DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 50     <-- 50 -->        PDF

— 368 inog
šumskog posjeda osim privatnoga i nješto obćinskoga, jer su sve
državne šume u tim zemljama razprodane.


Da su se pako sve napred spomenute države odlučile za višu šumarsku
naobrazbu imade svoj razlog u tome, što su, uvažajuć veliku zadaću,
koju imadu šume da vrše u obćem narođno-gospodarstvenom pogledu,
kao i napose u njihovom državnom kućanstvu, upoznale, da će
šume toj svojoj zadaći moći samo onda podpuno udovoljiti, ako bude
uprava njihova ležala u rukama dovoljno osposobljenog šumarskog osoblja;
koje će moći i znati svaki napredak, kako na polju prirodne nauke tako
i na polju produkcije i konsumcije šumskih proizvoda, upotriebiti na
boljak šuma sami kao i u probit šumovlastnika. Naravna posljedica toga
jest, da i šumarska nauka u svakoj zemlji, u normalnim prilikama, stoji
i mora stojati u skladu sa svagdašnjim uredjenjem javne šumsko-upravne
službe.


Kako je u inim zemljama, ne može biti drugačije niti u domovini
našoj. Zapitajmo se s toga, kakovu obuku zahtjeva sadanje uredjenje
šumsko-upravne službe u Hrvatskoj i Slavoniji?


Da na to pitanje odgovoriti možemo valja nam prije svega znati,
kakove sve vrsti šumarske službe imamo mi u Hrvatskoj i Slavoniji?
Tu nam je navesti: 1. državnu šumarsku službu; 2. zemaljsku
šumarsku službu; 3. imovno-obćinsku službu u bivšoj vojnoj Krajini.
3 urbarsko-obćinsku službu u bivšem starom provincijalu (u koliko nije
šumska uprava predana u ruke zemaljskog šumarskog osoblja) i konačno
5. privatnu šumarsku službu.


Ako pobliže promotrimo uvjete pod kojimi se može polučiti namje"
štenje u pojedinim službovnim kategorijama, to ćemo vidjeti:


Ad 1. Da u državnu šumarsku službu mogu stupiti samo oni, koji
su svršili šumarske nauke na šumarskoj akademiji u Sćavnici ili tomu
zavodu ravnoj drugoj kojoj visokoj šumarskoj školi;


Ad 2. Da se u zemaljsku šumarsku službu primaju — kako već
napred razložismo — svršeni pitomci srednje šumarske škole samo za
prvih 10 godina iza kako je zakon od 22. siečnja 1894. u kriepost stupio,
a posije nikako, ter da se od to doba bezuvjetno traži akademička
šumarska naobrazba;


Ad 3. Da se u službu krajiških imovnih obćina doduše za sada primaju
svršeni slušatelji kako visokih tako i srednjih šumarskih škola bez
ikakovih dalnjih uvjeta. Nu uvaži li se okolnost, da su u §. 7. zakona
od 11. srpnja 1881. o krajiških im. obćina šumarskim činovnikom, službujućim
kod krajiških imovnih obćinah, zajamčena ista prava u pogledu
obskrbe, koja postoje za državne šumarske činovnike, to je nedvojbeno,