DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 352 — smo zabilježili izdatke za neku vrst proizvodnje, mora se od iste zahtievati, da svojima proizvodima one troškove podmiri. Ved prema tomu, da li promatramo šumu sa privatnogospodarstvenoga, ili socijalnopolitičkoga, ili etičkoga gledišta, doći ćemo svaki puta, obzirom na njezino znamenovanje, do drugoga rezultata. Kada je početkom ovoga stoljeća, za Napoleonskog gospodstva. Njemačka gospodarstveno osiromašila, latio se narod u svojoj stisci i nuždi malo jače no obično sjekire i šume, dalo je to povoda E. M. Arndtu, koji je svoju domovinu nada sve ljubio, da je izrekao ovu opomenu: »Sad će u mnogim zemljama ona ista sjekira, koja sječe šumu, podsjećati sam narod.« On sigurno nije pri tom mislio napadanje šumske rente, nego na propadanje narodnog značaja, ako bi se haračenje šume u nedogled nastavilo. Nu još jasnije izrazio se je W. Riehl, koji je napisao sliedeće stavke: »Uništite šumu, pa ste uništili historičko gradjansko družtvo. Čovjek ne živi o samom kruhu, — ako i ne budemo uviek trebali drva, ali šumu ćemo ipak trebati. Ako nam i ne bude od nužde onaj suharak, da ugrijemo vanjska uda našega tiela, to nam je ipak potrebna ona svježa zelen šumska da nam razgrije dušu.« Istina tih rieči pokazuje se tim jače, čim industrija brže napreduje; a to nam dokazuju najbolje oni milijuni velegradskih stanovnika, koji nakon šestdnevnog rada jedva dočekaju nedjelni izlet u šumu, da se okriepe na duhu i tielu. Sasma drugačije govore o šumi oni, koji ju smatraju kao predmet vanjskoga okorišćenja t. j. kao financi jalno vrelo- Kada je prvo 35 godina realistnični jedan profesor* jedne njemačke šumarske akademije uzeo igrati ulogu reformatora šumogojstvene znanosti, napisao je sliedeću izreku: »Od prvog početka ubija šumsko gospodarstvo nepojmiva jedna varka (obmama) poput more, koja najbolje njegov plod — plod financijalni — pa time i njega samoga ugušuje« — tada se našao sav šumarski sviet osupnut i neugodno dirnut, tim većma, što Ovdje misli Baur profesora tharanđske alfademije M. B. Presslera. |