DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 351 — se naime cvietne grane, koje su sa sjeverne strane porasle, na desno sunčanom svjetlu prigibaju. Cim je jednoč ona grana, koja je dala povoda sukanju debla, dovoljnu sunčanu svjetlost postigla, za kojom je i težila, prestane dalnje sukanje vlakanaea u deblu, a kora, koja je u toj periodi na deblu rasla, ostavila je kosi trag, a višeputažljebastu prugu, koja sukano deblo još bolje mai´kira. Taj kosi pravac odmaknuo se je od normalno (ravno) izrašćene kore i to pravcem od sjevera na desno za kakovih 10 cm. Ne samo da se to sukanje na stabalju opaža, već ga je moći i na stabljiki suncokreta vidjeti; suncokretova stabljika je, kad se osuši, sasma usukana. Isto vidjamo i na ružama, kad su cvietom okićene, da im je naime malo ne ciela krošnja prema jugu okrenuta. Na temelju tih opažanja možemo uztvrditi, da sukanje stabalja polazi od gibanja istoga prama sunčanomu svjetlu, za kojim cielo bilinstvo teži, da u rastu ne zaostane. J. Ettinger. Iznimni položaj šume u gospodarstvenom životu naroda.^" Kada se spomene rieč o uzdržanju najboljih čovječanskih dobara, tada se ne smije mimoići ni šuma, od koje potiču toliki ekonomski i duševni probitci, koji se i kod izobraženog sloja ljudskog ne znaju jošte dovoljno ocieniti. Može se prigovoriti, da li taj iznimni položaj za šumu u obće i postoji, i da li šumarstvo nije vezano na iste gospodarske zakone kao i svaki drugi obrt ? Taj prigovor valja donekle, jer od onoga časa, kada * Ova je zanimiva razprava nastupni govor poznatoga protivnika Preasler- Hejerove theorije Dra. Fr. B a u r a, kada je god. 1895. izabran rektorom monakovskoga sveučilišta. Pojedine u samu razpravu nespadajude dielove toga govora izpustili smo. Uredničtvo. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 352 — smo zabilježili izdatke za neku vrst proizvodnje, mora se od iste zahtievati, da svojima proizvodima one troškove podmiri. Ved prema tomu, da li promatramo šumu sa privatnogospodarstvenoga, ili socijalnopolitičkoga, ili etičkoga gledišta, doći ćemo svaki puta, obzirom na njezino znamenovanje, do drugoga rezultata. Kada je početkom ovoga stoljeća, za Napoleonskog gospodstva. Njemačka gospodarstveno osiromašila, latio se narod u svojoj stisci i nuždi malo jače no obično sjekire i šume, dalo je to povoda E. M. Arndtu, koji je svoju domovinu nada sve ljubio, da je izrekao ovu opomenu: »Sad će u mnogim zemljama ona ista sjekira, koja sječe šumu, podsjećati sam narod.« On sigurno nije pri tom mislio napadanje šumske rente, nego na propadanje narodnog značaja, ako bi se haračenje šume u nedogled nastavilo. Nu još jasnije izrazio se je W. Riehl, koji je napisao sliedeće stavke: »Uništite šumu, pa ste uništili historičko gradjansko družtvo. Čovjek ne živi o samom kruhu, — ako i ne budemo uviek trebali drva, ali šumu ćemo ipak trebati. Ako nam i ne bude od nužde onaj suharak, da ugrijemo vanjska uda našega tiela, to nam je ipak potrebna ona svježa zelen šumska da nam razgrije dušu.« Istina tih rieči pokazuje se tim jače, čim industrija brže napreduje; a to nam dokazuju najbolje oni milijuni velegradskih stanovnika, koji nakon šestdnevnog rada jedva dočekaju nedjelni izlet u šumu, da se okriepe na duhu i tielu. Sasma drugačije govore o šumi oni, koji ju smatraju kao predmet vanjskoga okorišćenja t. j. kao financi jalno vrelo- Kada je prvo 35 godina realistnični jedan profesor* jedne njemačke šumarske akademije uzeo igrati ulogu reformatora šumogojstvene znanosti, napisao je sliedeću izreku: »Od prvog početka ubija šumsko gospodarstvo nepojmiva jedna varka (obmama) poput more, koja najbolje njegov plod — plod financijalni — pa time i njega samoga ugušuje« — tada se našao sav šumarski sviet osupnut i neugodno dirnut, tim većma, što Ovdje misli Baur profesora tharanđske alfademije M. B. Presslera. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 353 — je iza tih rieči odmah sliedio zahtiev, da se sve stare šumske zaKhe u državnim šumama imaju reducirati, unovčiti i ukamatiti, makar time šuma u svom obstanku ugrožena bila i makar budući dohodci i manji i bezvriedniji bili. A drugi jedan narodno-gospodarstveni pisac izrazi se godine 1879. u nezreloj jednoj studiji: da šuma nije kadra niti divljač uzdržavati, da je više izvorom narodnog siromaštva, nego li narodnog bogatstva. Na svu sreću niesu se uprave državnih šuma time zavarati dale, nego su i nadalje gospodarile u duhu starog, prokušanog principa, koji se može ovima riečima izraziti: U državnim šumama ne vodi se čisto novčano gospodarstvo, oslonjeno na kapital i kamate, što više, državne šume smatraju se kao fideikomis cjelokupnoga naroda, te se s njima tako gospodariti ima, da ne pružaju samo sadašnjosti najveće užitke za pokriće potrebština, nego da i za budućnost barem isto toliki užitak osigurati imaju. Nezadovoljni šumski financieri, kojima su današnji dobri postotci, koje šuma baca, još uviek maleni, sigurno bi bili drugoga nazora, kada bi osebujnost šumskoga gospodarstva nešto točnije promotrili. Najprvo ćemo upozoriti na osebujni razvoj rente šumskoga tla napram razvoju rente poljodjelskog zemljišta. Čudnovato je, da su se narodni ekonomi jedino bavili sa razvojem poljodjelske zemljištne rente, ne obrativ svoje pažnje skoro ni malo šumi, koja zauzimlje u Njemačkoj površinu od 14 milijuna ha (t. j . 257o sveukupne površine), koja godišnje proizvadja 50 milijuna kub. metara drva sa čistim prihodom od 200 milijuna maraka (nečisti prihod iznaša 400 mil. mar.) ne uračunav one ogromne vriednosti, koje iz tih surovina putem industrije narastu. Sigurno je vladao nazor, da izmedju poljodjelske i šumske rente ne ima razlike. U istinu pako postoji bitna razlika medju njima. Dočim je poljodjelstvo već prema potrebi svoj prostor proširivalo, pretvarajuć livade u oranice, krčeći šume i upotreb 26 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 354 — ´ Ijavajuć ih u ratarske svrhe, odvodnjujuć i osušujuć močvare, gdjegod se je to rentiralo; u kratko, dočim je poljodjelstvo prema rastućoj potreb i (tražbi) počelo sa troškovi krčenja, izsušivanja, te istom nakon toga nastavilo sa obradjivanjem, odnosno sa uživanjem na taj način stečenih proizvoda, — nalazili su se šumski proizvodi u tolikoj zalihi (ponudi), da je ista potreboču žiteljstva daleko nadkriljivala, t. j . priroda je u tvornoj svojoj snazi čovječanstvu šumu bezplatn o dala, ono ju je kao gotovo dobro u svoju vlastnost primilo. Time je ved pružen prvi dokaz za ogromnu razliku u razvoju poljodjelstva i šumarstva. Da je šumska zemljištna renta poput one u poljodjelstvu sve malo po malo iz rastuće tražbe (potrebe) proizašla, onda bi naši predji morali zemlju, u kojoj su se nastanili, zateći bez šume. Tadanje još riedko stanovničtvo ne bi tada cjelokupnu za poljodjelstvene svrhe nepotrebnu površinu pošumilo, nego bi prema rastućoj potrebi samo onoliko zemljišta u šumu obratilo, koje bi se prema uloženomu trudu i kapitalu izplatilo. Odaljeno i lošo zemljište ostalo bi u prvi kraj neupotrebljeno i neobradjeno. Nu u tom, da su prvi stanovnici mal ne posvuda našli zemlju šumom obraštenu, vidimo mi veliku mudrost tvorčevu. Kada si pomislimo onu periodu bez puteva, sa silnima baruštinama, onda moramo priznati, da je jedina šuma održala ljudski rod od propasti: dajuć mu drvo za ogriev, zastanove, za obranu, i napokon divljač za hranu. Sveta pako šumska tišina i polusvjetlo budila je u njima pobožna čuvstva, dajući im ujedno prve hramove, u kojima su svoja božanstva štovati počeli. Takove su prilike bile u početku, a ne obratne. Nije iz čistine, nego iz jur postojeće šume nova šuma, i to bezplatno iz sjemena rasla. Da u poljodjelstvu, koje svake godine golo tlo upotrebiti može, kod računanja rentabiliteta visina zemljištne rente odlučuje, to je neosporivo. Ali za to se u potrajnom šumskom gospodarstvu, gdje je većim dielom posve lošo tlo obraslo sa veoma skupocjenom drvom zalihom, ne može zemljištna renta |
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 355 — od sastojinske tako lako razlučiti, odnosno razstaviti. Zato konservativni šumoposjednik gospodari najbolje onda, kada obadvije te rente — zemljištna i sastojinska —, tako zvana šumsk a rent a svoj maksimum postigne. Taj maksimum pokaziva se — s malimi iznimkami — u visokoj sumi sa 80 — 150-godišnjom obhodnjom, s kojom se u istinu mal ne u svim državnim šumama gospodari, i koja narodu najveće užitke i najbiranije sortimente podava. Sve puste želje i kombinacije, da se obhodnja snizi, starije sastojine da se unovče, a sa utržkom da se spekulira, ispale su večim dielom i za državu, i za obćine kao i za privatnike zlo. Na normalni razvoj šumske zemljištne rente uplivali su tečajem vremena štetno i šumsko-redarstveni zakoni. — Njemačka je imala, kako je več spomenuto, šume preko vlastite potrebe; šuma je rasla i na dobroj, i na lošoj stojbini. Bilo je skroz naravno, da se je imalo na umu one davne zalihe, kojih je na pretek bilo, najprvo sa onakovih stojbina odstraniti (izsjeći), od kojih se nije moglo nadati, da de u budude biti u stanju pokriti troškove proizvodnje, — kako bi se time ponuda (zaliha) umanjila i usljed toga ciena drvetu podigla. Umjesto toga bude daljnje krčenje šume zabranjeno, i tako se je dogodilo, da je šuma ostala jedino na najnepristupnijim položajima, na strmim brdinama, tako da je uz najveći trošak najmanje dohodke odbacivala. Ipak je takav postupak imenito kod zaštitnih šuma (Schutzwaldungen) bio gospodarskom nuždom. Suma se naime pod nekima okolnostima mora gojiti, makar sa privatno-gospodarstvenog gledišta i neznatna bila, ali je zato sa državno-gospodarstvenog gledišta neobhodno nuždna. Obzirom na razvoj zemljištne rente možemo prema gornjemu sliedeći zaključak stvoriti: U poljodjelstvu razvijala se je zemljištna renta iz rastuće tražbe (potrebe), u šumarstvu nasuprot počela se u početku istom iz padajuće ponude sve pomalo stvarati. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 356 — Šumski obrt zauzimlje i obzirom na šumske potrebštine iznimni položaj. Pod potreboćam razumievamo (po Scliaftle-u) želju pojedine osobe, da dodje do sredstava, kojima će moći udovoljiti životnomu cilju. Potreboće ljudske su promienljive i ovisne od vrsti, mjesta i vremena, od naroda, običaja i visine uljudbe. Potreboća je početak, a udovoljenje te potreboće svrha i cilj gospodarstva. Onaj će gospodar, koji je kadar najbrže udovoljiti ljudskim potrebama, najlakšu dobit iz svoga obrta izbiti. Promienu li se potreboće, onda će opet onaj proizvoditelj biti u probitku, koji će umjeti radnju i kapital iz onoga obrta, koji se više ne rentira, što brže prenieti na takov obrt, za kojim je jagma. Šumarstvo stoji u tom pogledu veoma lirdjavo, jer šumski proizvodi dozrievaju istom nakon ] 00 i više godina, a u šumarstvo uloženi kapital ne može se prije sastojinske zrelosti bez gubitka iz šume maknuti. Sa poljodjelstvom je u tom pogledu kud i kamo bolje. Poljodjelski proizvodi sazorivaju svake godine, te se prema gospodarskoj potrebi može sad pšenica, sad krumpir, sad lan itd. sijati, ili pače na marvogojstyo preći. Drugačije je kod šumarstva. Otvori li se za ovu ili onu vrst drvlja nova prodja,, tada nije ni najinteligentniji šumar u stanju, drvni trg s tom vršću drvlja preko noći snabdjeti, ako ju slučajno već ne ima u svojoj šumi, jer drvo ne doraste preko ljeta kao kukuruz i repa; a dok dotična vrst doraste i dozori, dotle je tražba i prodja iste davno već prešla, odnosno nova se potreboća pojavila. Šumarstvo dakle ne ima širokog polja za spekulaciju; ono ne stvara preko noći velika bogatstva, ali za to čuva od naglog osiromašenja. Za to i nije navala k šumarenju tako velika, njegov značaj je preveć konservativan za masu, koja samo hrli za novcem. Usljed toga moramo mi, da ne dodjemo u nepriliku, što raznovrstnije sortimente odgajati; jer budemo li kao i dosada proizvadjali i staro, i srednje, i mlado drvo u raznima vrstama, tada ćemo zahtjevima drvnog trga moći uviek lakše udovoljiti, nego ako budemo samo tanko |
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 357 drvlje uzgajali. S drugima rieČima: mi ne smijemo cielo gospodarstvo na jednu kartu staviti. U Saskoj se upotrebljuje 60´7o godišnjeg drvnog etata državnih šuma na fabrikaciju papira. Hoće li usljed toga i ostale države u buduće samo slaba za celulozu sposobna stabla odgajati? Bukva, koja se je prvo kao gorivo veoma cienila, rentira sada jako zlo; hoćemo li mi radi toga napustiti uzgoj bukovine? Mi ćemo popuštajući sili odnošaja u buduće uzgoj bukve reducirati, a tamo, gdje već postoji, izmiešati ju sa skupocienim vrstima drvlja, — ali da ju posve izključimo iz šumskog gospodarstva, o tom ni ne mislimo. Predbacuje se i to šumskim upravama, da niesu cienu svojim proizvodom po valjanima principima udarili; pravo mjerilo kod tog ustanovljivanja da su, kao kod svakog obrta, troškovi proizvodnje. Ta se je krilata rieč izrekla, a da se o samoj stvari nije dublje razmišljalo. To bi valjalo, kada bi razlozi ustanovljenju ciena, kao kod ostalog obrta, uviek isti bili; ali mnoga zasada narodnogospodarstvene znanosti ne da se na šumarstvo primieniti. Troškovi proizvodnje jednog šešira, jednog para cipela, jedne čaše piva dadu se radi kratkoće proizvodnog vremena lako proračunati. Ali niti najsmjelijemu račundjiji ne će poći za rukom proizvodne troškove jednog kubičnog metra hrastovine, koja potiče iz 200 godina stare sastojine — koja je prvo 200 godina naravno ili umjetno zasadjena — proračunati. Isto tako ne možemo mi troškove jednog hrasta izračunati, koji je sada zasadjen, ali će tek nakon 200 godina unovčen biti. Zahtjev, da se ciene šumskih proizvoda udare po vlastitim čistim troškovima (Selbstkostenpreis), nemogućan je za sva vremena već iz toga razloga, jer se na istom trgu za jedan te isti sortiment uviek jednake ciene plaćaju, akoprem je svaki vlastnik različno visoke izdatke kod proizvodnje jednog kubika imao. Najsigurnije mjerilo za ustanovljenje šumske pristojbe pružati će nam i u buduće one ciene, koje budemo na javnoj dražbi postigli. Troškovi proizvodnje, koji se radi promienljivog kamatnjaka mogu sad nizko, sad visoko izračunati, ne će nikada biti mjerodavni za šumskog konsumenta. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 358 — Kod šumskog i poljodjelskog gospodarstva ukazuju se značajne razlike obzirom na dizanje i padanje šumskih i poljodjelskih ciena. U zemljama, koje su pogledom na žitarice upućene na sebe same, može nerodica cienu žitaricam naglo u vis dići, dočim ciena drvetu ostaje nepromienjena. Pade li za loših godina poljodjelska ponuda na polovicu, to iz toga ne proizlazi, da šumar kod samo polovičnog (umanjivog) godišnjeg prirasta odmah i svoj sječivni etat za polovicu obaliti mora, da na taj način umjetno cienu drvetu podigne. Ne smije se ovdje naime zaboraviti, da poljodjelac ubire uviek samo ono. što mu u jednoj godini priraste, dočim šumar kod uredjenog šumarenja samo najstarij u sječinu žanje, koja se iz godišnjih debelih i mršavih prirasta tečajem ciele obhodnje sastoji. Glasoviti jedan narodni gospodar izreko je obzirom na ustanovljivanje ciena sliedeči stavak: Pade li ciena jednomu proizvodu izpod proizvodbenih troškova, tada ćemo nastojati, da isti na drugom trgu unovčimo ili ćemo u njegovu proizvodnju uloženi kapital talenat i natrag povući i upotrebiti ih na radnju, koja se bolje izplaćuje. Taj je stavak istinit za sve obrte iz kojih se glavnica i posao brzo i lako natrag povući mogu, ali u šumarstvu ne može se upotriebiti. Već smo naime iztaknuli, da se proizvodni troškovi za sječu dozrelih sastojina ne mogu dosta točno proračunati, jer se za dugačkog proizvodnog razdobja (t. j . obhodnje) kamatnjak, upravni troškovi, porez, zemljištna glavnica, nadnica i t. d. neprestano mienja. Osim toga mora se i ta okolnost uvažiti, da šuma raste na stojbinama raznolike vrsnoće: proizvodi dobre stojbine pokrivaju možda proizvodne troškove, dočim oni loše stojbine ne. Zar da se sada na lošoj stojbini prestane šumariti? To bi već iz tehničkih razloga bilo nemoguće. Na taj način bi se — da samo jedan primjer navedemo — otvorio put i prolaz buri i vihru i do onih sastojina, koji svoje proizvodne troškove pokrivaju, te bi vremenom i one postale žrtvom elementarnih nepogoda. U obće je u šumarstvu zlo i opasno, kada ciene podju izpod proizvodnih troškova padati. Budućnost nam je nedo |
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 359 — hitna, a već u najbižem vremenu mogu ciene poskočiti. Jedna jedina cesta može biti dostatna, da se gospodarstvo opet izplaćivalo bude. U svakdanjem gospodarenju mogu se danas volovi, sutra svinje toviti; danas Jagerove, sntra Kneippove košulje prometavati, — kako već potrebštine zahtievaju i nalažu. Takova spekulacija je u šumarstvu radi dugačkog proizvodnog i´azdobja posve izkjučena. Nijedan smrtnik nije u stanju kod pošumljenja nove sastojine sigurno unapred kazati, da li će se u istinu uloženi troškovi sa kamato-kamatami nakon dozrelosti u dobivenim proizvodima nati´ag izplatiti, ili će možda i kakav suvišak ostati. Otac sadi šumu za unučad i praunučad, a stari hrastovi, koje mi sada unovčujemo, dobro su nam došli, akoprem njihovih proizvodnih troškova ne znamo, niti ih proračunati možemo. Ništa bolje ne stojimo i sa ovim stavkom obće gospodarstvene nauke : „Digne li se ciena, kojemu proizvodu nad proizvodne troškove, tada proizvodu ja toga predmeta pruža veći probitak, nego li ostali obrti; to će biti uzrokom, da će se glavnice koje ne rentiraju tako dobro, obratiti na proizvodnju toga predmeta; usljed toga će ponuda sve to veća bivati, doklegod ne dodje u ravnovesje sa tražbinom, — a u tom momentu će ciena upravo odnosne proizvodne troškove pokrivati". I taj se stavak ne može primieniti na šumarstvo, jer proizvodi šumarstva veoma lagano dozrievaju i što se sredstvo i uvjet proizvodnje, naime tlo ne može po volji umnožati. Tvornica, koja dan na dan producira, može se svaki čas proširiti, ali šumska površina, ponajpače u zemljama sa visokom kulturom, ili malo, ili ni malo. Najbolje zemljište već je davno u rukama poljodjelaca, samo u najskrajnjoj muždi obraćaju se najlošija zemljišta opet u šumsku kulturu, a i te su površine skroz neznatne. Pade li ciena šumskoj nadnici, tada time nije skopčano padanje drvnih ciena, kao što to kod ostalog obrta biva, jer |
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 360 — ih konkurencija proizvođitelja ne će do proizvodnih troškova obaliti, upravo radi toga, jer da za obrt i industriju postojeći uvjeti kod ustanovljivanja cienika neimaju kod šumarstva vriednosti. Glavni uzrok, usljed kojega šumarstvo zauzimlje iznimni položaj u gospodarstvenom životu, leži u dugačkih razdobljih proizvodnje i u onoj, stime skopčanoj posve neznatnoj gibkosti toga gospodarstva. Za to i je po šumu najbolje, ako se nalazi u rukama države, obdina i fideikomisa. Parcelirana šuma, s kojom može jedan jedini gospodar-nevježa razpolagati, u brzo će propasti ; samo velika, zatvorena šuma može se uspješno uzdržati. Unatoč povoljnom gospodarskom uspjehu bile su i državne šume tekom vremena opetovano velikim pogibeljim izvržene. Iz rieči Adama Smitha, koji je rekao, da država nije sposobna obrt tjerati, ključilo se je, da treba državne šume prodati ; nu pri tom je veoma značajno, da se do te odluke nije došlo, kada su financije dobro stajale, nego onda kada je na to nužda pritisnula. Na taj način se u Fraiicezkoj koncem prošloga stoljeća uz konfiskaciju mnogih dobara za četiri godine (1789—1793.) sasjeklo 3"5 mil. ha šume. Usljed te pogrieške trpi Francezka i dan danas, pošto još samo 16**/,, šumišta posjeduje a od toga je dvije trećine u rukama privatnika. I u Austriji smatrana je prodaja državnih šuma jednostavno kao finaneijalna mjera. Usljed ratova zadužila se država, narod osiromašio, pa tobože kao da država nije sposobna upravljati sa šumarstvom unovčilo se puno državnih šuma. Većim dielom veoma skupociene šume prodane su uz bezcienu kapitalistima, koji žalibog niesu imali namjeru racijaluo gaspodariti, nego spekulaciji za volju šumu poharčiti. Te neslavne firme bile su Sismundt, Kirchmajer, Stronsberg it. d. Pod zadnje vrieme vlada i u Austriji bolja šumska politika, i tamo se sada smatraju državne šume kao narodno dobročinstvo, a dosadanji ministar za poljodjelstvo grof Falkenhajn kupio je počam od 1885. godine 150.000 ha šumišta za državu za cienu od 5,230.000 forinta. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 43 <-- 43 --> PDF |
- 361 — I u samoj Njemačkoj prodavala su se nakon težkih Napoleonskih vremena ovdje-ondje državna dobra. Godine 1820. započeto je sa odkupom šumskih služnosti u velike, pa buduć da je manjkalo gotovoga novca, to se je umjesto novcem, odkup- Ijivalo šumom, a to je na gospodarstvo veoma štetno djelovalo. Ziteljstvo je šumu sasjeklo, a tlo upotrebilo u poljodjelske svrhe sve dotle, dok ga nije trebalo djubriti, a nakon toga su ga prepustili pustoši i goljeti. Sada se u Pruskoj puno troši, da se te ogoljele površine od 586.300 ha opet u šumu obrate. Italija ima samo 12°/« šumišta, a od toga jedva 2"/o državnih šuma; to jadno stanje nastoji država, da sa pošumljenjem 387.000 ha goljetina sa troškom od 46 milijuna lira na državni trošak popravi. U Tirolu nanašaju godimice veliku štetu šumištu poplave i bujice; i tamo se nastoji, da se počam od godine 1882. nastale štete troškom od 30 milijuna maraka odstrane. I u Švicarskoj idu za tim, da se šuma od elementarnih nepogoda što bolje očuva. To isto čine i Spanija i Danska, jer ni tamo nije mnogo bolje. I u samoj sjevernoj Americi, za koju se je držalo, da je neizcrpiva, pokazuju se sve to veće praznine u šumama, koje su nastale iz nezasitnog nagona za obogaćenjem; nu i tamo su već uvidili tu bludnju, pa sada idu za tim, da reserviraju šumišta; do sada iznašaju te rezervacije oko 6.5 milijuna hektara. Svuda je već počelo u tom pogledu na bolje kretati; samo žalibože, još svuda su samo države a ne i privatnici, koji bi nastojali, da prvanje pogrieške poprave. Kao što nije uputno šumu predati dioničkim družtvima, isto tako nije šuma za zakup. Gdje se je kao na primjer u Austriji šuma davala u zakup, tu se je više išlo za tim, da se eksploatiraju nepristupne šume i tako otvore prometu, nego li da se popravi šumsko gospodarstvo. Akoprem se je zakup kod poljodjelstva i mnogih inih obrta pokazao dosta shodnim i povoljnim, na šumu isti ipak nikako ne pristaje. Zakupnik dobra ili kakvog gospodarstva može plodove svoga truda |
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 362 — inteligencije sam uživati, kod spore šumske produkcije to usuprot nije moguće, bar ne u pođpunoj mjeri. Dok kulture porastu, dok se skupociene melioracije budu izplaćivale, dotle ili je ugovor utrnuo, ili je zakupnik umro. Veoma je težko takav zakupni ugovor stvoriti, da zakupnici ne diraju u šumski kapital, već da budu samo uživatelji zakupnog objekta. Mi smo iznimni položaj sume do sada samo sa ekonomske strane promatrali; mi smo govorili o produkciji dobara, koja imaju svoju mjenbenu (prodajnu) vriednost, i gospodarskim uspjesima, koje šumovlastniku šumarenje odbacuje. Moje razmatranje ne bi bilo podpuno, kada ne bih u kratko spomenuo još onih mnogih darova, koje šuma ponajpače siromašnim razredom pučanstva dariva. Stotine tisuća žitelja drvari se b e z p 1 a t n o sa sitnim odpadcima, mnogi pravoužitnici i potomci im dobivaju bezplatnu gradju, ogrievno drvo, pašu, žirovinu i t. d. a napokon mnogi te mnogi — u pomanjkanju drugotne zasluge — sabiraju bezplatno, ili uz neznatnu uplatu: jagode, gljive, cvieće, mahovinu i t d po šumi. Radi se tu o milijunih, koji se ne nalaze u šumskim računima. Dohodak za same jagode iznaša u nekim njemačkim šumarijama na godinu 20—^30.000 maraka, a to je sigurno liepa zasluga za siromašne obitelji. Nu šuma ima. naprama ostalom obrtu, još i državnogospodarstveno znamenovanje, dočim upliva i djeluje na dobrobit naroda i zemlje, koji se upliv doduše ne može brojkami izraziti, jer se smatra kao sveobće narodno blago. Koja razlika, kada se sustavimo pred vratima ogromne tvornice i kada dodjemo šumi na domak! Tamo čitamo velikima slovima: „Tko ovdje ne ima posla, ulaz mu je zabranjen." A tko ti brani ulaz u šumu ? Tko god se hoće, bilo duševno bilo tjelesno okriepiti, svakomu je otvoreno veličanstveno carstvo nedoglednih tamnih lugova. Svatko, tkogod ima dušu i srce, nalazi neizcrpive pobude u toj nenadkriljivoj izloži i majke-prirode : i slikar, i glasbenik i filozof ne mogu proći šumom, a da ne obogate maštu ili znanje s novim pronalazkom Sto bi bio Monakov, Berlin, Baden, Heidelberg i mnogi drugi gradovi, da nije u |
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 363 — blizini onih šuma! Da netko predloži, da se šume izsjeku, jer da tobože ne rentiraju, mislite li, da bi volja naroda dozvolila tu sječnju ? I u tom momentu vidimo mi onaj iznimni položaj, koji jedinoj šumi pripada. A da vam tek navadjam pjesnike i pjesme, koji šumu opievaju? Morao bih za to debelu knjigu napisati, mjesto toga spomenuti ću samo onu Ei chendorffo vu pjesmu, koju sav sviet pozna: „Wer hat dich du schoner Wald aufgebaut" ! Nijedan obrt ne može se u tom pogledu ni izdaleka sa šumom sporediti. Ponosno i majestetično diže se ona u svojoj ogromnosti visoko nad obični niveau, dielt^ć svoje darove na sve strane, nerazdruživa pratilica čovječanstva, alem-kamen svih naroda, bezsmrtna kao velika ideja. Preveo J. K. -LJ I S "JL-A-IKI. Osobne viesti. Imenovanja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je iz službenih obzira kr. šum. vježbenika Dragutina Giirth a od šumarskog odsjeka kr. zemaljske vlade premjestiti i dodieliti ga na službovanje kr. kot. oblasti u Slatini, a abiturienta šumarstva Rudolfa V u- i c´a imenovati šumarskim vježbenikom kod šumarskog odsjeka kr. zemaljske vlade sa sustavnom pripomoći. — Ban kraljevina Hrvatska, Slavonije i Dalmacije obnašao je imenovati abiturienta šumarstva Miju Smolčića, šumarskim vježbenikom kod brodske imovne obćine sa sustavniini berivi. — Kod vlastelinstva dolnjo-miholjačkog, vlastničtva preuzv. gospodje Stefanije pl. Mailtith, promaknuto je odnosno imenovano sliedeće šumarsko osoblje: Sum. upravitelj Lamber t Zerdi k imenovan je šumarskim nadzornikom; srezki šumar S t j e pan Ma t o 1 n i k nadšumarom te konačno Franjo Urban srezkim šumarom I. reda Imenovanja okružnih šumara u kraljevini Srbiji. 1 g n j a t Mirković , svršeni šumar, imenovan je okružnim šumarom drugoga razreda za državne šume u srezu račanskom, užičkom i zlatiborskom okr. užičkog, sa sjedištem u Bajinoj Bašti; za kontraktualnog šum |