


raste izmedju Delnica i Broda; na Stražbeniei kod Zlobina


našao sam ju sa planinskim zovom, lieskom i mukovnicom


(Sorbus Aria.) Kao stablo raste oko Fužine, obična je na Cr


kvenom hribu kod Gerova, Prezida i druguda.


Uz jovu porasao je i crni jagnjed (Populus nigra),
kadkada i kao debelo stablo. I biela topola (P. alba) ne
manjka Gorskomu kotaru, ali je na vis — poljani nisam vidio-


Jedno od najkrasnijiii stabala ne samo Gorskoga kotara,
već ciele Evrope jest breza i nigdje u Hrvatskoj nisam vidio
tako liepili breza i brezovih šuma, kao baš u ovom prezanimivom
kraju domovine.


Tu je breza zahvatila obronke bregova, zaokupila mnoga
mjesta po dolinama, a ne manjka ni u ravnicama. Vjerna je
drugarica bjelo-i crnogorice, ali se ne uzpinje tako visoko
kao bukva ili javor bieli. Po vrsti je naša breza Betul a
verrucos a (Warzige, Birke, Rauchbirke, gemeine B.). Lišće
joj je rombiČno-jajoliko, na vrhu dugo, oštrljasto, tanko,
s gora posuto bradavicama, kao i grančice, koje su još k tomu
smolaste. Široko krilati plod je eliptičan, na oba kraja saužen.^


Tko se je uzpeo na naš u florističkom pogledu glasoviti
Veliki Risnjak i odtuda se preko Medvedovih vrata vraćao
prama Mrzloj vodici, prolazio je bukovim mladikom u kojem
je porasao i bieli javor. Prošav gorom, otvara se pred njime
na uru duga, koritasta dolina Suha Rječina, uklopljena medju
visoke bregove bukove šume. Slieve je strane porasla breza^
dočim je prama Mrzloj vodici zahvatila bujna crnogorica. Ova
brezova šuma najkrasnija je ne samo u Gorskom kotaru, već
u svoj Hrvatskoj.


Na Svetoj gori značajna je za brezove šume bujad (Ptetridim
aquilinum; Adlerfarn), borovnica (VacciniumMjrtillus;
Heidelbeere) i zrnovac ili vries (Calluna vulgaris; Besenhaide).


* Betula alba, (Norđische Birke), koja veoma varira, stablo je srednje i
sjeverne Evrope, zapadne i sjeverne Azie i ne raste n našoj domovini, te se ima
brisati iz hrvatske flore. B. verrucos aEhrh. (1791.) = B. pendula Ko th (1788.)
raste u srednjoj i južnjoj Evropi te na Iztokn. (Dippl. 1. c. II. p. 166,172.)


ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 341 —


B i e 1 i j a s en (Fraxinus excelsior), prekrasno ovo stablo,
perasta lišda, visoka, vitka i gladka debla, sbija se u Slavoniji
u šume, nu u Gorskom kotaru raste po dolinama i poljima
ponajvec pojedince te zalazi i u alpinsku floru. Ima ga i uz
potoke i vrela, gdje druguje sa crnim jagnjedom ili jovom
(jalšom), dočim oko Plesača, oko izvora Cabranke i druguda
u sitnogorici uspieva crn i jase n (F. Ornus).


B r i e s t je samo utrešen ili pred kućama porasao, iztidući
se svojim velikim, tamuo-zelenim i svietlim lišćem. Po vrsti je
to crn i br ie s t (Ulmus scabra subsp. major; Hoher Berg-Riister)
bujno, jako stablo sa velikim, krugljastim pupovima. Lišće je
kratko-stabkasto, jajasto ili dugoljasto-jajasto, do 15 cm. dugo,
8 cm. široko. Cvieće je nešto stabkasto, prašnice ljubičaste,
plod jajast.


U druge podvrsti montan a pupovi su mali, krugljasti,
lišće krugljasto ili jajasto-krugljasto, 8—12 cm. dugo, 6—9
cm. široko, prašnice grimizne, plodovi veliki, krugljalsti ili
krugljasto-jajasti, cvieće kraće stabkasto. Najljepša stabla od
crna briesta vidio sam oko Lica, a čini se, da je u Gorskom
kotaru dosta riedak.


Lip a i lipi ć ne udebljaju jako u šumama, nu zato ima
od prve divotnih stabala po selima, pred crkvama i trgovima.*


Crn a lip a (Tilia platiphjllos) cvate prije lipića (T.
cordata); na Hribu u drugoj polovici srpnja, oko Zlobina i
Fužine koncem lipnja i kad je na polak u plodu, procvate tek
lipić, obično oko 10. srpnja.


Uz vodu porasla je crnajovailijalša (Alnus glutinosa.)


Tamno-zeleno, svježe i svietlo lišće pristaje liepo onim gorskim


lukama, koje protiču protoci i potočići. Od topola je najobičnija


trepetljik a ili jasika, u Gorskom kotaru poznata kao


„trepelj" (Populus trenula). Sa brezom, glogom i žutikovinom


´ Ogromno jedno stablo raste na trgu u Čabru, mjeredi u objamu (1885.)
4 m. 25 cm.; drugo je nedaleko Tršća sa objamom od 3 m, 80 cm.; a ima krasnih
stabala i na Sv. gori od 216, 270, 369, 406 cm., a ima tamo i jedna bukva od 380 cm.
u objamu.




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 340 —


Od biela javora ima u Gorskom kotaru divotnih stabala.
Najljepša i najveća je šuma u Javorovoj draži na Bitoraju. I Javorje,
kao i Jarovova dolina dobiše ime od ovoga uglednoga
stabla, koje u perivojima goje takodjer u više odlika.


Prekrasan je ures bukove šume negnilj ´ (Laburnum
vulgare; Kleebaum; Goldregen,) u kojega su dugi grozdovi
puni žuta leptirasta cvieća, a listovi trojni, kao u djeteline.


Oko Fužine nije negnilj riedak, a kod Lica ima i draga
Negnjila. Ima ga i na izvoru Cabranke, a na Hribu stabala od
60—110 cm. objama i velika mora da je naslada za oko, kad
se mjeseca lipnja gizdavim cviedem okite.


Od negnjilovih srodnika raste u Gorskom kotaru C y t i s u s
nigricans, C. capitatus, a na Velikoj Viševici C. radiatus
, koji joj pokriva nialone cijelu tjemenicu. Od žutica
(Genista) četiri vrsti.


Genista tinctoria obična je po prisojnim, pieskovitoilovastim
obroncima i željezničkim nasipima, odavajudi se ved
iz daleka zlato-žutim, leptirastim cviedem. Po sploštenoj, člankovitoj
stabliki prepoznat ćeš G. sagittalis (Fužina, Crni
lug, Gerovo), koju, jer je kao izpretrgana, zovu „pretrganka" .
Riedka je Wulfenova Genista silvestris, koju sam dosele
našao smao na tjemenici Medvedjaka kod Lica, a najzanimivija
povaljena G. heteroacantha, koja raste po mršavim
pašincima Ličkoga polja, a inače kod Ogulina i u šumici Jasikovcu
kod Gospida.


Jasen, briest i lipa rastu ponajviše uz šumske okrajke i
ne manjhaju cielomu Gorskomu kotaru.


^ Ovo sam ime zabilježio u Licu, a zovu to stabalce toga radi tako, jer mu drvo
težko gnije. — Laburmun alpinum (= Cytisus alpinus), nisam u Gorskom
kotaru našao, ali ga poznam sa Zagrebačke gore izpod sv. Jakova. Listidi su ovoga
dugoljaato-bodkasti te goli, kao što i peteljke, cvjetne stabke ikomuške,
rieko s dola dlakave (Cyt. alp. var. p 11 o s u s Wettst.) Grozdovi su 25—30 cm. dugi,
rahli, goli, visavi (macrostaeliys Wettst.) ili kraći, više manje pridignuti (microstachys
Wettst.), cvieće manje i blieđje, sjeme zagasito-žuto. — Negnjilj ima tupe
listide, koji su na naličju svilasto-pusteni, kao i peteljke, cvietne stabke, časke i
komuške; grozdovi su zlato-žuti, 15—20 cm. drugi i procvatu 14 dana prije od negnjila
alpinskoga.




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 339 -
Vratniku kod Senja. Crveni javor poznamo i iz Bosne, i Hercegovine,^
Crne gore. Bugarske, Srbije´ i Istrije.*


Svrži su u crvena javora uzpravne, nešto dlakave, sa žućkastim
do crveno-zagasitim granama. Lišće je obično 5-krpasto,
riedje 3-krpasto, okruglasto, u osnovi srčasto, obodom krupnozubato.
Lapovi su polokružni ili polokružno dugoljasti, tupi ili
kratko-šiijssti. Staro mu je lišće sgora obično golo, sdola gusto
pusteno i žučkasto-sivo. Cvjetne su grančice uzpravne, cvietovi
žućkasto-zeleni, a cvate u travnju, kad je obično izlistao.
Perutke su gladke sa uzdignutim ili odmaknutim krilcima,
kora siva.´´


Ošviedočio sam se na svojim botaničkim ekskurzijama, da
mnogi Acer obtusatum drže za A. op ulif olium, koji bi po
Schlosseru i Vukotinoviću imao rasti oko Samobora, Sutinskoga
(Zagorje) i u Farkašić draži (Flora Croatica, p. 386), nu ja
sam se uvjerio, da je i ovo crveni javor. I Visianijev A cer
opulifolium var. abtusatum (Flora dalmatica, III. p. 221),
sa Velebita, Promine, Svilaje, Prologa, Vrlike, Sinja, Aršanja,
nije ino već Acer obtusatum i toga se radi bar za sada


A. opulifolium (Schneeballblattriger Ahorn) ima brisati
iz hrvatske flore.
A. opulifolium, ima list kao vodeni zov ili šibikovina, a u
pazušicama smedje, guste, dlakave snopiće kao n. pr. Tili a
platjphjll o s. Mlado lišće nije pahuljasto, već obraslo prileglim
dlačicama, a staro golo i riedko dlakavo.´ Ovaj javor
spada u mediteransku floru te seže od.Dalmacije do Granade.
^ Po grofu Br and i su oko Uvčareva; po Formaneku oko Liskovice.


^ U šumama briega Gljive kod Trebinja, oko Dubovca na Bieloj gori; u
Crnoj gori u Medovu dolu.


^ Dr. I. P a n č i d: Šumsko drvede i grmlje u Srbiji (Glasnik srbskog učenog
đružtva; kuj. XXX., 1871.) U Srbiji to je stablo riedko; Panžid spominje samo dva
stanovišta, a navadja ga kao A. italum .


* I. Freyn : Flora v. Siid-Istrien. p. 297.
^ Dr. L. Dip p e 1 navadja dvie odlike od crvena javora, koje nekoji smatraju
kao vrsti; jedno je A. malvaceu m (Malvenbliitlriger Ahorn), drugo A. N e a p olitanum
, što raste oko Napulja. (Handbuch d Laubholzkunde. Berlin god. 1892.,


p. 441-442)


ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 336 -
Fužinu, Lokve, Mrzlu vodicu i Crni lug, a pojavlja se i na
nekim drugim mjestima.


Veoma je znamenito, da šumsko tlo sastavlja i jedna vrsta
prolomnog ili eruptivnog kamena, a bit ee to valjda porphyrički
diorit. Pojavlja se na Kobiljaku kod Lica te se pruža pod
vrhovima crnogorice sa zapadne strane Ličkoga polja prema
Velikom Tuhobiću, a odavlje do Lepenica.


Zastupnici flore Gorskoga kotara spadaju na pontsku, baltičku
i alpinsku cvjetanu, a ima i takovih iz mediteranske ili
sredozemne.


Glavni ´je zastupnik listnatog drveća u Gorskom kotaru
bukv a (Fagus silvatica) i bukove su šume tu i tamo prekrasne,
pokrivajući obronke bregova ili sizući i pod samu tjemenicu.
Briegovi oko Skrada zarasli su bukvom, pa tako kod Delnica
Veliki Drgomalj, kojemu je podnožje zarubljeno viencem crnogorice.
Bukva uspieva na Javorju, Velikoj Viševici i Tuhobiću
kod Fužine. Ima je oko Lokava, Mrzle vodice i po mnogim
bregovima kotara čabarskoga. Ne manjka na Risnjaku, Snježnjaku,
odkud prelazi kao šuma na susjedne alpinske bregove.
Briegovi doline rieke Kupe zarasli su takodjer bukovom šumom.


Bukva izbjegava vrući jug i daleki sjever i tiče samo nekoje
najjužnije djelove Norvežke, odkuda prelazi preko Konigsberga
do Kavkaza. Ona ne voli kontinantalnu klimu, ne ide u
pustu Rusiju ili kao lipa i hrast, do Filandije i Norvežke.


U Gorskom kotaru zaprema bukva takodjer ravna polja i
dolove, a vidimo je obično kao šumu, u šumi crnogorice. To
gledamo i na Risnjaku, te Snežnjiku, gdje se ona od svega
drveća uzdiže najviše. Podnožne su šume n. pr. na Jeleucu
obrasle šumom crnogorice, sredina obronaka bukvom, a sama
tjemenica briega šumom borića ili klekovine (Krummholzj.


Bukova šuma na visokim je bregovima Gorskoga kotara
veoma značajna, što putniku pada u oči u onaj mah, kad je
stupio u pojas klekovine ili borića, do kuda se uzpinje i bukva.


Deblo je u takovih bukava kadkada samo metar i po
visoko, imajući u premjeru 2—3 dm. Ima debala, koja su




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 335 —


Bjelogorica Gorskoga kotara.


Godine 1891. napisao sam u „Šumarskom, listu* razpravu
,,Pogled u floru hrvatskoga Primorja s osobitim
obzirom na šumsko drveće i grmlje", a sad ću opisati
bjelogoricu Gorskoga kotara. Na ovo me ponukalo dvoje; prvo,
što je 0 šumskoj flori toga kraja dosele pisano veoma malo, a
drugo, što je ta flora veoma zaniraiva, dapače najzanimivija
poslije flore hrvatskoga Primorja.


Gorski kotar sastavni je dio jugo-zapadne ili liburničke
visočine, sterući se od Velike Kapele do istarsko-kranjske medje,
te od Cabranke i Kupe do Primorskih planina. Visoka ravnica
ili vis-poljana na iztočnoj se i zapadnoj strani uzvisuje, a u
sredini snizuje i tu se medju bregovima i vrhovima steru polja
i ponikve. Na zapadnom krilu vis-poljane uzdižu se i najviši
briegovi Gorskoga kotara, kao Veliki Kisnjak (1528 m.), Veliki
Snježnik (1506 m.), Medvrh ( 427 m.), Guslice (1344 m.\
Kobilja glava (1315 m.) i visoki te šumom klekovine (kosodrvine)
okrunjeni Jelenac.


Prama sjeveru ne spušta se visoka ravnina lagano, već
obronci bregova padaju strmo, što se naročito opaža u dolini,
koju protiče rieka Kupa. Te su strmine zarasle šumom bjelogorice,
dočim je prama tjemenicama obično zahvatila crnogorica.
Južni su obronci položitiji, zarasli slabom šumom ili pusti i
goli ili lažima i košenicama pokriveni.


Gorske kose manjkaju u Gorskom kotaru, već se tu iztakoše
sklopovi i hrpe. Ne manjkaju doline i prodoli, dolci,
ponikve i snježnice. Potoci i potočići su mnogobrojni, vlaga je
velika, crnica debela, šume bujne, a bujna i njihova flora.


Iztaknuti nam je, da se na vis-poljani razvilo više formacija,
a medju ovima i ugljevna (kameni ugalj, raznobojni
brusilj, pjeskar, konglomerat i vapnenac). Dolnju trijadu sastavljaju
pjeskari, vapnenci i dolomiti, a najmoćnije se razvio
od pjeskara crveni werfenski škriljevac, koji ulazi u Gorski
kotar od Ogulina na Komorske Moravice, Skrad, Delnice,




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 338 —


U šumu bukovu utrešen je g r abrid (Ostrja carpinifolia ;
Hopfenbuche.) Porasao je na vapnenim pećina kao plodonosan
grm oko Čabra, Tršća i u Ljeskovoj draži kod Kuželja.


Riedak je zastupnik bukove šume mlječak^ (Acer platanoides;
Spiztahorn), koji se po perivojima razvije u visoko
i debelo stablo, dočim je u šumama Gorskoga kotara stabalce
srednje debljine.


Mlječak ne stvara hrpe, već stoji pojedince, odavajući se
svojim vitkim, sivim stabalcem, uglednim, gladkim, gotičkoizrezuckanim
lišćem. Mlječka ima oko Delnica, na Tičjaku
kod Lica, oko Broda, gdje je porasao grmolik sa bielim javorom
(A. obtusatum.)


Klen (A. campestre) se sbija u male hrpe i krasna su stabla
kod Mrzle vodice, na Svetoj gori i u Leskovoj draži, nu nije
to tipička forma, već Ace r moll e u kojega je lišće pahuljasto.


Značajan je za bukovu šumu Gorskoga kotara javo r
crven i (A. obtusatum: stumpfblattriger Ahorn), koji se dostao
imena, što su mu mlade grančice sa lišćem i peteljkama crvene.


Crveni je javor u nekojim krajevima grmolik, ali poraste
u nas i kao ugledao, visoko stablo. Takovih sam stabala
vidio u Leskovoj draži, na Plitvicama oko Gradinskoga
jezera i Galovca te medju Brušanama i Oštarijama na Velebitu.


Crvena javora ima u Gorskom kotaru u dolini Kupe kod
Grbajela, u prodolu Iševnice kod Broda, odkuda prelazi i na
vis-poljanu jer raste izmedju Broda i Delnica, na Debelom
briegu kod ovoga mjesta i oko Mrzle vodice. U Zagorju našao
sam crveni javor oko Lobora u družtvu sa bielim javorom, tu
mu zabilježio i narodno ime. Po dru Barbašu raste i na Visočici,
Višerujni na Velebitu u Lici, na Mrsinju u Krbavi i na


^ Tako zovu tu vrst javora u Gorakom kotaru, jer mu se iz prelomljenih
grana cieđi mlježan sok.


Dr. V. B o r b a š: Speo´ea Aoerum Hungariae atquae Peninaulae Balcanae.
Budimpešta 1891., 68,




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 19     <-- 19 -->        PDF

- 337


posve povaljena, čime bukva prima oblik klekovine. Iz tako
povaljena debla izbijaju svrži ili bolje rekuć stabla razne debljine
puna kvrga, obrasla debelom mahovinom ili lišajima.
Grane su kratke, debele, izprevijane, grančice tvrde poput
kosti, slabo gibke, lišće tvrdo, manje od tipične forme i malone
kožnato. Ima bukava, kojima su debla u dnu izpremotana, a
ima i takovih, kojima se grane u visini izpremataju.^


Na Malom Eisnjaku, i u šumi, gdje se već najavlja borić,
našao sam bukvu kojoj izbija iz korjena 18 debala (!), jedno
5 m. visoko, dočim sam na vrhu Grebenu vidio bukve, koje
bijahu udivljenja vriedne i valjda su još jedini svjedoci nekoć
divotnik bukovih šuma Gorskoga kotara, ali nisam nigdje vidio
onakovih bukava, kakove Memci zovu „Wettrbuche´´.


Od grmlja, koje je utrešeno u bukovu šumu, spominjem
planinsk i zov (Sambucus racemosa), i vrst kupine Eubu s
hirtus , koja tlo šume kadkad tako izpreplete, da se težko
prolazi. Veoma uzbuja borovnic a (Vaccinium Mjrtillus), a
na nekojim je mjestima Ros a alpin a tako brojna, kao da
bi je sadio. Značajne su biline Omphalodes verna, Sanicula
europaea, Dentaria enneaphylla i D. bulbif
era, a od papradi O noc 1 ea (Strutiopteris) germanica
na metar dugim i uzdignutim hvojama.^


Hras t je na vis-poljani Gorskoga kotara veoma riedak
i znadem kod Lica samo za jedno jedino stablo na koje seljaci
putnika upozoruju. Kod Plesača dva su hrasta, a jedan opet
kao velika riedkost kraj puta izmedju Plesača i Čabra, nu
ovo je već u dolini. Hrastove šume počimaju tek dalje Broda
prama Završju i Podstjenama, gdje ima i cera.


^ Takovu šumu našao sam god. 189´2. i na Velebitu, na Maloj Viaočici, te je
i tu pređteča alpinskoga grmlja, drveda, ne manjka u drugim alpinskim zemljama.
Christ ju spominje za Švicarsku (Das Pflanzenleben đ. Schweiz.)


^ Kao što je poznato gojimo od bukve u vrtovima razne odlike kao F. pyraraidalis
f. pendula (Hangebuche), F. lieterophylla (Geschlitzblattrige B.),


F. purpurea (Blutbuch´j) i t. d. nu ima i divlja odlika laciniataili quercoide8,
kojoj lišde nalikuje hrastu, a vidio je Goethe u jednoj šumi kod Weimara, (dr
Karl Ko eh: Dendrologie. Erlangen 1873 II. Th., p. 18.;