DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 348 —


ovalno, široko-dugoljasto ili eliptično, jajoliko, jajoliko-dugo-
Ijasto ili naopako-jajoliko, na podini zaokruženo. U Gorskom
kotaru uspieva ova vrst pasjakovine medju pećinama, kadkađ
u njihovim razpuklinama, razastrv svoje grančice po tvrdoj
kami. Ima ga na Risujaku, na pedinama oko Hajdove hiže
(špilje) i druguda.


I rod vrba ne manjka bjelogorici Gorskoga kotara, te se
na vis-poljani osobito iztiče Salix appendiculata (Grossblatterige
Weide), koja uspieva i u tirolskim, švicarskim, savojskim
Alpama, kao i na bregovima južne Francezke.


Mnogobrojna je ova liepa vrba osobito oko Lokava na
briegu Golubnjaku uz okrajke crnogorice, ne manjka ni kamenu
tlu te se uzpinje do velikoga Risnjaka, ima je i na najvišim bregovima
Velebita, ali promienjene spoljašnosti(var. Welebitica. )
Na Visočici našli smo ju sa S. Waldsteiniana, alpinskom
vrsti vrbe. Lišče bude u velolisto vrbe i do 13 cm. dugo, 5 cm.
široko, te u mladosti s obih strana svilasto-dlakavo, poslije
sgora golo, tamno-zeleno, svietlo. Palistidi su veliki, bubrežasti,
zubasto-pilasti, šiljasti. ^


U dolini Broda ima i Salix amjgdalina (Mandel
Weide), nu prekrasan joj je nakit uz rieku Kupu i njezine
pritoke S. candida (= S. incana; Weissblatterige Weide),
kojoj lišde nalikuje listu plemenite dafine (Elaeagnus angustifolia)
i naša je najuglednija vrba. U Gorskom kotaru bude
ova vrba visoko i debelo stablo, nu na kamenim mjestima i
onizak grm, a kao takav našli smo je i na Grobičkom polju
u koritu potoka Sušice.


Grane su joj uzpravne zagasite ili zagasito-zelene, grančice
bielo-pustene, crvenkasto-žagasite, mladi pupovi bielo-pusteni,
poslije zagasiti. Lišće je uzko ili linealno-bodkasto, zašiljeno,
5 -12. cm. dugo, 5—16 mm. široko dok je mlado gusto
i bielo vunasto, poslije na sivo-zelenom naličju vunasto-pahu


´ U starijim knjigamu navadja se ova vrst kao S. grandifolia, kako ju je
Seringe ozvao g. 1815. no prvenstvo ima gornje Villarsovo ime, koju ju opisao
prvi g. 1789. var. — Vel e b iti c a ima mauje, krugljasto i golije lišde.