DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 355 — od sastojinske tako lako razlučiti, odnosno razstaviti. Zato konservativni šumoposjednik gospodari najbolje onda, kada obadvije te rente — zemljištna i sastojinska —, tako zvana šumsk a rent a svoj maksimum postigne. Taj maksimum pokaziva se — s malimi iznimkami — u visokoj sumi sa 80 — 150-godišnjom obhodnjom, s kojom se u istinu mal ne u svim državnim šumama gospodari, i koja narodu najveće užitke i najbiranije sortimente podava. Sve puste želje i kombinacije, da se obhodnja snizi, starije sastojine da se unovče, a sa utržkom da se spekulira, ispale su večim dielom i za državu, i za obćine kao i za privatnike zlo. Na normalni razvoj šumske zemljištne rente uplivali su tečajem vremena štetno i šumsko-redarstveni zakoni. — Njemačka je imala, kako je več spomenuto, šume preko vlastite potrebe; šuma je rasla i na dobroj, i na lošoj stojbini. Bilo je skroz naravno, da se je imalo na umu one davne zalihe, kojih je na pretek bilo, najprvo sa onakovih stojbina odstraniti (izsjeći), od kojih se nije moglo nadati, da de u budude biti u stanju pokriti troškove proizvodnje, — kako bi se time ponuda (zaliha) umanjila i usljed toga ciena drvetu podigla. Umjesto toga bude daljnje krčenje šume zabranjeno, i tako se je dogodilo, da je šuma ostala jedino na najnepristupnijim položajima, na strmim brdinama, tako da je uz najveći trošak najmanje dohodke odbacivala. Ipak je takav postupak imenito kod zaštitnih šuma (Schutzwaldungen) bio gospodarskom nuždom. Suma se naime pod nekima okolnostima mora gojiti, makar sa privatno-gospodarstvenog gledišta i neznatna bila, ali je zato sa državno-gospodarstvenog gledišta neobhodno nuždna. Obzirom na razvoj zemljištne rente možemo prema gornjemu sliedeći zaključak stvoriti: U poljodjelstvu razvijala se je zemljištna renta iz rastuće tražbe (potrebe), u šumarstvu nasuprot počela se u početku istom iz padajuće ponude sve pomalo stvarati. |